Scroll to top
Podijeli

Iskrice ličnosti Imama Ride, a.s. – 2



22. Juna 2021.

Iskrice ličnosti Imama Ride, a.s.

Imam Rida, a.s., i nagovještaji

Imam Rida, a.s., je nagovijestio veliki broj događaja prije nego li su se desili, a nakon toga isti su se obistinili, na potpuno isti način kako ih je on i nagovijestio; i ovo je potrvrda  – na eksplicitan način – kako šiije vjeruju da je Allah, dž.š., obdario Imame Ehli bejta, ogromnim dobrom i znanjem, kao što je time obdario i Svoje poslanike. Između ostalog od onog što je nagovijestio je i sljedeće:

1 – Prenosi Hasan ibn Beššar da je Imam Rida, a.s., rekao: “Zaista će Abdullah – tj. Me’mun – ubiti Muhameda – tj. Emina.” Pa mu rekoh: “Abdullah ibn Harun će ubiti Muhamed ibn Haruna?” Reče: “Da, Abdullah koji se nalazi u Horasanu, ubit će Muhameda sina Zubejdinog (jedna od Harunovih žena) koji se nalazi u Bagdadu… i to je opisao ovim stihom: Mržnje će ti se jedna za drugom otkrivati, isplivat će skrivena bol mržnje.”[1]

Nije prošlo mnogo dana od tog nagovještaja kada je Me’mun ubio svog brata Emina.

2 – Od onog što je predskazao a što je preneseno jeste i ustanak Muhameda sina Imama Sadika, a.s. u Mekki, kada je pozvao ljude sebi skinuvši prisegu datu Me’munu. Imam Rida, a.s., je otišao kod njega i rekao mu: “Amidža, ne poriči riječi svog oca i svog brata – tj. Imama Kazima, a.s. – zaista ovo neće uspjeti.” Zatim je izišao. Nije potrajalo dugo kada je Me’munova vojska predvođena Džuludijem pošla na Muhameda. Muhamed i njegovi bliski su pobjegli. On je zatražio sigurnost, što mu je Džuludi i dao, pa se propeo na mimber i povukao se javno rekavši: “Zaista ovo – hilafet – pripada Me’munu i ja na to nemam prava!”[2]

3 – Bilježi se od Husejna sina Imama Kazima, a.s.: “Bili smo se iskupili oko Ebu Hasana Ride, a.s., nas nekoliko hašemijskih mladića, tada je pored nas prošao Džafer ibn Omer Alevi, koji je izgledao bijedno. Pogledavali smo jedni u druge i smijali se njegovoj pojavi. Rida reče: “Ubrzo ćete ga vidjeti s mnogo imetka i puno prijatelja.” Nije prošlo više od mjesec dana on postade upravnik Medine, i njegovo se stanje popravilo.”[3]

4 – Mahval Sidžistani je još jedan prenosilac predaja koji je zabilježio nagovještaj Imama Ride, a.s. Pa kaže: “Kada je halifin izaslanik došao u Medinu kod Imama Ride, a.s., zarad poziva u Horasan i ja sam bio u Medini. Imam Rida, a.s., je došao u Poslanikovu džamiju kako bi se oprostio od Poslanika, s.a.v.a. Nekoliko puta se opraštao i svaki put bi prišao kaburu, i tada bi mu glas bivao glasniji a on je bio uplakan. Prišao sam mu, poselamio ga, on mi je odgovorio na selam i rekao: “Ostavi me samog, jer bit ću udaljen od svoga djeda, umrijet ću u tuđini i bit ću ukopan pored Haruna.” Prenosilac kaže: “I ja sam pošao sa Imamom dok nismo stigli do Horasana. Boravio je tamo, napokon je ukopan pored Harunovog groba.”[4]

Obistinilo se što je i nagovjestio Imam se nije vratio s ovog putovanja, tamo je ubijen rukom Me’muna i ukopan pored Haruna.

