Scroll to top
Podijeli

Šta je to mehki rat i koji su načini da mu se suprotstavi?


Autor teksta: Zebihullah Tedžeri Garib Abadi
Izvor: fa.abna24.com

4. Februara 2019.

Raspadom SSSR-a, 1991. godine i okončanjem hladnog rata, stručnjaci iz oblasti rata u SAD-u, korištenjem iskustva iz dva svjetska rata i iz perioda hladnog rata shvatili su da se u drugim zemljama uz manje troškove i bez direktno upliva mogu postići politički i ekonomski ciljevi … i to se u svijetu političkim žargonom naziva “mehkim ratom,” tojest Soft Warfare.

Mehki rat

Ova vrsta rata počinje od raspada SSSR-a i traje do današnjeg dana, oslanja se na mehke prijetnje, mehku kulturnu i društvenu moć. Amerikanci korištenjem ove vrste rata do sada su uspjeli promijeniti nekoliko političkih režima u ciljanim državama. Obojene revolucije koje su se dogodile u nekoliko država istočnog bloka i SSSR-a, predstavljaju primjer mehkog rata. Amerikanci korištenjem mehke moći uspjeli su promjeniti političke režime u državama poput Poljske, Gruzije, Čehoslovačke, Kirgistana, Ukraine i Tadžikistana. U svim tim političkim prevratima dogodilo se premještanje političke moći bez korištenja sredstava sile, već striktno se oslanjalo na mehku moć i medije, uz promjene vrijednosti i uzora ponašanja, vladajući politički režim je gubio legalitet a pod naletom narodnih pokreta izazivana je politička nestabilnost.

Mehki rat je u različitim kalufima poput: Baršunaste revolucije, obojenih revolucija (narandžasta revolucija…), psihološkog djelovanja, medijskog rata, korištenjem medijskih sredstava (radio, televiziju, štampu i slično) i dr., mogao promjeniti politički sistem nekih zemalja, poput Ukrajine i Gruzije.

Definicija mehkog rata

Pojam mehkog rata (Soft warfare) stoji naspram pojma “tvrdi rat” (Hard warfare) i nema jedinstvenu definiciju koja bi bila općeprihvaćena.

John Collins, teoretičar Nacionalnog ratnog sveučilišta Amerike za mehki rat kaže da je to plansko korištenje propagande i njenih sredstava, zarad ostvarenja prodora u idejne koordinate neprijatelja služeći se metodama koje su povod ostvarenja napredaka u siguronosnim ciljevima nacije koja izvodi te mjere.

Američka vojska, sa svojom vojnom doktrinom ovaj pojam definira na sljedeći način: “Mehki rat, predstavlja precizno i osmišljeno korištenje propagande i drugih dejstava, čija je osnovna svrha ostavljanje uticaja na uvjerenja, emocije, težnje i ponašanje neprijatelja, neutralnih grupa ili pak grupa prijatelja, na način da to bude podrška u ostvarenju nacionalnih ciljeva i interesa.”

Uzevši u obzir ove definicije, najpoznatija definicija pripisuje se Josephu Nyeu, istaknutom američkom istraživaču u oblasti mehke moći. On 1990. godine u magazinu Foreign Policy u broju 80 mehku moć definira “sposobnošću oblikovanja sklonosti drugih.” Definicija na koju je prije njega ukazuje profesor Hamid Mevlana, 1986. godine, u knjizi Ettela’at va ertebatate džihani; marzhaje no dar ravabete bejnu-l-milel. Ipak, najvažnija knjiga u oblasti mehkog rata jeste Mehka moć; Sredstvo za uspjeh u svjetskoj politici/ Soft power; The Means To Success In World Politics čiji autor je Joseph Nye, a izdata je 2004. godine.

