Scroll to top
Podijeli

Božiji zakoni (sunneti)


Autor teksta: Ibrahim Ajeti
Izvor: Vječne poruke

7. Oktobra 2019.

 

Gdje se god u časnome Kur’anu upotrebljava riječ zakon (sunnet), ona ima etimološko značenje, a to je metod i način po kojem je Svevišnji Gospodar postupao prema minulim narodima. Na više mjesta Uzvišeni Bog kaže da Njegov zakon nije promjenjiv. Da bi se ostvarila čast, dostojanstvo i ponos, postoji put koji se ne mijenja, a i za nesreću i bespomoćnost postoji put i razlog koji se ne mijenja.

Prema Allahovu zakonu, koji je vladao za doba onih što su prije bili i nestali! A u Allahovu zakonu nećeš ti nikakve preinake naći![1]

Svevišnji Gospodar prema svojim licemjernim i grešnim robovima ponašao se tako da im je prvo slao poslanike, upotpunjavao dokaz protiv njih i ukazivao im na put dobra i put zla, put istine i put zablude, a nakon upotpunjavanja dokaza, stradali bi i bivali uništeni oni koji nisu vjerovali i koji su istrajavali u svom nevjerstvu, dok su oni koji su se ponašali dvolično i koji su nastojali prevariti Boga i Poslanika, koji su htjeli biti i s Bogom i s Njegovim neprijateljima, koji su htjeli uzeti ratni plijen i ostale koristi od muslimana i od Poslanika, a i od njegovih neprijatelja naplatiti špijuniranje i huškanje, na kraju bi ih sve osramotio, ostavio na cjedilu s obiju strana i bivali bi progonjeni sa svake strane. Ovaj Božiji zakon nepromjenjiv je i ne treba očekivati da će licemjerstvo i dvoličnost jednoga dana uzrokovati posramljenost i osramoćenost, a drugog dana ponos i lijep spomen. U časnom Kur’anu u suri Al-Isrâ’ na ovakav način govori se o tom zakonu:

Jer tako je bilo sa svima onima koji su poslanike protjerali, koje smo prije tebe poslali, i ni ti nećeš naići na odstupanje od zakona našeg.[2]

Odstupanje o kojem se govori na kraju ajeta upravo je promjena i izvođenje iz jednog i dovođenje u drugo stanje. U suri Al-Anfāl također se riječ sunnet upotrebljava u istom značenju:

Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit će im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane – pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo (Allahovi zakoni primijenili su se na njima).[3]

Dakle, značenje ajeta bilo bi sljedeće:

Reci nevjernicima, ako ostave svoje nevjerstvo i inat, bit će im oprošteno. Međutim, ako se okrenu svom nevjerovanju i inatu, Mi smo svoj zakon primijenili na minulim narodima, tj. isti taj zakon bit će važeći i kada su oni u pitanju. Isto kao što smo njih uništili, uništit ćemo i vas. U suri Al-Hidžr ukazuje se na istu stvar na sljedeći način:

Oni u nj neće vjerovati, a zna se šta je bilo s narodima davnašnjim (uprkos običaju Božijemu s narodima prošlima!).[4]

Nema nade i neće povjerovati nevjernici Mekke, koji su bili ustrajni u neprijateljstvu i prkosu prema Božijem Poslaniku, s.a.v.a. Ali, njihova je sudbina jasna, a jasan je i naš metod kada su u pitanju nevjernici koji su bili prije njih i koji su ustrajavali u svome nevjerstvu. I s njima ćemo postupati jednako kao i sa prethodnim. U suri Al-Feth kaže se:

A da su se nevjernici s vama borili, leđa bi okrenuli, i potom ne bi ni zaštitnika ni pomagača našli – prema Allahovu Običaju koji je važio i prije! A u Običaju Allahovu nećeš naći preinake nikakve![5]

Znači, da su mekkanski mnogobošci s vama ratovali na Hudejbiji, ne bi imali koristi i okrenuli bi leđa ratu. Potom ne bi našli utočište, niti bi imali pomagača. Na isti ovaj način Gospodar je postupao prema nevjernicima, a Božiji zakon i Njegova praksa jesu nepromjenjivi. To dalje znači da je jedan od Božijih zakona taj da vjerovanje uzrokuje pobjedu i nadmoć nad neprijateljem. Neće Bog učiniti pobjednicima samo vas nad idolopoklonicima Mekke, već svaki put kada se sukobe dvije skupine i jedna od njih, potaknuta vjerom u Boga, iziđe na bojno polje, Bog će je učiniti pobjednikom. U suri Fātir Svevišnji kaže:

A kovanje spletki samo će spletkaroše skoliti!I zar da očekuju nešto drugo doli ono što je prijašnje naraštaje zadesilo?! Pa, u Allahovim zakonima nećeš naći nikakva odstupanja. I u Allahovim zakonima nećeš naći nikakve preinake.[6]

 

[1]Al-Ahzāb (33), 63.

[2]Al-Isrā’ (17), 77.

[3]Al-Anfāl (8), 38.

[4]Al-Hidžr (15), 13.

[5]Al-Feth (48), 22–23.

[6]Fātir (35), 43.