Autoritativnost sunneta

Autoritativnost sunneta

Časni sunnet Poslanika, s.a.v.a. – njegov govor, postupci i potvrde – nakon časnog Kur'ana drugi je izvor zakonodavstva u islamu. Naime, nakon što se utvrdi vjerodostojnost Poslanikovog sunneta, on postaje autoritativan vjerski dokaz, a njegova autoritativnost je jedan od neophodnih elemenata vjere.

Ko to negira, taj poriče vjeru i odbacuje časni Kur'an, jer da nije Poslanikovog, s.a.v.a., govora, ne bismo mogli ni znati da je časni Kur'an Knjiga Božija. Dakle, da njegov govor nije autoritativan dokaz, ne bi se ni znalo za Kur'an!

Također, da Poslanikov, s.a.v.a., sunnet nije autoritativan, nikakvog smisla ne bi imali ni ibadeti ni vjerski propisi čiji su detalji objašnjeni samo preko sunneta, kao što su oblik namaza, propisi i granice zekata i posta, obredi hadža i drugi propisi. Sve ono što je naređeno u časnom Kur'anu sunnet je detaljno obrazložio i odredio mu granice i uvjete.

Prema tome, autoritativnost Poslanikovog sunneta jedna je od najvećih neophodnih elemenata vjere, bez najmanjeg spora o tome među muslimanima.[1] Štaviše, to je evidentno i nije skriveno ni nemuslimanima.

Časni Kur'an potvrđuje autoritativnost sunneta i propisuje obavezu da ga se čuva i slijedi:

• Uzvišeni je rekao:

قُلْ إِن كُنتُمْ تُحِبُّونَ اللهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللهُ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَاللهُ غَفُورٌ رَّحِيمٌ

Ti reci: „Ako vi Allaha volite, mene slijedite! I Allah će vas voljeti i grijehe vam oprostiti!“ Allah prašta grijehe i samilostan je![2]

• Uzvišeni je rekao:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ أَطِيعُواْ اللهَ وَأَطِيعُواْ الرَّسُولَ وَأُوْلِي الأَمْرِ مِنكُمْ فَإِن تَنَازَعْتُمْ فِي شَيْءٍ فَرُدُّوهُ إِلَى اللهِ وَالرَّسُولِ إِن كُنتُمْ تُؤْمِنُونَ بِاللّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ ذَلِكَ خَيْرٌ وَأَحْسَنُ تَأْوِيلاً

O vjernici! Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i onima koji vas vode! A ako se u nečemu raziđete, onda se u vezi s tim Allahu i Poslaniku obratite, ukoliko u Allaha i u Dan posljednji vjerujete – to je za vas bolje i to je ljepše rješenje.“[3]

• Uzvišeni je rekao:

مَّنْ يُطِعِ الرَّسُولَ فَقَدْ أَطَاعَ اللهَ

Ko se pokorava Poslaniku, pokorio se i Allahu![4]

Dakle, ako želimo slijediti Božijeg Poslanika, s.a.v.a., i biti mu pokorni, onda se pod tim nesumnjivo podrazumijeva da slijedimo njegov sunnet, uza sve ono što mu je njegov Gospodar objavio kao Kur'an. Da bismo slijedili taj sunnet, prethodno ga moramo očuvati. Kako se ranije u sporovima obraćalo Poslaniku, s.a.v.a., sada se obraća njegovom sunnetu, a očito je da ga onda prethodno moramo očuvati.

• Uzvišeni je rekao:

وَمَا آتَاكُمُ الرَّسُولُ فَخُذُوهُ وَمَا نَهَاكُمْ عَنْهُ فَانتَهُوا

… i što vam Poslanik dadne, to uzmite, a što vam zabrani, to vi ostavite![5]

• Uzvišeni je rekao:

وَمَا كَانَ لِمُؤْمِنٍ وَلَا مُؤْمِنَةٍ إِذَا قَضَى اللهُ وَرَسُولُهُ أَمْرًا أَن يَكُونَ لَهُمُ الْخِيَرَةُ مِنْ أَمْرِهِمْ وَمَن يَعْصِ اللهَ وَرَسُولَهُ فَقَدْ ضَلَّ ضَلَالًا مُّبِينًا

I nije dato ni vjerniku ni vjernici da imaju u nečemu izbor onda kad Allah i Njegov Poslanik odrede jednu stvar! A ko ne sluša Allaha i Njegovog Poslanika – zalutao je očito s Pravoga Puta![6]

• Uzvišeni je rekao:

فَلَا وَرَبِّكَ لَا يُؤْمِنُونَ حَتَّىٰ يُحَكِّمُوكَ فِيمَا شَجَرَ بَيْنَهُمْ ثُمَّ لَا يَجِدُوا فِي أَنفُسِهِمْ حَرَجًا مِّمَّا قَضَيْتَ وَيُسَلِّمُوا تَسْلِيمًا

Ne! Tako mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati sve dok tebe za sudiju svoga ne budu uzeli u međusobnoj neslozi, pa ne osjete u sebi nikakvu tjeskobu zbog onog što si presudio ti i sasvim ti se ne pokore![7]

I zbilja, Božiji sud imamo samo kroz Njegovu časnu Knjigu i propise koje je objavio. Ono što zapovijeda Knjiga, to je Božija presuda nama i ova jasna zbilja razlog je što je Imam Ali prihvatio presudu Božije Knjige između sebe i bugata – ilegalnih pobunjenika.

Ista je stvar s Poslanikovim sunnetom. Naređeno nam je da se u svojim sporovima i neslaganjima obratimo njemu, jer šta god sunnet presudi, to je zapravo Poslanikova presuda. Ovo shvatanje bilo je polazište naredbe Imama Alija, a.s., Abdullahu ibn Abbasu kada ga je poslao da se raspravlja s haridžijama, jer mu je naredio da ih poziva u sunnet Božijeg Poslanika, s.a.v.a. Sve ovo, kako veliko tako i malo, od prošlosti pa do sadašnjosti, ovisi o čuvanju časnog i čistog sunneta Božijeg Poslanika, s.a.v.a.

[1] Vidi: dr. Abdu-l-Gani Abdu-l-Halik, Hudždžijjetu-s-sunne, str. 245–382.

[2] Ali Imran, 31.

[3] En-Nisa, 59.

[4] Ibid., 80.

[5] El-Hašr, 7.

[6] El-Ahzab, 36.

[7] En-Nisa, 65.