Scroll to top
Podijeli

Poslanstvo – smisao, cilj i uvjeti


Autor teksta: Grupa autora
Izvor: Znamenja Upute 1

11. Marta 2021.

Poslanstvo – smisao, cilj i uvjeti  

Časni kur’anski ajeti predstavljaju najstarije i samim tim najvjerodostojnije i najpreciznije historijske tekstove o događajima u vrijeme poslanstva jer su objavljivani istovremeno s njima, a i naučni pristup nam nalaže da u istraživanju ovih događaja ne zanemarimo tekstove časnog Kur’ana, u kojem su objavljivani ajeti od samog početka, kada je Svevišnji Allah odabrao Muhammeda, s.a.v.a., za Poslanika, i dalje, sve do njegovog preseljenja.

Kada uzmemo u obzir činjenicu da su historijske predaje prenesene u zbirkama hadisa i knjigama sire, kao prvo, zabilježene dosta kasnije od vremena zbivanja i, kao drugo, samim tim su bliže mogućnosti potvore i iskrivljenja, prirodno je i logično iznijeti ih pred jasne ajete časnog Kur’ana, sunneta i razuma te ono što je u skladu s njima uzeti, a ono što je u suprotnosti odbaciti.

I ne smije se zaboraviti da je vjerovjesništvo Božansko izaslanstvo i nebeska misija koju je Svevišnji Allah odredio da bi pomogao čovječanstvu uputom koja im je potrebna za cijeli život. Svevišnji Allah između Svojih robova odabire onoga koji posjeduje jedinstvena svojstva koja mu omogućavaju da izvrši najveće od njega tražene misije i na prikladan način.

Prema tome, onaj koji je poslan ispred Svevišnjeg Allaha treba razumijevati Poslanicu i njene ciljeve i biti sposoban za izvršenje tražene uloge na nivou njenog primanja, dostavljanja, objašnjenja, primjene, odbrane i čuvanja. Svi ovi nivoi odgovornosti zahtijevaju znanje, spoznaju, očuvanost duše, zdravu savjest, strpljivost, ustrajnost, hrabrost, blagost, skrušenost, ropstvo Bogu, strah od Njega, predanost Njemu te neprestano čuvanje od posrtaja i grijeha (Božanska podrška). Pečat poslanika, s.a.v.a., nije bio izuzetak, već najsavršeniji i najveći od svih poslanika pa je zato u sebi objedinio sva njihova savršenstva, a Allah najbolje zna gdje da stavi svoju Poslanicu.

Sasvim je jasno i po prirodi stvari neophodno da kandidat za najveću Božansku misiju bude u potpunosti spreman za njeno primanje i izvršenje prije nego što je preuzme ili bude kandidovan za preuzimanje. Prema tome, Pečat vjerovjesnika je morao ispunjavati sve uvjete neophodne za nošenje Božanske odgovornosti i posjedovati sva potrebna svojstva za ostvarivanje Božanske misije prije časnog poslanstva. To je zapravo ono što potvrđuju ajeti časnog Kur’ana:

كَذَلِكَ يُوحِيٓ إِلَيْكَ وَإِلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكَ اللهُ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ

Eto tako Allah, Silni i Mudri, objavljuje tebi kao i onima prije tebe![1]

وَمَآ أَرْسَلْنَا مِن قَبْلِكَ إِلَّا رِجَالًا نُّوحِىٓ إِلَيْهِمْ مِّن أَهْلِ الْقُرَىٰٓ‌

Mi smo i prije tebe samo ljude slali, njima smo objavljivali, iz gradova su bili![2]

وَمَآ أَرْسَلْنَا مِن قَبْلِكَ مِن رَّسُولٍ إِلَّا نُوحِيٓ إِلَيْهِ أَنَّهُ ۥ لَآ إِلَـٰهَ إِلَّآ أَنَا فَاعْبُدُونِ

Prije tebe Mi nismo nijednog poslanika poslali, a da mu nismo objavili: “Doista, nema boga osim Mene, zato Meni robujte![3]

