Scroll to top
Podijeli

Zašto se neprijatelji Ehli-bejta nisu plašili snage historije?


Autor teksta: Ibrahim Ajeti
Izvor: Vječne poruke

7. Oktobra 2019.

Zbilja, ako se neprijatelji Ehli-bejta nisu plašili Boga, nisu stidili Božijeg poslanika, s.a.v.a., zašto se nisu plašili historije? Zašto nisu strahovali da će historija zabilježiti sve što govore, rade i misle, da će to predati narednim generacijama, zapisati u knjige i brižno čuvati u bibliotekama svijeta?

Uništenje jednoga govora Imama Sedžada, mir s njim, ili Velike Zejneb bit će moguće u slučaju da unište sve biblioteke svijeta i sve knjige. Historija je knjiga djela onih koji su otišli s ovoga svijeta i onih koji će na njega doći. Historija je ogledalo koje pokazuje svako lice baš onakvim kakvo je bilo.

Ljudi nestaju i narodi se pomjeraju, ali historija stoji na svom mjestu. Historija potpuno trezveno i budno posmatra lijepe i ružne postupke ljudi i naroda. U tome ona ne pravi nikakvu grešku među njima i ne stavlja na teret nekome grijehe drugoga. Suprotno onome što možda većina ljudi pretpostavlja da prolazak vremena briše iz zaborava historijske istine i skriva jasna lica događaja, historija prolaskom vremena objelodanjuje skrivene istine i uklanja narednim generacijama prepreke s kojim se suočavaju savremenici tih historijskih događaja kako bi se mogli bolje od njih upoznati s historijskim dešavanjima.

Ne samo da protok vremena ne postavlja prepreke na putu istraživanja i analiziranja događaja već uklanja postojeće, te krati i osvjetljava put istraživanja i analiziranja onima koji bez predrasuda istražuju. Sasvim je sigurno da je analiza historije Ašure Imama Husejna, mir s njim, lakše nama koji smo od nje udaljeni 13 stoljeća, nego onima koji su bili savremenici ovog događaja i koji su živjeli 61. godine po Hidžri. Mi nemamo probleme koje su oni imali prilikom istraživanja i razmatranja ovih dešavanja. Također, i ubuduće protok vremena i brojna stoljeća neće stvoriti prepreku na putu istraživanja tog događaja:

Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga.[1]

 

[1]Ali ‘Imrān (3), 169.

Povezani članci