Ashabi svjedoče o Ebu Talibu, r.a.

Autor: Abdurrahim El-Musevi
Izvor: Ebu Talib
Share

Ashabi svjedoče o Ebu Talibu, r.a.

 

1 – ‘Ikrime je prenio od Ibn Abbasa: “Ebu Bekr je Poslaniku, s.a.v.a., doveo Ebu Kuhafu, koji je bio star i slijep. Poslanik, s.a.v.a., je upitao Ebu Bekra zašto njega nije odveo tom starcu, umjesto da on dolazi. On mu je odgovorio: ‘Božiji Poslaniče, ja sam želio da me Allah nagradi. Tako mi Onog Koji je tebe poslao s istinom, ja sam se više obradovao islamom tvog amidže Ebu Taliba nego islamom svoga oca, tražeći time tvoju radost.’ Poslanik, s.a.v.a., mu je na to odvratio: ‘Istinu si rekao!’”[1]

2 – Šejh Ebu Džafer Es-Saduk, r.a., zabilježio je u svom El-Emaliju preko svog lanca prenosilaca od Se'ida ibn Džubejra, a on od Abdullaha ibn Abbasa, da ga je neki čovjek upitao: “Poslanikov amidžiću! Reci mi je li Ebu Talib bio musliman?” On mu je odgovorio: “Kako nije bio musliman, kad je on bio taj koji je rekao: ‘Znaju da naš sin (Muhammed) nije optužen za laž kod nas, a neistinite priče (o njemu) nisu vrijedne pažnje.’ Zbilja, Ebu Talib je bio poput Stanovnika pećine koji su sakrili svoj iman i predstavljali se kao idolopoklonici, za što ih je Allah dva puta nagradio.”[2]

Preneseno je od ‘Ikrime da je Ibn Abbas rekao: “Moj me otac obavijestio da je Ebu Talib, r.a., pred smrt izgovorio šehadet, posvjedočio da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik.”[3]

  1. U Tefsiru-l-Veki’ preneseno je od Ebu Zerra da je rekao: “Tako mi Allaha, osim Kojeg drugog boga nema, Ebu Talib nije umro sve dok nije primio islam na abesinskom jeziku. Upitao je Poslanika, s.a.v.a., razumije li abesinski jezik, a on mu je odgovorio da ga je Allah podučio svim jezicima. Onda mu je rekao: ‘Muhammede! Osden limsaka katlaha!’, što znači: iskreno svjedočim da nema boga osim Allaha. Na to je Božiji Poslanik, s.a.v.a., zaplakao pa rekao:

إِنَّ اللهَ أقَرَّ عَيْنِي بِأَبِي طَالِبٍ.

‘Allah me obradovao posredstvom moga amidže Ebu Taliba.’”[4]

  1. Ebu-l-Futuh El-Isfehani svojim lancem prenosilaca prenio je od Muhammeda ibn Humjeda: “Obavijestio me moj otac da su Ebu-l-Džehma ibn Huzejfea upitali je li Poslanik, s.a.v.a., obavio dženazu namaz Ebu Talibu i da je on odgovorio: ‘Gdje je tada bio namaz? Namaz je postao farz nakon smrti Ebu Taliba. Poslanik, s.a.v.a., se rastužio nakon njegovog preseljenja i naredio je Aliju da ga on opremi, prisustvovao je njegovoj dženazi, a Abbas i Ebu Bekr su svjedočili da je bio vjernik. Uzeo je i svjedoke za istinitost njihove izjave jer je Ebu Talib sakrivao svoj iman, a da je poživio do pobjede islama, on bi sigurno objelodanio svoju vjeru.’”[5]

Ibn Ebu-l-Hadid je rekao: “Rekli su: Mnogim lancima prenosilaca preneseno je od Abbasa ibn Abdulmuttaliba i od Ebu Bekra ibn Ebu Kuhafea da Ebu Talib nije umro sve dok nije izgovorio: ‘Nema boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik.’ Poznata je predaja da je pred smrt Ebu Talib nešto tiho izgovorio, a njegov brat Abbas ga je saslušao pa podigao glavu prema Poslaniku, s.a.v.a., i rekao: ‘Bratiću, tako mi Allaha, tvoj amidža je izgovorio to (svjedočenje), ali zbog slabosti njegov glas ne može da dopre do tebe.’”[6]

Ibn Ebu-l-Hadid je u jednoj drugoj izjavi, nastojeći objasniti da je Ebu Talibov islam bio općeprihvaćen kod njegovih suvremenika, rekao:

“Da Ebu Taliba i njegovog sina ne bi

ni islam se razvio i učvrstio ne bi.

Jedan ga spasi u Mekki i podrža ga,

a drugi u Jesribu okuša smrt radi njega.

Ebu Talib (Abdumenaf) je na sebe jednu stvar preuzeo,

a Ali je dovršio dužnost nakon što on je preselio.

Pa reci o Sebiru[7] (Ebu Talibu) da je otišao

nakon sveg što je učinio i za sobom uzvišenost ostavio!

Pa nek Allah nagradi tog koji je upute bio začetnik

i neka nagradi ovoga koji je uzvišenosti dočetnik.

Veličini Ebu Talibovoj nije nimalo naškodio

neznalica govorom besmislenim ni zdrav što se da ne vidi pravio,

isto kao što sjaju jutarnjeg sunca ne naškodi

onaj koji svjetlost dana kao tminu zamisli.”[8]

[1] Šerhu Nehdži-l-belaga, sv. 14, str. 69; El-Hudždže ‘ala-z-zahib ila tekfiri Ebi Talib, str. 137–138.

[2] El-Gadir, sv. 7, str. 396; El-Hudždže ‘ala-z-zahib ila tekfiri Ebi Talib; Šerhu Nehdži-l-belaga, sv. 14, str. 70.

[3] El-Gadir, sv. 7, str. 397; Šerhu Nehdži-l-belaga, sv. 14, str. 70.

[4] El-Gadir, sv. 7, str. 398; Ebu Jusuf Eš-Šerif, Dijau-l-alemin.

[5] El-Gadir, sv. 7, str. 399; El-Hudždže ‘ala-z-zahib ila tekfiri Ebi Talib, str. 300 i 301.

[6] Šerhu Nehdži-l-belaga, sv. 14, str. 71.

[7] Ime jednog velikog brda u Mekki.

[8] Šerhu Nehdži-l-belaga, sv. 14, str. 83 i 84.

  • 8 Decembra, 2019