5 – Prenosi se da je Safvan ibn Jahja rekao: “Kada je preselio Ebu Ibrahim, tj. Imam Kazim, a.s., a Ebu Hasan, a.s., govorio o svome imametu, mi smo se zabrinuli za njegov život. Rečeno mu je: “Otkrio si veliku stvar – tj. odao si svoj imamet – zato se plašimo da ti ovaj obijesni ne naudi. Imam reče: “Nek uloži svoj napor, nema njemu puta do mene.”[5]

To se i obistinilo, Harun mu nije nanio zlo, Imam je potencirao na tome pred nekim svojim ashabima, pa prenosi se od Muhamed ibn Senana: “Rekao sam Ebu Hasanu Ridi za Harunova života: “Zbilja si predstavio sebe ko si, sjediš na mjestu svoga oca, a s Harunove sablja još kapa krv – tj. krv Ehli bejta i njihovih sljedbenika – pa on reče: “Za to mi je snagu dalo ono što je rekao Allahov poslanik, s.a.v.a.: “Ako Ebu Džehl s moje glave uzme dlaku pa posvjedočite da nisam vjerovjesnik.” A ja vam govorim: “Ako Harun uzme dlaku sa moje glave pa posvjedočite da nisam Imam.”[6]

Imam Rida, a.s., je dosta puta opetovao činjenicu da mu Harun neće nauditi i da će biti ukopan pored Haruna – tj. preselit će nakon Haruna. Hamza ibn Džafer El-Erdžani prenosi: “Izišao je Harun ne jednu kapiju Mesdžidu-l-harama, a Ali Rida na drugu, pa je rekao: “Daleke li kuće a bliskog li susreta. Zbilja će Tus spojiti mene i njega.”[7]

Imam je u mnogo hadisa potvrdio da će biti ukopan pored Haruna, pa prenosi Musa ibn Harun: “Vidio sam Alija Ridu u medinskoj džamiji, a Harun je držao hutbu, pa je Imam rekao: “Vidjet ćete mene i njega ukopane u jednoj kući.”[8]

6 – U događaje koje je nagovijestio Imam Rida, a.s., jeste nesreća koja se dogodila Mekelijama. Musafir prenosi da je bio sa Ebu Husejnom Alijem Ridom, kada je Jahja ibn Halid Bermeki, prašnjavog lica prošao pored njih. Imam Rida, a.s., je rekao: “Stanovnici tog grada ne znaju šta će ih zadesiti ove godine.” Pa je nastavio: “A čudnije od toga je da ćemo ja i Harun biti poput ova dva – pokazajući kažiprst i srednji prst.” Musafir kaže: “Tako mi Allaha nisam shvatio značenje riječi o Harunu sve do smrti Ride i ukopa pored njega.”[9]

7 – Muhamed ibn Isa prenosi od Ebu Habiba Nebadžije: “Vidio sam Allahovog poslanika, s.a.v.a., u snu da je stigao do Nebadža – stajališta hadžija iz Basre. Ušao je u džamiju u koju hadžije ulaze svake godine. Prišao sam mu i nazvao selam. Pred njim je bila pletena posuda sa sajhanskim hurmama. Kao da je zahvatio rukom od tih hurmi i dao meni. Izbrojao sam ih i bilo ih je osamnaest. Kada sam se probudio protumačio sam da imam još osamnaest godina života. Kada je prošlo dvadeset dana od toga, bio sam u svom palminjaku kad me neko obavjesti da je došao Imam Rida, a.s., iz Medine, i da je ušao u onu džamiju – u kojoj je sanjao Poslanika. Vidio sam ljude da su pohrlili da ga sretnu. I ja sam se uputio u džamiju i vidio sam ga na mjestu na kojem je Poslanik sjedio u snu. Pred njim je bila pletena posuda sa sajhanskim hurmama. Poselamio sam ga i on mi je odgovorio. Pozvao me, zahvatio je rukom hurme iz posude i dao mi. Kada sam ih izbrojao bilo ih onoliko koliko mi je Poslanik dao. Rekoh: “Sine Božijeg poslanika, daj mi više.” On reče: “Da je Poslanik dao više dao bih ti i ja.”[10]