وَجَعَلْنَـٰهُمْ أَٮِٕمَّةً يَهْدُونَ بِأَمْرِنَا وَأَوْحَيْنَآ إِلَيْهِمْ فِعْلَ الْخَيْرَاتِ وَإِقَامَ الصَّلَوٰةِ وَإِيتَآءَ الزَّكَوٰةِ وَكَانُواْ لَنَا عَـٰبِدِينَ

I učinili smo ih vođama da upućuju po Našoj Zapovijedi, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju. I oni su samo Nama robovali.[4]

Prema tome, Svevišnji Allah je izvor Objave, a poslanici su ljudi kojima je Allah objavio znamenja Svoje jednoće i puteve robovanja Njemu i učinio ih predvodnicima, koji su upućivali po Njegovoj zapovijedi, podučio ih sadržaju šerijata kao što je činjenje dobra, obavljanje molitve i udjeljivanje milostinje pa su oni drugima uzori u robovanju te živi primjeri istinske predanosti Allahu.

Kada je u pitanju naš plemeniti Poslanik, s.a.v.a., Svevišnji Allah je o njemu rekao:

1.

وَكَذَلِكَ أَوْحَيْنَآ إِلَيْكَ قُرْءَانًا عَرَبِيًّا لِّتُنذِرَ أُمَّ الْقُرَىٰ وَمَنْ حَوْلَهَا وَتُنذِرَ يَوْمَ الْجَمْعِ لَا رَيْبَ فِيهِ

A eto tako Mi objavljujemo tebi Kur’an na arapskome da opomeneš Majku Gradova i ono što je okolo nje, i da opomeneš na Dan Zbora, u koji sumnje nije![5]

2.

شَرَعَ لَكُم مِّنَ الدِّينِ مَا وَصَّىٰ بِهِۦ نُوحًا وَالَّذِىٓ أَوْحَيْنَآ إِلَيْكَ وَمَا وَصَّيْنَا بِهِۦۤ إِبْرَٲهِيمَ وَمُوسَىٰ وَعِيسَىٰٓ أَنْ أَقِيمُواْ الدِّينَ وَلَا تَتَفَرَّقُواْ فِيهِ‌ كَبُرَ عَلَى الْمُشْرِكِينَ مَا تَدْعُوهُمْ إِلَيْهِ اللهُ يَجْتَبِىٓ إِلَيْهِ مَن يَشَآءُ وَيَهْدِىٓ إِلَيْهِ مَن يُنِيبُ وَمَا تَفَرَّقُوٓاْ إِلَّا مِن بَعْدِ مَا جَآءَهُمُ الْعِلْمُ بَغْيًا بَيْنَهُمْ وَلَوْلَا كَلِمَةٌ سَبَقَتْ مِن رَّبِّكَ إِلَىٰٓ أَجَلٍ مُّسَمًّى لَّقُضِىَ بَيْنَهُم وَإِنَّ الَّذِينَ أُورِثُواْ الْكِتَـٰبَ مِنْ بَعْدِهِمْ لَفِى شَكٍّ مِّنهُ مُرِيبٍ فَلِذَلِكَ فَادْعُ‌ وَاسْتَقِمْ كَمَآ أُمِرْتَ وَلَا تَتَّبِعْ أَهْوَآءَهُمْ وَقُلْ ءَامَنتُ بِمَآ أَنزَلَ اللهُ مِن كِتَـٰبٍ وَأُمِرْتُ لِأَعْدِلَ بَيْنَكُمُ اللهُ رَبُّنَا وَرَبُّكُمْ لَنَآ أَعْمَـٰلُنَا وَلَكُمْ أَعْمَـٰلُكُمْ لَا حُجَّةَ بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمُ اللهُ يَجْمَعُ بَيْنَنَا وَإِلَيْهِ الْمَصِيرُ

