Scroll to top
Podijeli

Imam Hasanov položaj kod ljudi njegovog vremena


Autor teksta: Grupa autora
Izvor: Znamenja Upute 4

18. Aprila 2022.

Imam Hasanov, a.s., položaj kod ljudi njegovog vremena

 Džabir prenosi od Božijeg Poslanika, s.a.v.a.:

إِنَّ اللهَ خَلَقَنِي وَخَلَقَ عَلِيًّا نُورَينَ بَينَ يَدَيِ الْعَرْشِ، نُسَبِّحُ اللهَ وَنُقَدِّسُهُ قَبلَ‏ أَنْ‏ يَخْلُقَ‏ آدَمَ‏ بِأَلفَيْ عامٍ، فَلَمَّا خَلَقَ اللهُ آدَمَ أَسْكنَنَا فِي صُلْبِهِ، ثُمَّ نَقَلَنَا مِنْ صُلْبٍ طَيِّبٍ وَبَطْنٍ طاهِرٍ حَتَّى أَسْكنَنَا فِي صُلْبِ إبْرَاهِيمَ، ثُمَّ نَقَلَنَا مِنْ صُلْبِ إِبْرَاهِيمَ إِلَى صُلْبٍ طَيِّبٍ وَبَطْنٍ طَاهرٍ حَتَّى أَسْكنَنَا فِي صُلْبِ عَبْدِ الْمُطَّلِب، ثُمَّ افْتَرَقَ النُّورُ فِي عَبْدِ الْمُطَّلِب، فَصَارَ ثُلْثَاهُ فِي عَبْدِ اللهِ وَثُلْثُهُ فِي أَبِي طَالبٍ، ثُمَّ اجْتَمَعَ النُّورُ مِنِّي وَمِنْ عَلِيٍّ فِي فَاطِمَةَ، فَالْحَسَنُ وَالْحُسَينُ نُورَانِ مِنْ نُورِ رَبِّ الْعَالَمِينَ.

„Doista je Allah stvorio mene i Alija kao dva svjetla ispred Arša. Veličali smo Allaha i slavili Ga dvije hiljade godina prije nego što je stvorio Adema, pa kada ga je stvorio, nastanio nas je u njegovoj kičmi, zatim nas prenio kroz čiste kičme i čiste maternice, dok nas nije nastanio u Ibrahimovoj kičmi, zatim nas prenio iz Ibrahimove kičme u čistu kičmu i čistu maternicu sve dok nas nije nastanio u Abdul-Mutallibovu kičmu. Zatim se svjetlost podijelila u Abdul-Mutallibu pa su dvije trećine prenesene u Abdullaha, a jedna u Ebu Taliba. Zatim su se sastale svjetlost od mene i Alija u Fatimi pa su Hasan i Husejn dvije svjetlosti od svjetlosti Gospodara svih svjetova.“[1]

Muavija je pitao svoje sagovornike: „Ko je najplemenitiji od strane oca i majke, djeda i nane, amidža i tetki, dajdži i tetki po majci?“ Odgovorili su: „Zapovjednik vjernika bolje zna.“ Uzeo je potom ruku Hasana ibn Alija i rekao: „Njegov otac je Ali ibn Ebu Talib, majka Fatima, kćerka Muhammedova, djed mu je Božiji Poslanik, nana Hatidža, amižda Džafer, tetka Hale, kćerka Ebu Taliba, dajdža Kasim, Muhammedov sin, tetka po majci Zejneb, kćerka Muhammedova.“[2]

Muavija je još jednom priznao, i to pred Amrom ibn Asom, Mervanom ibn Hakemom i Zijadom ibn Ebihom, kada su oni pretjerali u samohvalisanju. On im se želio suprotstaviti i zato je pozvao Imama Hasana ibn Alija, pa kada je Imam odbacio njihove riječi kojima su htjeli umanjiti položaj Beni Hašima i nakon što je izašao, Muavija je rekao: „Da li da se ja nadmećem sa čovjekom čiji je djed Božiji Poslanik, a on je poglavar svih onih koji su prošli i onih koji će proći, a majka mu je Fatima, prvakinja žena svih svjetova?“ Zatim je dodao: „Tako mi Allaha, ako stanovnici Šama čuju za ovo, to će biti najcrnja sramota…“[3]

Čovjek pod imenom Mikdam putovao je do Muavije i, kad je stigao, ovaj ga je upitao: „Znaš li da je Hasan ibn Ali preselio na ahiret?“ Mikdam je izgovorio ajet: „Mi smo od Allaha i Njemu se vraćamo.“, pa ga je Muavija upitao: „Zar to smatraš žalošću?“ Odgovorio je: „Kako da to ne smatram žalošću, a Božiji Poslanik, s.a.v.a., ga je stavio u naručje i rekao:

هَذَا مِنِّي وَ حُسَينٌ مِنْ عَلِيٍّ.

‘Ovo je od mene, a Husejn je od Alija, r.a.’“[4]

Abdullah ibn Omer je govorio: „Stanovnici Iraka, koji su ubili sina Poslanikove kćeri, pitaju za komarca ako ga ubije čovjek koji je u ihramu za hadždž (kvari li obrede hadždža), a Božiji Poslanik, s.a.v.a. je govorio:

هُمَا رَيْحَانَتَايَ مِنَ الدُّنْيَا أَوْ رَيْحَانَتَايَ مِنَ هَذِه الأُمَّة.