8 – Prenosi Džafer ibn Salih: “Došao sam Ridi, a.s., i rekao: “Žena mi je trudna, dovi Allahu da bude muško.” On reče: “Dvojke su.” Otišao sam od Imama i razmišljao o tome da jedno dijete nazovem Muhammed a drugo Ali. Ponovo sam došao kod Imama, a on mi reče: “Jedno nazovi Ali, a drugo Ummu Amr.” Pošto sam se vratio u Kufu, žena mi se porodila i jedno dijete bijaše muško a drugo žensko. Pa sam muškom nadjenuo ime Ali a ženskom Ummu Amr.”[11]

Ibadet i bogobojažljivost Imama Ride, a.s.

Od najočitijih osobina Imama Ride, a.s., jeste izričito okretanje Allahu, dž.š., i čvrsto prihvatanje za Njegovo uže, a to se ispoljavalo u njegovom ibadetu, kojim je bio ispunjen veliki dio njegovo duhovnog života, koji je bio svjetlo, bogobojažljivost i pobožnost. Ibrahim ibn Abbas u hadisu kaže: “… malo je spavao, mnogo je bdio, većinu noći je bio budan od početka do sabaha, mnogo je postio, nije propuštao postiti tri dana svakog mjeseca…”[12]

Šabravi govori o ibadetu Imama Ride, a.s.: “Uvijek je imao abdest i obavljao namaz. Cijelu noć bi uzimao abdest, klanjao, malo mi drijemnuo, i tako bi činio do sabaha.”[13]

Imam Rida, a.s., je bio najbogobojažljiviji čovjek svog vremena i od svih je bio najpokorniji Allahu, dž.š.

Pročitat ćemo šta prenosi Ridža’ Ebu Ed-Dahak o Imamovom ibadetu, kada ga je Me’mun poslao po Imama da ga dovede u Horasan, on je bio s njim od Medine do Merva:

“Tako mi Allaha, dž.š., nisam vidio čovjeka bogobojažljivijeg od njega, niti nekog ko je više od njega u zikru u svakom trenutku, niti nekog ko ima više straha od Allaha, dž.š. Kada bi obavio sabah namaz po selamu bi sjedio na mjestu gdje je klanjao slaveći Allaha, zahvaljivajući Mu i veličajući Ga, izgovarajući tehlil i donoseći salavate na Poslanika i njegov Ehli bejt, a.s., sve dok Sunce ne bi izišlo. Zatim bi učinio sedždu, plačući na njoj sve dok se ne bi digao dan. Tada bi odlazio među ljude razgovarao bi sa njima i savjetovao ih dok se ne bi približilo podne, tada bi ustajao, obnavljao bi abdest i odlazio na mjesto gdje obavlja namaz. Kada bi nastupilo podne, ustao bi i obavio šest rekata. Na prvom rekatu je učio Fatihu i Kafirun, na drugom Fatihu i Ihlas. Na sljedeća četiri rekata učio bi Fatihu i Ihlas, završavajući sa selamom. Na svakom drugom rekatu učio bi kunut iza kiraeta a prije ruku’a. Poslije toga bi proučio ezan, obavio bi dva rekata a zatim bi proučio ikamet, pa bi klanjao podne namaz. Nakon selama, koliko je mogao učio bi tehlil, tekbir i tesbih i temhid. Zatim bi učinio sedždu zahvale izgovarajući sto puta šukren lillah. Kada bi podigao glavu, obavio bi šest rekata, sa selamom na svakom drugom rekatu. Učio bi Fatihu i Ihlas, a na drugom rekatu prije rukua a nakon kiraeta učio bi kunut. Poslije šest rekata, učio bi ezan, obavio bi dva rekata, na drugom rekatu poslije kiraeta a prije ruku’a učio bi kunut. Po namazu bi ustao i obavio ikindiju namaz. Nakon ikindije sjedio bi na mjestu gdje je klanjao čineći tesbih, tekbir, tehlil, temhid. Zatim bi obavio sedždu izgovarajući sto puta hamden lillah.

