Scroll to top
Podijeli

Vođstvo savezništva klanova i licemjera


Autor teksta: Ahmed Husejn Jakub
Izvor: El-Muwadžihetu ma’a Resulillahi we alihi

22. Oktobra 2020.

Vođstvo savezništva klanova i licemjera

Sigurno je da je Omer ibn Hattab bio glavni vođa ovog savezništva. Da je Omer htio, bio bi prvi halifa, a zamijenik glavnog vođe je bio Ebu Bekr. Njih dvojica se ne razdvajaju, ni u radu, niti u kretanju niti u stajanju, kako je Vakidi opisao. Poslanik, s.a.v.a., ih je pobratimio prije i poslije hidžre. Obojica su počašćena tazbinskom vezom sa Poslanikom, pa je Omer udao svoju kćerku Hafsu za Poslanika, a Ebu Bekr je udao svoju kćerku Aišu za Poslanika, a zaprepašćujuće je to što su Aiša i Hafsa bile ujedinjene, kako Vakidi u knjizi El-Megazi kaže, čak i protiv samog Poslanika; pogledaj Božije riječi: Ako se vas dvije Allahu pokajete, pa, kajat se i trebate, jer srca vaša dva krivo su bila nagela. A ako se protiv njega vas dvije pomagale budete, pa, zbilja je Allah zaštitnik njegov, a i Džibril i dobrostiv od vjernika, a poslije toga i meleki su njemu pomagači! (Et-Tahrim, 4) Dakle, oblik dvojine u glagolima „Ako se vas dvije Allahu pokajete“, i „A ako se protiv njega vas dvije pomagale budete“ se odnosi na ove dvije gospođe! Obratite se naprimjer na Tefsir Ibn Kesira.

Poslije Ebu Bekra i Omera po važnosti dolazi Ebu Ubejde, nakon njega je Osman, a poslije njih su Talha, Sa’d ibn Ebu Vekkas i Abdurahman ibn Auf, a Zubejr je bio van vođstva kurejšijskih klanova, jer je bio okrenut Hašimijama, pa ga je kasnije njegov sin okrenuo od njih, a ovi su bili poznati kao skupina s kojom je Poslanik bio zadovoljan pri smrti, kako je to Omer izjavio, zatim su postali kao desetorica kojima je obećan džennet!

Ovim velikim vođama kurejšijskih klanova pomogli su Halid ibn Velid, Amr ibn As, Ebu Sufjan, Muavija, Jezid, Abdullah ibn Ebu Serh i drugi velikani klanova kao što su Hakem ibn As, Velid ibn Ukbe ibn Ebu Muit, a svi su bili ožalošćeni od Imama Alija i gajili su zlobu prema njemu i Ehli bejtu i nema nijednog među njima a da mu Ali nije ubio oca ili brata ili amidžića, a tim velikim klanskim vođama od ensarija su pomogli Usejd ibn Hudajr, Bešir ibn Sa’d i drugi.

Može se reći da je najjači stub vođstva ovog saveza bio Omer ibn Hattab i on je bio najsmjeliji, pa kad bi on šutio, šutili bi i ostali i kad bi on odobrio, odobrili bi i oni, jer je Poslanik bio ostvario jaku struju koja je prihvatila vlast Imama Alija, kao što se vidi iz pisma Muavije u odgovoru na pisma Muhammeda ibn Ebu Bekra.

Ciljevi klanova od formiranja koalicije

Cilj vođa klanova od formiranja koalicije je bilo sprječavanje Beni Hašima da objedine vjerovjesništvo i hilafet kako ne bi počinili nepravdu prema svom narodu, učvršćivanje načela vjerovjesništva Beni Hašimu, a hilafeta kurejšijama koji će ga naizmijenično smjenjivati među sobom, stajanje između samog Imama Alija i njegovog prava na imamet, jer je Ali ubio poglavare Kurejša i Kurejš ga ne bi prihvatio kao imama čak i da ga je Sam Allah odabrao!, te stajanje između bilo koga od hašimija i vlasti, jer ko god od njih preuzme zapovjedništvo, pozivat će u hilafet ili predvodništvo Ehli bejta. O ovome su se složile vođe kurejšijskih klanova i oni koji su sklopili savezništvo s njima.

I kurejšijski klanovi priznaju Vjerovjesnika i slijede islam, ali odbijaju da hašimije pored vjerovjesništva, drže i vlast u svojim rukama.

