Scroll to top
Podijeli

Položaj i vrijednost namaza


Autor teksta: Muhammed Taqi Misbah Yazdi
Izvor: Savjeti Božijeg poslanika, s.a.v.a., Ebu Zerru, r.a.

17. Novembra 2019.

U  hadisu upućenom Ebu Zerru Poslanik, s.a.v.a.,  kaže:

“O Ebu Zerre, namaz je stub vjere, a ono što od spomena Božijeg dolazi na jezik je veće; sadaka uništava grijehe, a govor koji koristi ljudima je veći od sadake; post je štit od vatre, a čuvanje jezika je veće; džihad je slava i čast, a borba jezikom je veća čast.”

Poslanik, s.a.v.a., poručuje: Namaz je stub vjere. Bez njega bi vjera propala, ali ono što se govori i spominje u namazu – veće je i važnije od drugih djela zato što su zikri u namazu oličenje robovanja i poniznosti roba – vjernika pred Bogom, a njima se također predstavlja položaj Božiji i Njegova beskrajna milost.

Namaz je predstavljen kao stub vjere zbog primarne uloge koju ima u oblikovanju duhovne i vjerske ličnosti čovjeka. Zapravo, namaz otjelovljuje čovjekovu vjeru i usavršava njegov duhovni identitet. Zbog toga se u vjerskim učenjima, u kur’anskim ajetima i predajama od bezgrješnih, a.s., ističe da je namaz od izuzetne važnosti.

U jednoj predaji Poslanik, s.a.v.a., kaže:

“Namaz je najbolji obavezni ibadet (vadžib) poslije spoznaje Boga, i prvo za šta će rob biti pitan na Sudnjem danu je namaz. Ako mu on bude primljen, bit će mu primljena i ostala djela, a ako mu ne bude primljen, neće mu se prihvatiti ni druga djela.”[1]

U vezi sa položajem onoga koji čini sedždu Ali, a.s., kaže:

“Kada bi klanjač znao za Božiju milost što ga obuhvata, ne bi digao glavu sa sedžde.”[2]

U vezi sa ulogom namaza u čistoti duše i čišćenju srca i psihe od prljavština i negativnosti Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

“Kada bi nekom od vas ispred kuće tekla rijeka u kojoj bi se svaki dan po pet puta kupao, da li bi mu na tijelu ostala ikakva prljavština?” (Ashab prenosi) “Rekoh: ‘Ne.’” Poslanik, s.a.v.a., reče: “Zaista je primjer namaza kao primjer rijeke koja teče; kada god neko klanja, opraštaju mu se grijesi između dvaju namaza.”[3]

 

[1] Tefsir Ebul-Futuh, sv. 1, str. 103.

[2] Gurerul-hikem, str. 605.

[3] Vesailuš-ši‘a, sv. 3, str. 7.

Povezani članci