Prema tome mehkim ratom može se nazvati svaka vrsta mehkog poduzimanja, psihološkog djelovanja, medijske propagande kojima se cilja neko društvo koje se bez sukoba i korištenja sile navodi na pasivnost i dovodi do poraza. Psihološki rat, bijeli rat, medijski rat, psihološko djelovanje, mehke subverzije, mehke revolucije, baršunaste revolucije, obojene revolucije… sve su to oblici mehkog rata. Drugim riječima, mehki rat je sinonim mnogim terminima u političkim i vojnim naukama. U vojnim naukama koriste se termini poput psihološki rat ili psihološko dejstvo, a u političkim naukama može se ukazati na termine poput mehka subverzija, mehka prijetnja, baršunasta revolucija i u posljednje vrijeme na obojenu revoluciju. U svim navedenim terminima postoji zajednički cilj a to je nametanje volje jedne grupe ljudi drugoj grupi bez korištenja vojnog dejstva.

U potpunijoj definiciji može se kazati da je mehki rat sofisticirana i tajna akcija koja se sastoji od političkih, kulturnih i obavještajnih operacija koje primjenjuju velike svjetske sile zarad uvođenja željenih promjena u ciljanim državama.

Razlozi korištenja mehkog rata

Objavljivanje poznatog članka – Josepha Nyea – američkog teoretičara, pod naslovom Mehka moć u američkom magazinu Foreign Policy godine 1990., sagovornicima je predstavljeno novo gledište na temelju kojeg USA umjesto korištenja onoga što se naziva čvrstom moći, poduzimala je vojne pučeve u zemljama suparnicama; fokusirajući svoje napore na unošenje promjena u ciljanim državama vršenjem djelovanja na društvenu elitu.

Na temelju toga Amerika je umjesto da troši milijarde dolara na teoriju “Rata zvijezda” s namjerom suprotstavljanja onome što su nazivali sovjetskom prijetnjom, različitim kanalima finansirala elitu sovjetskog društva. Nakon raspada SSSR-a, Joseph Nye, 2004. godine piše članak s naslovom Primjena mehke sile, u magazinu Foreign Policy nadopunjući svoje prethodne stavove u skladu sa promjenama u svijetu nakon raspada SSSR-a, posebno nakon promjena u međunarodnim relacijama izazvanih događajem 11.IX.

U spomenutom članku Joseph Nye iznosi svoje mišljenje o izazivanju promjena korištenjem javne diplomacije pored korištenja mehke sile među elitom ciljanih društava. Kasnije njegovi stavovi postaju cjelovitiji i koriste se kao vodiči za implementaciju vanjske politike SAD-a pod naslovom Korištenje “pametne moći.” Na temelju ove teorije SAD se zarad postizanja uticaja na društvo pomaže korištenjem javne diplomatije i pametne moći. Ovaj pristup pripravljne od strane američkih obavještajnih stručnjaka, poput dr. Gene Sharpa, na nivou massmedija je postao poznat pod pojmom “mehka revolucija.”

Dakle, danas je mehki rat najdjelotvorniji, najučinkovitiji i najeftniji a ujedno i najopasniji i najkompleksniji tip rata protiv nacionalne bezbjednosti jedne države, jer može se izvesti uz najmanja ulaganja a bez invazije.

Mehki rat nanosi štetu nacionalnom duhu kao jednom faktoru nacionalne snage, uništava odlučnost i volju naroda, potkopava otpor i odbranu kao ideale i politiku sistema. Psihološki raspad jednog naraoda može predstavljati uvod u politički, bezbjedonosni i njihov strukturalni kolaps. Joseph Nye mehku moć smatra metodom indirektnog postizanja željenih rezultata bez prijetnje ili opipljivih nagrada. Ovo je metod indirektnog stizanja do željenih rezultata moći.

Na ovom temelju jedna država može stići do svojih željenih ciljeva u svjetskoj politici, jer druge države, prihvataju njene vrijednosti, slijede je, padaju pod utjecaj njenog napretka i slobodnog mišljenja i za rezultat žele biti njeni sljedbenici. U ovom kontekstu ono što se smatra važnim jeste uređivanje smjernica koje će privući druge. Prema tome mehki rat s jedne strane predstavlja moć postizanja onoga što se želi putem privlačenja a ne putem primoravanja ili nagrađivanja – a s druge strane pokazatelj je njenih glavnih razlika sa tvrdim ratom.

