Scroll to top
Podijeli

Bezgrješnost


Autor teksta: Murteza Mutahari
Izvor: Objava i vjerovjesništvo

22. Februara 2019.

Bezgrješnost

Jedna od odlika poslanika je bezgrješnost. Bezgrješnost podrazumijeva sačuvanost od grijeha i grešaka, tj. poslanici ne podliježu prohtjevima duše, ne zapadaju u grijeh, niti u svojim poslovima čine greške. Njihovo udaljavanje od grijeha i grešaka čini ih ljudima od najvećeg povjerenja.

Pogledajmo sada u kojem obliku susrećemo ovu sačuvanost. Da li u prilikama kada mogu zapasti u grijeh ili počiniti grešku dolazi jedan dužnosnik iz Skrivenog svijeta i sprječava ih, kao što, naprimjer, otac ne dozvoljava da mu se dijete oklizne?

Ili je, pak, slučaj da je suština i građa poslanika takva da u njima ne postoji mogućnost grijeha niti greške, jednako kao što, npr., jedan melek ne čini blud zato što ne posjeduje tjelesne strasti ili jedan kalkulator ne griješi, jer ne posjeduje um?

Da li je poslanikovo suzdržavanje od grijeha i grešaka proizvod jedne vrste jasnijeg shvatanja i višeg stepena uvjerenja i vjerovanja? Naravno, samo je ova izjava tačna.

Sada ćemo zasebno spomenutu svaku od ove dvije vrste sačuvanosti.

Sačuvanost od grijeha

Čovjek je biće koje ima mogućnost odabira i on svoje poslove bira na osnovu procjene koristi i štete, dobrobiti i gubitaka. Stoga, upravo procjena ima važnu ulogu u izboru i odabiru poslova. Nemoguće je da čovjek odabere nešto što je po njegovoj procjeni beskorisno i što, sa druge strane, nanosi štetu i gubitak. Naprimjer, pametan čovjek cijeni život, neće se svjesno baciti sa planine ili popiti smrtonosni otrov.

Ljudi su, u pogledu vjerovanja i odnosa prema posljedicama grijeha, različiti. Što je njihovo vjerovanje jače, i njihov odnos prema posljedicama grijeha je dublji, njihovo izbjegavanje grijeha je veće, a zapadanje u grijeh manje.

Kada stepen vjerovanja dosegne granicu osvjedočenja i očevidnosti do te mjere da čovjek svoje stanje u trenutku činjenja grijeha vidi kao stanje osobe koja se želi baciti sa planine ili popiti smrtonosni otrov, vjerovatnost odabira grijeha smanjena je na nulu, tj. nikada neće počiniti grijeh. Takvo stanje nazivamo sačuvanost od grijeha.

Prema tome, sačuvanost od grijeha je proizvod savršenog vjerovanja i jake bogobojaznosti. Nema potrebe da ikakva vanjska snaga prisilno djeluje na čovjeka i da ga odvraća od grijeha kako bi stigao do razine sačuvanosti, ili da bezgrješna osoba po svojoj građi i biti bude lišena moći griješenja.

Ako neka osoba ne bude imala mogućnost da griješi, ili je jedna prisilna snaga stalno bude čuvala od grijeha, njena bezgrješnost ne može se smatrati njenom vrlinom. U tom slučaju, ona je poput čovjeka zatočenog u zatvoru i nije u mogućnosti da čini prestupe. To što ovakva osoba ne čini prestup ne znači da je poštena i povjerljiva.

Sačuvanost od grešaka

Sačuvanost od grešaka je, također, proizvod jedne vrste shvatanja kod poslanikā. Greške se stalno dešavaju zbog toga što čovjek, posredstvom određenog unutrašnjeg ili vanjskog čula, uspostavlja dodir sa stvarnošću. Niz tako nastalih spoznaja on sprema u svoj um i snagom svoga uma proučava te spoznaje i raspolaže njima na različite načine. U upoređivanju umskih slika sa vanjskom stvarnošću i u sređivanju tih slika ponekad se dogode greške i propusti. Međutim, tamo gdje se čovjek neposredno suočava sa samom stvarnošću, posredstvom jednog posebnog čula, pri čemu je poimanje zbilje sama spojenost sa zbiljom, a ne predstava spojenosti sa zbiljom, nema mjesta greškama i propustima. Božiji poslanici su duboko i suštinski u dodiru sa stvarnošću i postojećim svijetom. U samoj stvarnosti ne može se pretpostaviti greška. Naprimjer, ako saspemo stotinu zrna tespiha u jednu posudu, zatim stotinu drugih i to ponovimo stotinu puta, moguće je da naš um pogriješi i zamisli da je ovo djelo ponovljeno devedeset devet puta ili sto i jedan put. Međutim, ukoliko je navedeno djelo zaista ponovljeno stotinu puta, nemoguće je da se u stvarnosti pogriješi i zbir zrna bude manji ili veći.

Ljudi koji su obaviješteni i shvataju suštinu dešavanja u Stvarnom svijetu te su spojeni i sjedinjeni sa osnovom postojanja i korijenom bitisanja, bit će bezgrješni i sačuvani od svake vrste pogreške.

Izvor – Objava i vjerovjesništvo, Murteza Mutahari

 

 

Povezani članci