Scroll to top
Podijeli

Da li se Erdogan udvara Bidenu suprotstavljajući se Iranu i Rusiji?



18. Decembra 2020.

Al-Monitor: Da li se Erdogan udvara Bidenu suprotstavljajući se Iranu i Rusiji?

Šest je znakova moguće promjene u turskoj politici.

Procjenjujući novi turski spor sa Rusijom i Iranom na američkoj web stranici Al-Monitor, Andrew Parasiliti obratio se i pitao je li to bila samo svađa ili razdor u odnosima? Rekao je da su Turska, Rusija i Iran posljednjih godina ostali pomalo ujedinjeni, ograničeni diplomacijom ruskog predsjednika Vladimira Putina, te dijele protivljenje američkoj politici u Siriji, iako iz različitih razloga, i iz neprijateljstva Ankare i Teherana prema “Izraelu” i Kraljevini Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (opet) iz različitih razloga. Čini se da se privlačnost tih zajedničkih interesa smanjuje, a jedan od razloga može biti taj što turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan shvata da će ga njegov jedini zaštitnik u Washingtonu, odlazeći predsjednik Donald Trump, sljedeći mjesec napustiti. Znak izazovnijih dana koji dolaze je da je Trumpova administracija na odlasku, potegla kongresne sankcije zbog kupovine ruskog raketnog sistema S-400.

Pisac je nabrajao šest znakova  koji ukazuju na neke potencijalne promjene u turskoj politici u vezi s Iranom, Rusijom i Amerikom i što bi to moglo značiti za Bidenovu administraciju:

1- Pjesma u Azerbejdžanu: Erdogan je posjetio Azerbejdžan prošle nedelje na trijumfalnoj turneji. Azerbejdžanska vojska ne bi mogla povratiti izgubljene teritorije od Armenije u Nagorno Karabahu bez turske vojne podrške. Rat je bio popularan u Turskoj i znak Erdoganovog asertivnog stava u regiji. U Bakuu je 10. decembra Erdogan recitovao pjesmu koja je nakratko izazvala novi izvor sukoba s Teheranom čiji stihovi govore o odvajanju iranskih Azera “na silu” od Azerbejdžana. To je dovelo do izbijanja diplomatskog vala između ministara vanjskih poslova dviju zemalja kako bi se razjasnio “nesporazum”, a završilo je uvjerenjem iranskog predsjednika Hasana Rouhanija da je “stvar gotova”.

2- Hapšenja u Turskoj: Turska obavještajna služba uhapsila je 11 osoba za koje se sumnja da su bile uključene u otmicu iranskog disidenta Habiba Šaaba. Osumnjičeni bi mogli biti povezani i s iranskom vladom i trgovcem drogom Nadži Šarifijem Zindastijem, koji živi u Turskoj otkako ga je Iran osudio na smrt 2007. Spekulira se da je Zindasti možda dobio obećanje amnestije u zamjenu za otmicu ljudi i njihovo slanje u Iran.

3- Raskol u Siriji: Turska bi mogla razmotriti pokretanje napada na grad Ain Al-Issa pod kontrolom Kurda na sjeverozapadu Sirije. Rusija pokušava blokirati turski potez posredstvom sporazuma s kurdskim “Sirijskim demokratskim snagama” kako bi se omogućila veća uloga sirijske vlade i sirijske vojske. Grupiranje Irana, Turske i Rusije održalo se zajedno u Siriji uprkos različitim interesima, ali možda se polahko raspada. Bivši američki izaslanik u Siriji James Jeffrey rekao je dopisniku Al-Monitora Jaredu Zubi da je uloga Turske u Siriji miješana vreća, jer je neprijateljstvo Ankare prema SDF-u samo jedan uznemirujući kutak složene političke strukture u kojoj je Washington nastojao iskoristiti interese obje strane Turske i Izraela da bi porazio Iran i provodio svoju politiku s vladom predsjednika Bašara al-Assada i Rusijom u građanskom ratu u Siriji.

4- Dronovi za Ukrajinu: Ukrajinski novinski mediji obiluju spekulacijama da ukrajinska vojska možda planira povratiti istočni region Donbasa koji je pod kontrolom separatista koje podržava Rusija, koristeći turske avione Bayraktar TB2 za koje se vjeruje da su promijenili igru u azerbejdžansko-jermenskom ratu. Produbljivanje odbrambenih veza između Turske i Ukrajine alarmiralo je Moskvu, a možda je odgovor na napore Rusije da potkopa dnevni red Turske u ratovima u Libiji i Siriji, gdje Ankara i Moskva podržavaju dvije suparničke skupine.

