Allahova lijepa imena

Share

A Allah najljepša imena ima, zovite Ga njima! [1]

Uzvišeni Allah u hadis kudsiju kaže:

Riječ tevhida – la ilahe ila llah- je Moja čvrsta tvrđava pa ko uđe u Moju čvrstu tvrđavu bit će sačuvan od Mog azaba.

U ovom hadisu je objašnjena i predstavljena jedna od najvećih zbilja, a to je put i način da čovjek bude siguran od Božije kazne. Osoba koja bude sačuvana od Božije kazne neće imati nikakvih muka i problema jer su svi naši problemi rezultat Božije kazne. Osobi koja je sigurna od takve kazne i patnje ne prijeti nikakva opasnost.
Šta je zapravo ta riječ tevhida koja pruža sigurnost i kako je ona čvrsta tvrđava u koju se trebamo skrasiti da bi bili sigurni od azaba?

Jasno je da se ovdje ne misli samo na riječ i puko slovo iako je ovaj zikr kao zikr jedan od najuzvišenijih zikrova. U knjizi Tevhid od šejh Saduka se kaže da ko prouči dnevno stotinu puta ovaj zikr niko ga neće stići u nagradi osim onog ko prouči više puta od njega. U ovom zikru se nalaze dvije stvari, tj. dva pitanja i sve vjere koje su poslanici donosili se svode na ta dva pitanja, a to je:

  • negiranje svih božanstava osim Allaha
  • prihvatanje Allaha kao jedinog Gospodara

 

Velikani si pojasnili da je istinski Gospodar Onaj ko posjeduje sva lijepa imana i svojstva. Uzvišeni Gospodar je vlasnik tih imena. Mnoga od njih su navedena u Kur’anu. U dovi Doušan kebir koja se uči u noći kadra spominje se hiljadu lijepih imena i svojstava, ali ime Allah obijedinjuje sva lijepa imena. To znači kada zazivamo Allaha tim imenom kao da smo ga zazvali svim imenima. Dakle, Allah je ona sveta bit koja u sebi sadržava sva lijepa imena.

Da bismo pojasnili smisao ovih riječi (la ilahe illa llah) navest ćemo tri važne stvari:
Prva stvar:
Kur'an Njemu pripisuje sva lijepa imena i opisuje Ga u suri Ihlas, posljednjem ajetu sure Hašr i mnogim drugim ajetima.
On je Mir, On je Vladar, On je Sigurnost, On je Skrbnik, On sve čuje, On sve zna, On je Živ, On daruje život, On je Plemenit je, On je Milostiv, On je Silan…

Druga stvar:

Njegova imena su ispunila cijelu kreaciju. Svijet biva uređen putem tih imena.
U dovi Kumejl učimo:
I tako ti imena Tvojih koja su ispunila stubove svake stvari.

Treća stvar:
Svi mi imamo veliku potrebu i ovisimo o ovim imenima. Niko ne može reći ja ne želim Božija lijepa imena. Svi mi želimo moć, a On je Moćan – Kadir. Svi mi želimo život, a On je Živi – Hajj. Svi mi želimo opskrbu, a On je Skrbnik – Razik. Ne možemo reći to se nas ne tiče i ne treba nam. Čak i ako to neko jezikom kaže u suštini i u srcu ipak želi. Zar neko može reći da ne želi život?!
Ti si živ a mi smo mrtvi…[2]
Oduvijek je tako bilo i zauvijek će tako biti, On je Baqi (neprolazni), a mi fani (prolazni). Zar prolazni može da ne želi Neprolaznog?!
Prema tome ne samo mi već sva stvorenja su ovisna o Njegovim imenima.
Ukratko:

– Uzvišeni Allah ima najljepša imena kojima Ga trebamo zazivati.
– Ta imena upravljaju kreacijom.

– Mi imamo veliku potrebu prema njima.

Istinski Gospodar Kojeg mi trebamo obožavati, pred Kojim trebamo ničice padati, u Kojeg se trebamo nadati, od Kojeg se jedino trebamo plašiti je Allah i niko i ništa više!

Ostali koje mi uzimamo za božanstva nemaju ova svojstva i imena.
Kur'an nam upravo to govori u suri Hadždž u 73. ajetu:

O ljudi! Navodi vam se primjer pa ga poslušajte: “Doista, oni kojima vi robujete mimo Allaha ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, pa makar se radi nje svi skupili! A ako bi im mušica nešto ugrabila, od nje to oni izbaviti ne bi mogli! Slab je i onaj koji traži i ono što se traži!”

Znači istinski Gospodar je samo Jedan i zato je ovaj zikr izuzetno vrijedan.
To je put tevhida i prekidanja veza i ovisnosti od svega osim Allaha. Sva stvorenja ovise o Njemu, imaju potrebu prema Njemu i iznose pred Njega svoje siromaštvo. On je apsolutno imućan,
O ljudi! Vi ste siromasi, Allah vam je potreban! [3]

Ali ova riječ nije samo riječ, puno više od riječi, to je Allahova čvrsta tvrđava.

Ovaj zikr nije samo riječ. Sa gledišta Kur’ana mnoge zbilje i mnoga stvorenja su riječi Božije. Šta je riječ la ilahe ila llah. Bog je to objasnio u Kur’anu. Naveo je primjer:

Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer:

Lijepa Riječ je kao lijepo drvo: korijen mu je čvrst u zemlji, a grane prema nebu,  i ono plod svoj daje u svako doba dozvolom njegova Gospodara! [4]

Lijepa i čista riječ ( la ilahe ila llah) je poput čistog stabla. To stablo ima čvrste korijene, ništa ga ne može poljuljati, a grane su u nebu. To stablo stalno daje plodove uz dopuštenje Gospodara njegova. Monoteisti stalno ubiranju plodove sa tog stabla. Ovaj kur’anski primjer je objašnjen u predajama.

U hadisu Imama Sadik, a.s. u komentaru ovog ajeta kaže:

Poslanik je korijen ovog drveta, grane su Imam Ali i ostali Imami  iz njegovog poroda. Grančice i plodovi je znanje Imama, a.s., a listovi su njihovi sljedbenici.

U nekom predajama se kaže da je korijen Poslanik, stablo Imam Ali, grane ostali Imami. To stablo je zbiljsko  stablo koje daje plodove i ne radi se o nekoj metafori. Tevhid je utjelovljen u svetom biću Božijeg Poslanika, isto kao što je širk utjelovljen u neprijateljima Poslanika, s.a.v.a.[5]

[1] A'raf, 180.

[2] Imam Ali, Munadžat u mesdžidu Kufe,

[3] Fatir, 15.

[4] Ibrahim, 24.

[5] Kafi, sv. 1, str. 428.

  • 3 Maja, 2021