Timski duh

Ovim savezom je vladao timski duh i duh čvrstog držanja do cilja. Zato, na Sekifi Beni Saide, kada su ensarije rekle: Nećemo dati prisegu nikom osim Aliju, a Ali je bio odsutan, Ebu Bekr je rekao: „Ja vam odobravam jednog od ove dvojice – Omera i Ebu Ubejde, pa dajte prisegu kome god želite od njih dvojice!“

Tad su njih dvojica rekla: Ma’azallah (daleko bilo), da preteknemo tebe! Tad je skočio Bešir ibn Sa’d i dao prisegu Ebu Bekru i dali su mu prisegu Omer i Ebu Ubejde! Kada se Ebu Bekr razbolio bolešću od koje je umro, pozvao je Osmana da mu napiše oporuku. Ebu Bekr je rekao: „Ja sam odredio vladara nad vama…“ i onesvjestio se od jačine bolesti, pa je Osman sam od sebe dovršio oporuku i napisao: „Doista, ja sam odredio za vladara nad vama Omera ibn Hattaba!“ pa kada je Ebu Bekr došao sebi, tražio je od Osmana da mu pročita ono što je napisao i kad mu je Osman pročitao, on se smirio i rekao Osmanu: „Tako mi Allaha, da si napisao sebe, bio bi dostojan!“

Ovdje se uočava da je Osman sam od sebe napisao riječ Omer, jer je znao da je halifa po dogovoru Omer. Zatim pogledaj na riječi Ebu Bekra: „Tako mi Allaha, da si napisao sebe, bio bi dostojan!“ To znači da svi postupaju kao jedan tim i u okviru poznatog plana bez obzira na dekor! I kada se Omer razbolio tj. bio ranjen, bilo je jasno da je halifa nakon njega Osman po svim kriterijima, jer je Osman bio poznat kao naredni, ali Omer je želio da ga postavi kroz posebne dekoracije i da tim kojeg je Omer odabrao kasnije preuzme na sebe sprječavanje Imama Alija od njegovog prava, kad je otvorio apetit najvećem broju ljudi pohlepnih za hilafetom, pa da kasnije svi oni budu oponenti Imamu Aliju! Omer nije zaboravio one koji su mu pomogli u formiranju saveza, pa je izražavajući žaljenje rekao: „Da je Ebu Ubejde bio živ, njega bih odredio za vladara nakon sebe!“, a Ebu Ubejde je bio treći od trojice muhadžira koji su ušli u Sekifu Beni Saide! I rekao je Omer: „Da je Halid ibn Velid bio živ, njega bih odredio za vladara poslije sebe!“, a Halid je imao veliku ulogu u učvršćivanju stubova novog režima, pa je bio uz jedinicu koja je bila zadužena da spali kuću Fatime kćerke Muhammeda sa onima koji su se nalazi u kući i on je taj koji je ubio Malika ibn Nuvejru, ashaba kojeg je Poslanik, s.a.v.a., bio odredio nad njegovim narodom, a uprkos tome, Halid je u istoj noći bez prolaska perioda ideta, spavao sa njegovom ženom!

Kod ovog saveza nema razlike između Arapa i nearapa, a dokaz za to je Omerova izjava u svojoj posljednjoj bolesti: „Da je Salim, oslobođeni rob Ebu Huzejfe, bio živ, odredio bih ga za vladara nakon sebe!“, a Salim je jedan od oslobođenih robova i ne zna se za njegovo porijeklo među Arapima!

Argument muhadžira (Ebu Bekra, Omera i Ebu Ubejde) na Sekifi, je bio to da je Muhammedovo pleme preče za njegovo naslijeđe i da Arapi neće predati ovu stvar (vlast) nikom osim onima kojima pripada vjerovjesništvo, a uprkos tome, Omer kaže: „I da je Mu’az ibn Džabel bio živ, odredio bih njega za vladara poslije sebe!“, a Muaz je od ensarija, a po logici trojice prisutnih na Sekifi, hilafet ne može pripasti ensarijama! To sve znači da su saveznici postupali kao jedan tim, a najvažnije je kod njih bilo ostvarivanje cilja sprječavanjem Beni Hašima da drže u ruci i vjerovjesništvo i hilafet zajedno, i da vjerovjesništvo pripada Beni Hašimu, a hilafet pripada ostalim klanovima Kurejša te da spriječe bilo koga od hašimija od dolaska do nivoa zapovjedništva makar nad nekim malim naseljem, jer se savez boji da taj hašimija ne zloupotrijebi svoj položaj za poravnavanje terena za hašimije!

Iz knjige El-Muwadžihetu ma’a Resulillahi we alihi, jordanski pravnik i slamski mislilac Ahmed Husejn Jakub, izdanje Muessesetu daireti ma’arifi-l-fikhi-l-islami, treće izdanje, 2005., str. 247 – 249.

 

 

Povezani članci