Scroll to top
Podijeli

Imam Rida, a.s., i nedaće njegovog oca



29. Juna 2021.

Imam Rida, a.s., i nedaće njegovog oca

Harun Rešid je uočio dubinu vezanosti Imama Kazima, a.s., i muslimana, uvidjevši da se prolaskom vremena širi Imamov utjecaj u narodu, i dok god je Imam živ muslimani će moći porediti dvije metode: metodu Imama Kazima, a.s., i Harunovog metoda. Poređenjem će izdvojiti i definirati zdravi i ispravni od devijantnog metoda.

Zbog toga je shvatio koliko je opasno da Imam, a.s., ostane slobodan i aktivan, zbog toga je za njega planirao zatvor, kako bi sputao njegove aktivnosti i spriječio utjecaj na muslimane.

S druge strane opetovano suočavanje Imama s njim i protestvovanje protiv njega nisu mogli dozvoliti Harunovoj ličnosti da mirno sjedi, kao što ni Imam nije ostao pasivan na Harunovo neprijateljsko ponašanje prema islamskom ummetu i šerijatu časnog Poslanika. Protest i konfrontacija se ispoljila u brojnim prilikama što je Harunu teško palo. Poput prilike kada je Harun rekao Imamu: “Ebu Hasane, ukaži mi na granice Fedeka da ti ga vratim.” Imam mu reče: “Uzet ću ga nazad u njegovim stvarnim granicama.” Pa je zatim ukazao na granice od Adena do Semerkanda, i Afrikije i Sejfu-l-Bahra do Hazera i Jermenije. Na taj način Imam daje do znanja da je Fedek zapravo hilafet koji je otet. Tada on donosi odluku da ga ubije.[1]

Kada je Harun Rešid ušao u harem Poslanikove džamije, obratio se Poslaniku riječima: “Selam tebi o Allahov poslaniče, o amidžiću!”

A Imam Kazim, a.s., je Poslanika poselamio: “Selam tebi oče.”

Harun reče: “Ovo je ponos.” Ali, mržnja zbog toga nije napuštala njegove grudi sve dok 169. godine po H., nije priveo Imama i zatvorio ga na dugo vremena,[2] a  zatim ga oslobodio.

Jedanput dođe Imam Kazim, a.s., kod Haruna Rešida, pa ga on upita: “Kakav je ovo dvor?” On mu reče: “Ovo je kuća griješnika.”[3]

Umnožile su se glasine protiv Imama, a.s., kod Haruna, koje su ga poticale, jedna od njih je bila glasina Jahjaa Barmekija kada je rekao: “Kod njega se sliva imetak istoka i zapada, zaista ima riznice imetka.”[4]

Harun je zbog toga zatvorio Imama, godine 179, po H., u zatvoru Basre gdje je ostao punu godinu dana.

Godine 180., zatvorio ga je u Bagdadu, prebacivan je iz zatvora u zatvor sve dok nije ubijen rukom jednog od Harunovih dželata (Sindi ibn Šahika).

Imam Rida, a.s., je posjećivao svog oca u prvim godinama zatvora, što se može zaključiti iz rivajeta Ali ibn Jaktina u vezi sa oporukom.[5]

Imam Kazim, a.s., je naredio Imamu Ridi, a.s., da svake noći spava pred njegovim vratima dok je on živ, dok mu ne stigne vijest, i on je to radio četiri godine. Jedne noći on je zakasnio, nije otišao kući. Ukućani su se zabrinuli. Kada je nastupio dan Imam Rida je ušao u kuću, otišao je kod Ummu Ahmed, supruge svoga oca i rekao: “Predaj mi ono što ti je moj otac dao.”

Ummu Ahmed povika: “Tako mi Allaha, moj velikodostojnik je umro.”

Imam je smirio rekavši joj: “Ovo nećeš nikom govoriti niti otkriti sve dok vijest ne stigne od upravitelja.”[6]

Muhamed ibn Fadl Hašemi dobio je zadatak od Imama Kazima, a.s., da vijest o njegovom šehadetu prenese Imamu Ridi, a.s., i dao mu je neke stvari na amanet da ih preda Imamu Ridi, a.s. Muhamed je izvršio svoj zadatak, istog dana je otišao u Basru kako bi stanovnicima Basre prenio vijest o šehadetu Imama. Tri dana nakon što je stigao u Basru, Imam Rida je u skladu s obećanjem datim Muhamedu došao u Basru i stanovnici Basre su prihvatili njegov Imamet. Istog dana Imama Rida se vraća u Medinu, odakle odlazi u Kufu gdje se sreo sa sljedbenicima svoga oca i ponovo se vraća u Medinu.[7]

Kada se vijest o šehadetu Imama Kazima proširila Medinom, sljedbenici i zaljubljenici Ehli bejta, su se iskupili ispred kuće Ummu Ahmed i tu se sreli sa Ahmed ibn Musaom.[8] Ahmed ih je odveo u kuću svoga brata Imam Ride, a.s., gdje mu oni daju prisegu kao Imamu.[9]

Imam Rida, a.s., svoj imamet je tajio od muslimanima, tu tajnu je obznanio nakon četiri godine u skladu sa oporukom svoga oca.