On vam uzakonjuje od vjere ono što je Nuhu oporučio i ono što smo objavili tebi, i što smo Ibrahimu oporučili, i Musau, i Isau: “Vjeru izvršavajte i u njoj se ne razilazite!” Mnogobošcima je teško ono čemu ih ti pozivaš, Allah odabire za vjeru Svoju onoga koga On hoće i upućuje njoj onoga ko prikloni se! A oni su se razišli nakon što im je stiglo znanje, iz zavisti međusobne! A da nije prethodila Riječ od Gospodara tvoga do određenog roka, s njima bi već svršeno bilo! A oni kojima je Knjiga ubaštinjena nakon njih spram nje su u dubokoj sumnji. Zato ti pozivaj i u tome budi ustrajan, kako ti naređeno je, i ne slijedi strasti njihove. I reci: “Ja vjerujem u sve Knjige koje Allah objavio je, i da vam pravedno sudim naređeno mi je! Allah je naš Gospodar i vaš Gospodar! Nama naša djela, a vama vaša djela! Nema jednog dokaza međ nama i međ vama! Allah će nas sve skupiti, i k Njemu nam je svima vratiti se!”[6]

3.

اللهُ الَّذِىٓ أَنزَلَ الْكِتَـٰبَ بِالْحَقِّ وَالْمِيزَانَ

Allah je Onaj Koji je Knjigu s Istinom i Mjerilom objavio![7]

4.

أَمْ يَقُولُونَ افْتَرَىٰ عَلَى ٱللهِ كَذِبًا فَإِن يَشَإِ اللهُ يَخْتِمْ عَلَىٰ قَلْبِكَ وَيَمْحُ اللهُ الْبَـٰطِلَ وَيُحِقُّ الْحَقَّ بِكَلِمَـٰتِهِۦ إِنَّهُ ۥ عَلِيمُ بِذَاتِ ٱلصُّدُورِ

Zar da govore oni: “On na Allaha iznosi laži!” Pa, Allah će, ako hoće, zapečatiti tvoje srce! A Allah briše neistinu i učvršćuje Istinu Svojim Riječima. On zbilja sve znade šta skrivaju grudi svačije.[8]

5.

وَمَا كَانَ لِبَشَرٍ أَن يُكَلِّمَهُ ٱللهُ إِلَّا وَحْيًا أَوْ مِن وَرَآىِٕ حِجَابٍ أَوْ يُرْسِلَ رَسُولًا فَيُوحِىَ بِإِذْنِهِۦ مَا يَشَآءُ إِنَّهُۥ عَلِىٌّ حَكِيمٌ وَكَذَلِكَ أَوْحَيْنَآ إِلَيْكَ رُوحًا مِّنْ أَمْرِنَا مَا كُنْتَ تَدْرِى مَا الْكِتَـٰبُ وَلَا الْإِيمَـٰنُ وَلَـٰكِن جَعَلْنَـٰهُ نُورًا نَّهْدِى بِهِۦ مَن نَّشَآءُ مِنْ عِبَادِنَا وَإِنَّكَ لَتَهْدِىٓ إِلَىٰ صِرَٲطٍ مُّسْتَقِيمٍ

Čovjeku nije dato da Allah s njim govori, osim Objavom, ili iza zastora, ili da pošalje poslanika, pa da objavi ono što On hoće, dopuštenjem Njegovim! Doista je On uzvišen i mudar! Eto tako Mi tebi objavljujemo Riječ Našu! Ti nisi znao šta je Knjiga, niti šta je vjerovanje, ali smo je mi učinili svjetlom, i njime upućujemo koga Mi od Naših robova hoćemo! A ti doista upućuješ na Pravi Put![9]

Savremenici plemenitog Poslanika prije poslanstva i do vremena njegovog preseljenja nisu nam ponudili tačnu i jasnu sliku o njemu prije njegovog poslanstva, pa čak ni u vremenu njegovog poslanstva. Vjerovatno su najstariji i najčvršći tekstovi oni preneseni od Poslanikovog štićenika, njegovog amidžića i nasljednika, koji se nije razdvajao od njega prije njegovog poslanstva, a živio je s njim i sve vrijeme njegovog života, pored njegove povjerljivosti i pouzdanosti u prenošenju i preciznosti u opisu ove jedinstvene ličnosti. On je u kontekstu svog govora o Poslaniku, s.a.v.a., ovako govorio o periodu koji je prethodio poslanstvu:

وَلَقَدْ قَرَنَ اللهُ تَعَالَى بِهِ،صَلَّى اللهُ عَلَيهِ وَآلِهِ وَسَلَّمَ، مِنْ لَدُنْ أَنْ كَانَ فَطِيمًا أَعْظَمَ مَلَك مِنْ مَلاَئِكَتِهِ يَسْلُكُ بِهِ طَرِيقَ الْمَكَارِمِ، وَمَحَاسِنَ أَخْلاَقِ الْعَالَمِ، لَيْلَهُ وَنَهَارَهُ، وَلَقَدْ كُنْتُ أَتَّبِعُهُ اتِّبَاعَ الْفَصِيلِ أَثَرَ أُمِّهِ، يَرْفَعُ لي فِي كُلِّ يَوْم عَلَمًا مِنْ أخْلاقِهِ، وَيَأْمُرُني بِالاقْتِدَاءِ بِهِ.

وَلَقَدْ كَانَ يُجَاوِرُ فِي كُلِّ سَنَة بِحِرَاءَ، فَأَرَاهُ وَلاَ يَرَاهُ غَيْرِي.

“Od vremena njegova – mir i blagoslovi Božiji neka su na njega i na potomstvo njegovo! – odbijanja od sise, Allah je uz njega postavio najvećeg od meleka Svojih da ga vodi i danju i noću putem dobrote i lijepog ponašanja. A ja sam ga slijedio poput devčeta koje slijedi trag majke svoje. Svaki dan mi je pokazivao, u obliku znamenja, neke od osobina svojih i naređivao mi da ih slijedim. Svake godine odlazio je u osamu na Hiru, gdje sam ga gledao, a gdje ga niko drugi gledao nije.”[10]

Ovaj tekst se podudara s Božijom riječju:

وَإِنَّكَ لَعَلَىٰ خُلُقٍ عَظِيمٍ

Jer ti si, doista, najljepše ćudi.[11]

Ovaj ajet je objavljen na početku poslanstva. Ćud je duhovno stanje ukorijenjeno u duši, koje se ne stiče kroz nekoliko dana. Opisivanje njega kao onog koji je veličanstvene ćudi otkriva da je on bio ukrašen ovom osobinom i prije časnog poslanstva.

Znamenja njegove ličnosti prije poslanstva jasno se očituju i iz govora njegovog potomka Imama Sadika, a.s.: “Doista, Svevišnji Allah je podučio Svog Vjerovjesnika učtivosti pa mu ju je učinio lijepom. Kada mu je usavršio učtivost, rekao je: وَإِنَّكَ لَعَلَىٰ خُلُقٍ عَظِيمٍ i ti si, doista, najljepše ćudi! Potom mu je prepustio vjeru i ummet kako bi on predvodio i upravljao Njegovim robovima.”[12]

Pored toga, ova veličanstvena ćud obuhvata i sve plemenitosti o kojima govori hadis prenesen od Vjerovjesnika, s.a.v.a.: “Doista sam ja poslan da upotpunim plemenitost morala.”[13] Kako bi bilo moguće da se od njega traži da upotpuni plemenitost morala, a da on sam ne bude ukrašen njime? Prema tome, neophodno je reći da je Vjerovjesnik i prije poslanstva bio postigao sve plemenitosti morala kako bi se za njega moglo pouzdano tvrditi da je veličanstvene ćudi.

Dakle, Poslanik, s.a.v.a., je prije poslanstva bio primjer usklađene, svjesne i savršene ličnosti u kojoj su se sastali plemeniti moral, uzvišene osobine i pohvalna djela.

[1] Eš-Šura, 3.

[2] Jusuf, 109.

[3] El-Enbija, 25.

[4] El-Enbija, 73.

[5] Eš-Šura, 7.

[6] Eš-Šura, 13-15.

[7] Eš-Šura, 17.

[8] Eš-Šura, 24.

[9] Eš-Šura, 51 i 52.

[10] Staza rječitosti, govor 191, str. 158.

[11] El-Kalem, 4.

[12] El-Kafi, sv. 1, str. 266.

[13] Biharu-l-envar, sv. 16, str. 210; Medžme’u-z-zevaid, sv. 9, str. 15.

Povezani članci