Razlike mehkog i tvrdog rata

1 – Teren mehke prijetnje su društvene, kulturne i političke, dok je teren grube prijetnje sigurnost i vojska;

2 – Mehke prijetnje su komplicirane i rezultat su umnog pregnuća elite, prema tome teško ih je izmjeriti, dok su grube prijetnje, očite, realne i opipljive i moguće ih je uz neke kriterije mjeriti;

3 – Način izvedbe tvrdih prijetnji jeste korištenje sile i prisiljavanja, dok kod mehkih prijetnji, koristi se metod sugeriranja i udovoljavanja. Kod tvrdih prijetnji radi se o invaziji i zauzimanju zemlje, dok kod mehkih prijetnji cilj je uticati na izbor, proces odlučivanja i obrasce ponašanja suparnika, i na kraju brisanja kulturnog identiteta;

4 – Pojam sigurnosti u pristupu mehke prijetnje podrazumjeva sigurnost društvenih vrijednosti i identiteta, dok ovaj pojam u pristupu tvrde prijetnje u značenju je eliminiranja vanjskih prijetnji;

5 – Tvrde prijetnje, su opipljive i idu zajedno sa izazivanjem reakcije, dok mehke prijetnje zbog toga što nisu uočljive i opipljive, većinom ne izazivaju reakciju;

6 – Obično je mjesto nadlježno za sigurnost na terenu tvrdih prijetnji, vlada, dok je mjesto nadlježno za sigurnost u mehkim prijetnjama subnacionalno i transnacionalno okruženje (subnacionalni i svjetski identitet);

7 – Primjena tvrde prijetnje u novom bezbjedonosnom pristupu uglavnom ide ukorak sa kolapsom političko-bezbjedonosnih sistema, bilo opozicionih bilo neprijateljskih, dok je primjena mehke prijetnje u novim bezbjedonosnim pristupima protiv opozicionih ili neprijateljskih političkih sistema, sinonim kulturnoj izgradnji i institucionaliziranju u okvirima misli i obrazaca ponašanja liberalnih i demokratskih sitema.

Mehki rat poput tvrdog rata ima različite ciljeve i sasvim sigurno da je krajnji cilj oba rata potpuna promjena političkog sistema jedne države, što se naravno vrši sa ograničenijim ciljevima. Ustvari, mehki rat i tvrdi rat slijede jedan cilj i to je njihova zajednička tačka, u svakom slučaju glavni cilj ovog rata, jeste primjena pritiska zarad izazivanja promjena u principima i ponašanju jednog sistema ili osobito, za promjenu samog sistema.

Ciljevi mehkog rata

1 – Kulturna transformacija u smjeru značajnog utjecaja na javno mnijenje ciljanog društva koristeći se ciljanim i kontroliranim medijskim izvještavanjem, a dominantni sistem je uvijek koristio ovaj metod za promicanje svojih ciljeva.

2 – Politička transformacija s namjerom prikazivanjem ciljanog sistema nefunkcionalnim, te uništavanja i blaćenja stupova tog sistema.

3 – Izazivanje straha od stvari poput siromaštva, rata, ili strane represivne sile, a nakon toga pozivanje na predaju širenjem glasina zarad stvaranja klime nepovjerenja i psihičke nesigurnosti.

4 – Izazivanje razdora u narodu, poticanje razdora između vojnih i političkih zvaničnika ciljane zemlje s namjerom političkog rasparčavanja.

5 – Poticanje očaja i beznađa umjesto društvene čilosti i osjećaja ponosa zbog napretka zemlje.

6 – Činjenje mladih apatičnim i nezainteresiranim za važna pitanja zemlje.