5- Pomirenje sa Saudijskom Arabijom: Erdogan je pokušao popraviti odnose sa Saudijskom Arabijom, koji su se naglo pogoršali zbog niza događaja, uključujući ubistvo Džamala Kašogđija u saudijskom konzulatu u Istanbulu. Rijad je odgovorio neformalnim bojkotom turske robe u regiji. Turska je ojačala svoje odnose s Katarom, koji je i sam bio na meti zabrane Saudijske Arabije, UAE-a, Egipta i Bahreina od 2017. Ankara i Doha također dijele zbližavanje s Muslimanskom braćom, koju četiri spomenute zemlje smatraju teroristima. U znak poboljšanja odnosa, Erdogan je telefonski razgovarao s kraljem Salmanom bin Abdulazizom Al Saudom kako bi zahvalio Kraljevini na pomoći nakon potresa koji je pogodio Izmir, a s bahreinskim kraljem Hamadom bin Isaom Al Khalifom kako bi izrazio sućut zbog smrti premijera. Nakon što je Erdogan nazvao kralja Salmana, saudijski ministar vanjskih poslova princ Faisal bin Farhan rekao je da su saudijsko-turski odnosi “dobri i prijateljski”.

Pisac je rekao da je Ankara još uvijek imala utjecaj na Rijad u vezi s ubistvom Kašogćija i da bi mogla ili povisiti ili smanjiti temperaturu u istrazi, ovisno o tome kako to utječe na Washington. U međuvremenu, Erdogan svoje probleme s UAE smatra većim nego sa saudijskom kraljevinom, jer su Ankara i Abu Dabi zauzeli suprotne strane u ratu u Libiji.

6 – Resetiranje situacije s “Izraelom” (i Washingtonom): Turska je imenovala svog novog ambasadora u “Izraelu” u skladu s naporima uloženim u normalizaciju odnosa s njim i dobijanju bodova s predstojećom administracijom novoizabranog predsjednika SAD-a Joea Bidena. Javna objava priče o iranskom disidentu al-Šaabu, koju je turski zvaničnik prvi objavio za novine “Washington Post”, ukazuje na to da Turska želi pokazati da poduzima oštre mjere protiv Irana dok nastoji graditi mostove s dolazećom administracijom Bidena. Još je čudnije to da je šef turske obavještajne službe Hakan Fidan, kojeg je “Izrael”optužio, da je iskorijenio svoje lokalne resurse u Iranu u korist vjerskog režima, lično preuzeo inicijativu. To je, pak, u skladu s nedavnim naporima Turske da komunicira s “Izraelom”, koji su naišli na veliko zanemarivanje.

Bivši američki savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton u svojoj je nedavnoj knjizi odnos Trumpa i Erdogana nazvao “prijateljstvom”, a malo je vjerojatno da će Erdogan i Biden dijeliti isti odnos. U januaru 2020. Biden je Erdogana nazvao “tiraninom” i rekao da bi trebao “platiti cijenu”. Erdogan je rekao da mu Biden nije “nepoznat”, dodajući: “Poznajemo se izbliza iz doba Obame. Čak je stigao u moju kuću i posjetio me kad sam bio bolestan”, napominjući da se “ne slaže s američkim koracima u vezi s istokom Eufrata u Siriji i kupovinom oružja. ”

Pisac je zaključio da Erdogan traži mogućnosti da ispravi odnose između Sjedinjenih Država i Turske i da će htjeti hodati ravnopravno s Bidenom, napominjući da je spor s Rusijom i Iranom uvijek bio ispod površine. Međutim, Erdogan, Putin i Rouhani pronalaze način da ostave svoje stvari pred vratima kako bi upravljali tim razlikama. Administracija Bidena vjerovatno će riješiti brojne probleme koji predstavljaju teret u američko-turskim odnosima. Biden je i sam vješt diplomata, a Sjedinjene Države i Turska imaju uvjerljive razloge da pronađu zajednički jezik tamo gdje se može naći, istovremeno napuštajući ideju o “savezništvu” između Sjedinjenih Država i Turske, što neki uglavnom nazivaju nostalgijom.

https://www.almayadeen.net/press/foreignpress/1443040/

Povezani članci