‘Njih dvojica su moja dva nevena iz ovog svijeta i ovog ummeta.’“[5]

Ebu Hurejre je često govorio: „Nisam nikad vidio Hasana, a da mi se oči nisu napunile suzama, jer sam doista gledao Allahovog Poslanika, s.a.v.a., kako stavlja svoje usne na Hasanove i govori:

اللَّهُمَّ إِنِّي أُحِبُّهُ فَأَحِبَّهُ وَ أَحِبَّ مَنْ يُحِبُّهُ.

‘Bože, ja njega volim, pa voli ga i Ti i voli onog ko njega voli’ po tri puta.“[6] Dodao je: „Nakon što sam vidio da Poslanik čini ono što je činio s njim, ja volim ovog čovjeka (mislio je na Hasana).“[7]

Kada je njegov najzagriženiji neprijatelj Mervan Ibn Hakem pristupio da nosi njegovo časno tijelo prilikom dženaze, Imam Husejn, a.s., začuđen ga je upitao: „Zar nosiš njegovo tijelo, a ti si ga najviše napajao gorčinom?“ Mervan je odgovorio: „To sam činio čovjeku čija je blagost i strpljivost bila jednaka planinama!“[8]

Ebul-Esved ed-Dueli je govorio: „On je zaista čist, među Arapima je jedan od najistaknutijih po precima, najplemenitijih po ishodištu i najčistijih porijeklom.”[9]

Amr ibn Ishak je rekao: „Niko nije govorio, a da mi je bilo draže da ne prestane govoriti od Hasana ibn Alija. Nikad nisam od njega čuo nijednu neumjesnu riječ.“[10]

Rekao je Abdullah ibn Zubejr: „Tako mi Allaha, nijedna žena nije rodila čovjeka poput Hasana ibn Alija dostojnog strahopoštovanja i uzvišenosti položaja.“[11]

Kada je njegov brat Muhammed ibn Hanefije stao pored njegovog mezara da ga hvali, govorio je: „Ako je tvoj život bio dostojanstven, zaista je tvoja smrt nadmašila sve. Kako li je dobra duša koja u sebi obuhvata tvoje ćefine! Kako li su dobri ćefini, ćefini koji su obuhvatili tvoje tijelo! I kako da ne bude tako kada si ti ostatak Upute, nasljednik dostojnika bogobojaznosti i peti član od petero pod ogrtačem![12] Ruke Istine su te nahranile bogobojaznošću, prsa vjerovanja su te dojila, odgojen si u skutima islama, pa si bio častan dok si bio živ i kada si preselio. Iako se naše duše nerado rastaju s tobom, neka ti se Allah smiluje, o Ebu Muhammede!“[13]

U trenucima njegovog preseljenja hvalio ga je njegov brat Abu Abdullah Husejn ibn Ali: „Neka ti se Allah smiluje, o Ebu Muhammede! Tako mi Allaha, uvijek si gledao istinu s visoka u njenim izvorima. Odabirao si Allaha svojim lijepim promišljanjima iz bojazni prilikom međusobnih razmirica, opažao si veličinu golemih događaja svijeta ovoga okom koje ih je preziralo pa ih odgurnuo rukom čistih prsta i neokaljanih crta dlanova i odbijao si prenagljenosti tuđinaca svoga neprijatelja najmanjim naporima. I nije čudo: pa ti si sin potomka poslanstva i dojen si mlijekom mudrosti! Pa idi k radosti i milosti, k bašči blagodati. Neka Svevišnji Allah uveća i nama i vama nagradu za njegovo preseljenje i podari nama i vama lijepu sjetu za njim!“[14]

 

[1] Nuzhetul-medžalis, sv. 2, str. 206.

[2] El-Ikdul-ferid, sv. 3, str. 283.

[3] El-Mehasin vel-azdad, str. 90.

[4] Musnedu Ahmed ibn Hanbel, sv. 4, str. 132.

[5] Sunenut-Tirmizi, 539.

[6] Ibn ‘Asakir, Muhtesaru tarihe Dimašk, sv. 7, str. 10.

[7] Nurul-ebsar, 171.

[8] Tahzibut-Tahzib, sv. 2, str. 298.

[9] Hajatu el-imamil-Hasan, sv. 2, str. 247.

[10] Biharul-envar, sv. 43, str. 358.

[11] El-Bidajetu ven-nihaje, sv. 8, str. 37.

[12] Sahihu Muslim: Prenosi se da je Aiša rekla: „Božiji Poslanik, s.a.v.a., je izašao jednoga jutra, a na njemu je bio vuneni ogrtač išaran crnim vlaknima. Onda je došao Hasan, sin Alijin, i on ga je stavio pod ogrtač, zatim je došao Husejn pa je i on ušao sa njim; potom je došla Fatima i on je i nju stavio pod ogrtač i na koncu je došao i Ali pa je uveo i njega. Zatim je proučio: Allah želi od vas, o, Porodico Poslanikova, grijehe da odstrani, i da vas potpuno očisti! (El-Ahzab, 33)“ Zbog ovog događaja Poslanik, Imam Ali, hazreti Fatima, Imam Hasan i imam Husejn se zovu ashabi kisaa (pokriveni ogrtačem).

[13] Murudžu-z-zeheb, sv. 3, str. 7.

[14] Hajatul-imamil-Hasan, sv. 2, str. 440.

Povezani članci