7 – Smanjenje duha i učinkovitosti među vojnicima i izazivanje razdora između različitih vojnih i bezbjedonosnih rodova.

8 –  Izazivanje razdora između nadzornih i komunikacijskih sistema ciljane zemlje.

9 – Crna propaganda – s ciljem iritiranja i pometnje – putem širenja glasina, pornografije…

10 – Jačanje narodnog nezadovoljstva na vjerskoj, nacionalnoj, političkoj i društvenoj osnovi prema svojoj vladi, na način da u delikatnim situacijama ova nezadovoljstva budu pogodan teren cijepanja države.

11 – Napori u tome da se stanje u zemlji prikaže kritičnim, prezentiranjem netačnih vijesti, neispravnih i pretjeranih analiza.

Mehki rat ima potrebu za sredstvima i mogućnostima kako bi mogao svoje ciljeve pretočiti u praksu.

Sredstva mehkog rata

Mehki rat se vrši podrškom mehke sile. Prema tome potrebno je obratiti pažnju i prepoznati sva sredstva, nosioce mehke sile kao sredstva mehkog rata. Ova sredstva su prenosioci poruka s posebnim ciljevima. Živimo u vremenu komunikacija kada postoje brojna sredstva kojima se poruka može prenijeti s jedne na drugu tačku. Mediji poput radija, televizije i štampe, umjetnička sfera koja podrazumjeva kino, pozorište, slikanje, grafiku, muziku, razne vrste građanskih udruženja i mreža građana ubrajaju se u sredstva mehkog rata.

S tim da se u mehkom ratu korsite različita sredstva može se kazati da su u tom omjeru različite grupe mete i ciljevi napada.

Koje osobe i organizacije su mete mehkog rata?

Svi građani društva mogu biti specifični sektori koje kreatori mehkog rata imaju u vidu, a naravno takvo što zavisi od cilja kojeg slijedi utemeljitelj mehkog rata. Koji će slojevi biti uzeti u obzir kreatora mehkog rata zavisi od njihovog cilja, koji je ili srednjeročan ili javan i uzevši u obzir cilj uzimaju su u obzir i slojevi, međutim, općenito gledano može se kazati da su ciljane grupe mehkog rata, lideri, elita, i grupe ljudi. Elita predstavlja srednju snagu i mogu se tretirati kao oni koji donose i grade odluke jedne vlade. Elita civilnog društva poput lidera političkih grupa i… svojom mentalnom konfuzijom mogu na narod prenijeti strah, proizvesti užas i razbiti moral naroda.

U nekim slučajevim zarad ostvarenja željenih ciljeva za metu uzimaju posebne individue i grupe koje imaju moć utjecaja, i koriste ih za ostvaranje svojih ciljeva. Poput upotrebe različitih ili posebnih nacionalnosti i kulturne i naučne elite. S obzirom na to da se u mehkom ratu koriste medijska, kulturna i naučna sredstva to znači da se na taj način pokriva veći broj različitih slojeva. Medijski rat može utjecati na mase ljudi i na isti način u naučnom ratu sloj elite su meta napada. Oni koji su uzeti u obzir zarad mehkog rata nisu vezani za njegove ciljeve, već usljed toga što se u mehkom ratu koriste različita sredstva to dovodi do toga da veći broj ljudi bude u koliziji, ali u tvrdom ratu u kojem je sredstvo samo vojna sila, tada se suočavaju samo vojne grupe – u ograničenim slučajevima i civili.

U mehkom ratu pored korištenja medijskih, kulturnih i naučnih sredstava zarad prodora do različitih slojeva i klasa, koristi se i različitim taktikama.

Taktike mehkog rata

1 – Etiketiranje, na osnovu ove taktike, mediji preobličuju različite termine u pozitivne i negativne osobine a onda njima etiketiraju različite jedinke i institucije.