Imam Rida, a.s., je proživio nedaće svoga oca, njegova premeštanja iz zatvora u zatvor sve do njegovog šehadeta. Uvjeti nisu bili odgovarajući tako da Imam nije vidio korisnim otvoreno suprotstaviti se vlastima. Zbog toga je trpio nedaće prolazeći kroz teško doba koje je zadesilo muslmane općenito a sljedbenike Ehli bejta naročito.

 

Relativno olakšanje za vrijeme Haruna

Imam Kazim, a.s., je 183. godine po H., otrovan naredbom Haruna.[10] Harun se plašio od naroda ukoliko se proširi vijest o šehadetu Imama Kazima, a.s., zato je osmislio kako da on u svemu tome ostane čist, i da se pravi kao da ništa ne zna. Zbog toga je okupio upravnike, sekretare, suce i Hašemije, otkrio je lice Imama i upitao ih da li vide tragove ubistva. Oni su odgovorili: “Ne.”[11]

S druge strane, Sindi ibn Šahik uvodi fakihe i ugledne građane Bagdada da pogledaju tijelo Imama i da se uvjere da na njemu nema tragova torture. Tražio je da posvjedoče da je umro prirodnom smrću što su oni i posvjedočili. Zatim je iznio tijelo i postavio ga na bagdadski most i proglasio: “Ovo je Musa ibn Džafer, umro je, pa gledajte ga!”[12]

Harun je i dalje bio zabrinut, jer postojala je mogućnost da situacija eskalira da se narod pobuni i da na taj način njegova vlast bude ugrožena. Zbog toga je pribjegao popuštanju pritiska nad Imam Ridom, a.s., i Ehli bejtom kako bi ublažio srdžbu naroda i umanjio moguće reakcije. Nije pribjegavao nasilnim metodama protiv Imama odbijajući svakog ko je tražio da Imam bude ubijen. Što možemo vidjeti i u slučaju Isa Ibn Džafera kada je rekao Harunu: “Sjeti se svoje zakletve protiv porodice Ebu Talibove, da nećeš ostaviti živim nikoga ko bude trvdio da je Imam nakon Musa Džafera da ćeš mu sabljom vrat prerezati. Evo, Ali njegov sin, upravo to tvrdi, o njemu se priča ono što se pričalo o njegovom ocu.” On ga pogleda ljutito rekavši mu: “Šta to pričaš? Želiš li da ih sve pobijem?!”[13]

Kada ga je Halid ibn Jahja Barmeki poticao da ubije Imama Ridu, a.s., Harun mu reče: “Dovoljno nam je ono što smo uradili s njegovim ocem! Želiš li da ih sve pobijemo?”[14]

Ovakav Harunov stav bio je kao prvo način da utrne srdžbu ljudi, a kao drugo nije opažao nikakvu aktivnost protiv svoje vlasti od strane Imama Rida, a.s., i pored brojnih špijuna, potkazivača i strogih mjera nadzora.

 

[1] Rebi’u-l-ebrar, 1/316, Tezkiretu-l-havas, str. 314.

[2] El-Bidaje ve-n-nihaje, 10/183.

[3] El-Ihtisas, str. 262; Biharu-l-envar, 48/156.

[4] Makatilu-t-talibin, str. 415.

[5] El-Kafi, 1/311.

[6] El-Kafi, 1/381.

[7] El-Haraidž ve-l-džaraih, 1/341; Biharu-l-envar, 49/73.

[8] Harem Ahmed ibn Musa poznat je po imenu Šahćerag nalazi se u Širazu.

[9] Biharu-l-envar, 48/307

[10] Murevvidžu-z-zeheb, 3/355.

[11] Tarihe Ja’kubi, 2/414.

[12] El-Iršad, 2/242; E’alamu-l-vura, 2/34; Kašfu-l-gumme, 3/24.

[13] ‘Ujunu ahbari-r-Rida, 2/226.

[14] El-Fusulu-l-muhimme, str. 245.