Scroll to top
Podijeli

Obzirom na ulogu i utjecaj Beni Umejja na narod Šama većina ljudi iz Šama do dolaska zarobljenika Ehli bejta u taj grad dana nisu znali da je Prvak šehida u islamu Hamza, sin Abdul-Mutaliba, ili da je Poslanik, s.a.v.a., za Hasana i Husejna rekao da su oni predvodnici mladića Dženneta. Ne može se ni zamisliti šta bi bilo da Imam Sedžad i njegova tetka Zejneb, s.a., nisu ugrabili ili da nisu iskoristili tu priliku koja im je Božijom voljom ukazana. Ko bi više mogao do kraja hilafeta Beni Umejja, tj. do 132. godine po Hidžri, u nepovoljnom okruženju grada Damaska, govoriti o veličini i velikodušnosti ljudi iz Poslanikove porodice ili ih predstaviti kao ličnosti koje su posjedovale izuzetnu čast i ponos.

Međutim, tragovi ovih govora ostali su na svome mjestu postojani, iako je nakon njih moć islamskog hilafeta tokom hiljadu mjeseci vladavine Beni Umejja djelovala protiv Beni Hašima i Ehli-bejta, a prijatelji Alija ibn Ebi Taliba za to vrijeme trpjeli su razne tegobe i bivali mučeni. Treba priznati da su zalaganja plemenitih ashaba, tj. Ebu Zera Gaffarija omogućila preduvjete širenja istine. Dolaskom Ehli-bejta u Šam obnovila su se sjećanja i narod Damaska prisjetio se onoga što im je on govorio. On se bez imalo opreza suprotstavio Muavijinim iskrivljenjima.

Ebu Zer bio je čovjek koji je otvoreno govorio što je mislio. Bio je čovjek s vjerom i hrabrošću. Onog trenutka kada je osjetio da je islamska vlast izišla iz svoga ispravnog toka, ustao je i počeo govoriti o tome i kritizirati. Upućivao je kritike u prisustvu halife i u njegovu odsustvu, na ulicama i bazarima. On se može smatrati osnivačem ovih islamskih ustanaka i pokreta, jer je od jedan od ashaba Božijeg poslanika i u historijskom pogledu prednjači nad ostalim. On je i progonjen. Trpio je muke i teškoće. Umro je u Rabezeu potpuno usamljen i bez ikoga. Unatoč svemu, nije posustao i dok je mogao, zalagao se na putu naređivanja dobra i odvraćanja od zla

Povezani članci