2 – Uljepšavanje i šminkanje, tojest dovođenje nečega u vezu sa krasnim i vrijednim riječima koristi se s ciljem da nešto bude prihvaćeno i potvrđeno bez razmatranja svjedoka o tome.

3 – Prijenos, što znači da se moć, dostojanstvo i položaj nečega što je cijenjeno prenese na nešto drugo kako bi to bilo prihvatljivo.

4 – Potvrđivanje, znači da neko ko je poštovan ili omrznut kaže da je neka misao, program, proizvod ili određena individua dobra ili loša. Potvrđivanje je popularno u propagandi te političkim i predizbornim okršajima.

5 – Glasine, glasine se fabrikuju u prostoru u kojem nije moguće pristupiti pouzdanim vijestima i informacijama.

6 – Generaliziranje, istinitost sadržaja brojnih pojmova koji se prezentiraju od strane zapadnih medija i šire se u društvu, se ne preispitiva. Produkti zapadnih medija, u dvije oblasti unutarnjoj i vanjskoj politici, prepuni su pojmova poput globalizacija, demokratija, sloboda, ljudska prava… To su sve pojmovi koji se koriste s namjerom zadovoljavanja sagovornika na različitim terenima bez definicija i konkretne opravdanosti.

7 – Velika laž, ova stara taktika još uvijek se mnogo koristi, uglavnom zarad zatrašivanja i obmane protivnika.

8 – Govoriti djelomičnu istinu, nekada se ponudi vijest ili govor koji sa aspekta izvora i sadržaja poruke predstavlja uvezanu cjelinu, koja je takva da ako se dio kaže a dio prećuti, tada će smjer i rezultat poruke biti devijantan.

9 – Dehumanizacija i satanizacija, jedna od najučinkovitijih metoda opravdanja napada na neprijatelja prilikom rata – bilo mehkog ili tvrdog – jeste dehumanizacija. Jer kada neko bude oboren sa pijadestala čovječnosti i u umu sagovornika se prikaže kao demon, tada se mogu opravdati nasilni koraci protiv tog demona.

10 – Iznošenje katastrofalnih predviđanja, u ovoj taktici korištenjem izmišljenih statističkih podataka i ostalih metoda psihološkog ratovanja – poput općenitog govora, govora djelomične istine, sataniziranja – iznose se katastrofalna predviđanja, koja mogu podići nivo osjetljivosti sagovornika glede toga, i tada upravljati njegove misli na osnovu svojih ličnih ciljeva i težnji.

11 – Curenje, u taktici curenja informacije i vijesti u različitim terminima u veoma malom broju, serijski, ali bez reda, daju se na uvid sagovorniku kako bi postao osjetljiv za vezanu vijest i kako bi je u dogledno vrijeme prihvatio.

12 – Brisanje i cenzura, u ovoj taktici cilj je stvoriti odgovarajuću atmosferu za ostale taktike mehkog rata, posebno za glasine, kako bi teren za privatanje iste bio pogodniji. U ovoj taktici brisanjem nekih vijesti a emitovanjem nekih drugih iritira se postavljanje pitanja i još važnije nejasnoće a na taj način se priprema teren za proizvodnju različitih glasina.

13 – Seksualna privlačnost, korištenje seksualnog nagona i erotskih simbola spada u važnu taktiku kojom se koriste zapadni mediji, tako da se može kazati da se skoro svi programi zapadnih medija služe ovom metodom zarad privlačenja svojih sagovornika, posebno mladih koji su najaktivnija grupa društva.

14 – Manipulacija informacijama, u ovoj taktici mahki rat se koristi različitim metodama (brisanjem i cenzurom, generaliziranjam, iznošenjem samo dijal istine, tajmiranjem, curenjem…) kako bi informacija bila oblikovana u skladu sa preciziranim ciljevima i na taj način da u umu sagovornika ostavi željenu sliku. Ustvari u ovoj se metodi se informacijom manipulira različitim taktikama kako bi iz nje proizišao poseban željeni kontekst.