Kada bi sunce zalazilo, Imam bi obnovio abdest, a nakon ezana i ikameta bi klanjao tri rekata akšam namaza, na drugom rekatu nakon kiraeta a prije ruku’a učio bi kunut, a nakon selama sjedio bi na mjestu gdje je klanjao i koliko je mogao činio je tesbih, tekbir, tehlil i temhid. Tada bi učinio sedždu zahvale, nakon nje, bez da priča sa bilo kim obavio bi četiri rekata sa selamom na drugom. Na prva dva rekata učio bi Fatihu i Kafirun, a na druga dva Fatihu i Ihlas. Nakon kiraeta a prije ruku’a učio bi kunut. Poslije namaza koliko je mogao obavljao bi ono što slijedi poslije namaza.

Kada bi nastupila noć, iftario bi, zatim bi obavio četiri rekata jacije namaza. Na drugom rekatu nakon kiraeta a prije ruku’a učio bi kunut, a nakon selama sjedio bi na svom mjestu i koliko je mogao učio temhid, tesbih, tehlil i tekbir. Zatim bi učinio sedždu zahvale i otišao bi u postelju.

Kada bi prošla jedna trećina noći, Imam bi izgovarajući teshbih, tehlil, tekbir i temhid ustajao iz postelje, nakon pranja zuba i uzimanja abdesta pripremio bi se za namaz. Obavio bi osam rekata, sa selamom na svakom drugom rekatu. Na prva dva rekata noćnog namaza učio bi Fatihu i 30 puta Ihlas. Tada bi obavio četiri rekata namaza Džafera ibn Ebi Taliba (Tajjara), predajući selam na drugom rekatu. Na drugom rekatu nakon kiraeta a prije ruku’a učio bi kunut i to bi ubrajao u noćni namaz. Zatim bi obavio druga dva rekata namaza Džafera Tajjara. Na prvom rekatu učio je Fatihu i Mulk, a na drugom Fatihu i Insan pa bi završio namaz. Tada bi ustao i klanjao dva rekata šaf’ namaza, učeći Fatihu i tri puta Ihlas, a nakon kunuta, bi završio namaz kako to i ide. Zatim bi klanjao jedan rekat vitr namaza sa Fatihom, tri Ihlasa, jednim Felekom i jednim Nasom, a zatim bi na kunutu učio:

اللَّهُمَّ صل علی محمّد و آل محمّد، اللَّهُمَّ اهْدِنِي فِيمَنْ هَدَيْتَ، وَعَافِنِي فِيمَنْ عَافَيْتَ، وَتَوَلَّنا فِيمَنْ تَوَلَّيْتَ، وَبَارِكْ لَنا فِيمَا أَعْطَيْتَ، وَقِنا شَرَّمَا قْضَيْتَ، فإنك تَقضي ولا يُقضى عليك، إِنَّهُ لا يَذِلُّ مَنْ وَالَيْتَ، ولا یعزّ من عادیت، تَبَارَكْتَ وَتَعَالَيْتَ…

Allahu moj, blagoslovi Muhammeda i Ehli bejt Muhammedov, Allahu moj, učini nas od onih koje si uputio, i od onih kojima si oprostio, i od onih čiji si Ti zaštitnik, blagoslovi nam ono što si nam dao, sačuvaj nas zla koje si odredio, jer Ti presuđuješ a Tebi se ne presuđuje, zaista neće biti ponižen kome si ti zaštitnik, niti će postati uzvišen kome si ti neprijatelj. Blagoslovljen si i Uzvišen…”

Zatim je 70 puta učio: استغفر الله و أسأله التوبة – Od Allaha išćem oprost i molim od njega povratak. Nakon namaza koliko je mogao obavljao je ono što slijedi po namazu a kada se približilo vrijeme zore, obavio bi dva rekata fedžra, na prvom je učio Fatihu i Kafirun na drugom Fatihu i Ihlas. Kada bi nastupio sabah, proučio bi ezan i ikamet i klanjao sabah namaz. Kada bi namaz bio završen, vršio bi djela nakon namaza sve do izlaska Sunca, kada bi učinio sedždu zahvale, a podizanjem dana on bi ustao sa sedžde.”[14]

Ljubav prema Allahu, dž.š., preplavila je srce Imama, i sudjeluje u njegovim emocijama i osjećajima čak dotle da je postala karakterna linije njegove ličnosti.