15 – Stvaranje podjela i sukoba, u pitanja na koja se obraća pažnja u procesu mehkog ratovanja, jeste slabljenje putem unošenja podjela u društvu protivnikovih simatizera i zaštitnika. Stvaranje i nametanje sukoba i podjela u front oponenta povod je gubljenja koherentnosti i integriteta tako da se konkurencija zaokuplja unutarnjim problemima društva svojih zaštitnika i na taj način se njihova energija i snaga smanjuju a moć im se gubi.

16 – Teroriziranje autoriteta, u mehkom ratu nasuprot tvrdog rata, fizička likvidacija dala je mjesto likvidiranju autoriteta. Kada neko ne bi smio biti ili ne bi mogao biti likvidiran onda se korištenjem sistema medija i različitih takitak poput preuveličavanja, dehumaniziranja i sataniziranja, iznošenja samo jednog dijela istine… vrši teror nad njegovim autoritetom i na taj način se povećava mržnja javnosti a smanjuje se njegova popularnost. Neprijatelji revolucije i islamskog uređenja, koristeći se ovom taktikom, i upotrebljavajući ismijavanje, karikature, stihove, kratke klipove… što se uglavnom širi putem interneta i pametnih telefona, terorizirali su autoritet nekih političkih i kulturnih uglednih i privaćenih osoba, među narodom.

17 – Opetovanje, da bi se trag neke poruke održao u životu, to se pokušava učiniti tempiranim opetovanjem i na taj ona ostaje živa dok je potrebna. U ovoj metodi opetovanjem informacije, pokušava se sugerirati precizirana svrha i implantirati poruka u um sagovornika.

18 – Korištenje straha i zastrašivanja, u ovoj metodi se prijetnjom i zastrašivanjem neprijateljskih snaga, želi postići slabljenje njihovog duha i volje. Eksperti mehkog rata, u paketu prijetnji i zastrašivanja svojih sagovornika na različite načine im sugeriraju da se pred njima nalaze eventualne opasnosti i štete koje su čak i brojne i na taj način im projiciraju nejasnu budućnost propraćenu problemima i nedaćama.

19 – Pretjerivanje, ovo je jedna od metoda u kojoj se preuveličavanjem neke stvari pokušava dokazati neka stvarnost. Eksperti psihološkog ratovanja ovu metodu koriste u posebnih slučajevima. Zapadnjaci se uvijek trude da, preuveličavanjem o svojim tehnološkim postignućima i pretjerivanjem u tome koliko su zemlje islamskog svijeta nesposobne, oslabe duh muslimana naspram zapadnjačke kulture.

20 – Sofistika, podrazumjeva izbor i korištenje ispravnih i neispravnih, detaljnih ili konfuznih ili pak logičnih ili nelogičnih iskaza s namjerom da neku misao, program, osobu ili produkt prikažu na najbolji ili najgori način. Eksperti mehkog rata, sofistiku smatraju da je isto što i iskrivljavanje. Ovaj metod sagledan je u tome da se izaberu dokazi ili svjedoci koji potvrđuju jedan stav a da se previde dokazi ili svjedoci koji to isto ne potvrđuju.

Principi i metodi suportstavljanja mehkom ratu

Šta da radimo kako bismo korištenjem različitih mehanizama mogli spriječiti mehke prijetnji ili pak smanjiti i otkloniti njihove društvene, kulturne i političke posljedice.

Za suprotstavljanje mehkom ratu, kao prvo neophodno je analizirati karakteristike ove vrste rata, dobro ih shvatiti i saznati razlike između mehkog i tvrdog rata. Ono što je cilj u trvdom ratu to je čovjekov život, oprema, naoružanje i objekti pa obično u takvim prilikama korištenjem upravo ovih stvari koje su mete tog rata, javno mnijenje se pokreće protiv neprijatelja, dok kod mehkog rata meta je upravo javno mnijenje. Za ostvarenje ovog cilja potrebno je više nego li prije fokusirati se na medije i obavijestiti javno mnijenje i domaće i svjetsko o lažima i manipulacijama stranih medija. A to je moguće postići samo jačanjem svojih medija i ulaganjem napora da se isti internacionaliziraju. Medijska diplomatija u vanjskoj politici svake države realizira se na dva načina: Jedan je upravljanjem medijima posredstvom službenih diplomatskih organizacija države, a drugi je putem spontanosti u skladu sa makropolitikom zemalja.

Svaka nacija i zemlja ima izvore mehke moći čijim uočavanjem, jačanjem i organiziranjem se može na temelju opsežnog plana preobličiti u priliku i napad na neprijatelja koji dizajnira mehki rat. Naprimjer, kao izvori mehke moći u Iranu mogu biti navedeni islamska ideologija, moćan utjecaj Lidera, posvećenost heroizmu i visok nivo lojalnosti naroda prema vlastima.

Neki putevi suproststavljanja mehkom ratu

1 – Širenje opsega i sadržaja kulturnih aktivnosti.

2 – Povećanje kulturnih proizvoda koji utječu na društvo i mladež.

3 – Stvaranje legitimnih puteva za zadovoljavanje potreba ljudi.

4 – Korištenje javnom diplomatijom.

5 – Korištenje posebnih strategija za narode i etničke manjine. Manjinske zajednice obično zbog osjećaja nejednakosti skloni su na neslaganje sa vladajućim sistemom, a jedan od terena aktivnosti transnacionalnih neprijatelja jesu zemlje sa različitim etničkim skupinama. Međutim, kada stabilan sistem provođenjem odgovarajućih strategija u nerazvijenim područjima udaljenim od centra izglasa neophodan budžet u sklopu sveobuhvatnih razvojnih planova, posebno planova o povećanju broja zaposlenih i pravilnim rukovođenjem u ovim oblastima propraćenim duhom zalaganja i spremnosti da se bude na usluzi narodu, onda se onaj osjećaj može umanjiti ili čak neutralizirati.

6 – Psihološke kontra mjere, naspram mehkog rata ne smije se ostati pasivno. Faktori mehke prijetnje koriste se različitim metodama, poput  različitih vrsta progande, metoda uvjeravanja načina prodora u društvo, psiholoških operacija koje služe kao sredstvo  za izmjenu načina pristupa, vjerovanja i vrijednosti ciljanog društva. Promptno vršenje inteligentne propagande, uz moć logike i misli, mentalnim obuhvatanjem sagovornika mehkog rata može predstavljati jednu od vrijdnosti kontra mjere.

7 – Informiranje javnosti.

Izvori za čitanje:

1 – Kudrete narm; Ebzarhaje muvaffakijjet dar sijasete bejnu-l-milel; Joseph S. N.; preveo: Sejjid Muhsin Ruhani, Mehdi Zu-l-Fikari, predgovor: Dr. Asgar Eftehari; Teheran, Danešgahe Imam Sadik, a.s., 1389., 978_600_5117_26_4

2 – Đange narm, Davud Randžbaran, Tehran, Sahele Andiše, 1388., 978_600_5117_26_4

3 – Diplomasije omumije novin; Karborde narm da ravabete bejnu-l-milel, Jean Milsen i saradnici, prijevod: Dr. Reza Kolhor i Sejjid Muhsin Ruhani; Teheran, Danešgahe Imam Sadik, a.s., 1389., 978_964_7746_77_9

4 – Đange narm, Ahmed Husejn Šerifi, Kom, Entešarate mu’ssesseje amuzeši va parvareši Imam Homeini, r.a.; 1389; 978_964_411_495_3

5 – Kudrete narm va sarmajeje edžtema’i; Dr. Asgar Eftehari i saradnici; Teheran, Danešgahe Imam Sadik, a.s.; 1389; 978_964_7746_66_34

Zebihullah Tedžeri Garib Abadi – historičar

http://fa.abna24.com/news/733754