Naoružanost dovom

U manifestacije Imamovog duhovnog života jeste i naoružanost dovom upućenom Allahu, dž.š., i utjecanje Allahu, dž.š., u svim stvarima. U dovi je nalazio duhovni užitak s kojim se ne može porediti nijedan od životnih užitaka.

Od Imama Ride, a.s., ostalo je zabilježeno sazviježđe časnih dova, između ostalog i:

1 – Rekao je Imam Rida, a.s.: “O Ti koji si mi ukazao na Sebe, i ukrotio mi srce priznavanjem Tebe, išćem od Tebe sigurnost i vjerovanje i na dunjaluku i na ahiretu.”[15]

یا مَنْ دَلَّنِی عَلی نَفسِه، وَ ذَلَّلَ قَلبِی بِتَصدیقِه، اَسئَلُک الأمنَ وَ الاِیمانَ فِی الدُّنیاء وَ الآخِرَه

Iako sažeta ova dova ističe aspekte tevhida, jer Imam priznaje da Allah, dž.š., stvaranjem čudesa kreacije koja svjedoče Božiju egzistenciju, upućuje Svoje robove i predstavlja se Svojim stvorenjima.

2 – Učio je Imam Rida, a.s., tražeći uputu, i učvršćivanje na tom putu, to što je traženo je ustvari najuzvišeniji položaj koji pripada bliskima i onima koji se vraćaju svome Gospodaru.

“Allahu moj, udjeli mi uputu i u njoj me učvrsti, i proživi me u njoj sigurnim, sigurnošću u kojoj nema straha, tuge ni zaprepaštenosti, zaista Ti si dostojan da Ga se boji i dostojan da prašta.”[16]

اَللّهُمَّ اَعْطِني الهُدَى، وَ ثَبِّتْني عَلَيْهِ، واحشرني علیه آمِناً، اَمْنَ مَنْ لاخَوْفَ عَلَيْهِ وَ لاحُزْنَ وَ لاجَزَعَ، اِنَّكَ اَهْلُ التَّقْوَى وَ اَهْلُ المَغْفِرَةِ.

 

[1] El-Menakib, 4/363; Dževharetu-l-kelam, str. 146.

[2] ‘Ujunu ahbari-r-Rida, 2/207; Biharu-l-envar, 47/247/5.

[3] Fusulu-l-muhimme, str. 229; Biharu-l-envar, 49/33 i 221.

[4] El-Ithaf bi hubbi-l-ešraf, str. 59; Ahbaru-d-duvel, str. 114.

[5] ‘Ujunu ahbari-r-Rida, 2/226.

[6] Manakibu Ali Ebi Talib, 4/368; Biharu-l-envar, 45/59.

[7] El-Ithafu bi hubbi-l-ešraf, str. 59.

[8] El-Ithafu bi hubbi-l-ešraf, str. 59.

[9] El-Ithafu bi hubbi-l-ešraf, str. 59.

[10] ‘Ujunu ahbari-r-Rida, 2/210; Delailu-l-imameh, str. 189; E’alamu-l-vura, 2/52; Kašfu-l-gumme, 3/103; Džami’u keramati-l-evlija, 2/156.

[11] Dževharetu-l-kelam, str. 146.

[12] Biharu-l-envar, 49/91; ‘Ujunu ahbari-r-Rida, 2/182.

[13] El-Ithafu bi hubbi-l-išraf, str. 59.

[14] ‘Ujunu ahbari-r-Rida, 2/180; Biharu-l-envar, 49/93. Ovaj hadis se nastavlja govoreći o nekim zikrovima, ibadetima i surama koje je Imam Rida, a.s., učio na dobrovoljnim namazima.

[15] Usule Kafi, 2/579.

[16] E’ajanu-š-šii’a, 2/198.

Povezani članci