Bratimljenje – običaj na dan Gadira

Bratimljenje – običaj na dan Gadira

Jedan od islamskih noviteta jeste ostvarenje najjače veze između ljudi koji formalno gledano nemaju nikakve povezanosti, ali se među njima stvara bratstvo kao najbliža veza koja postoji između dva čovjeka.

Bratstvo je kod svih naroda najsigurnija i najčvršća veza. Međutim, među Arapima, posebno u prošlosti, imala je veliki značaj, dotle da je bila vaga istine i zablude, ispravnog i pogrešnog. U tom smislu, brat je bio taj koji ima pravo i mora biti potvrđen, i treba mu skočiti u pomoć, i ako je ustvari prekršilac, i ako bi suparnik trebao biti u pravu. U takvom se ambijentu pojavljuje islam s novim određenjem pojma bratstva. Protiv tog neispravnog uvjerenja i standarda upućena je jednostavna poruka i definicija bratstva: Zaista, vjernici su braća.[1]

Dakle, oni koji nisu vjernici, oni su stranci za takvu porodicu, iako formalno mogu čak biti i članovi porodice jednog vjernika. Ovo načelo uspostavlja Kur'an te su u skladu s njim svi vjernici međusobno braća i svi pripadaju jednoj velikoj porodici. Poslanik, s.a.v.a., u dva posebna vremenska navrata, prije i poslije Hidžre, zarad očuvanja uvezanosti muslimana i opiranja posebnim problemima koji su se bili nadvili nad tek oformljenom muslimanskom zajednicom, ističe ovo novo vjersko načelo, koje je darivalo zajednici jednakost i posebnu bratsku naklonost među muslimanima. Zato on sve muslimane bratimi, dvoje po dvoje. Veliki broj islamskih istaknutih historičara i prenosilaca hadisa piše: “Mjerilo bratimljenja među muslimanima kojim se Poslanik rukovodio bila je moralna podesnost, vrlina te bliskost stupnjeva vjerovanja.”[2]

Poslanik je one muslimane koji su bili međusobno slični i jedni poput drugih određivao i međusobno bratimio, kao na primjer Omera s Ebu Bekrom, Talhu sa Zubejrom, Osmana s Abdurahmanom ibn ‘Avfom, Ebu Zerra s Mikdadom, a svoju kćer Fatimu sa svojom suprugom Ummi Selemom. Upravo usljed toga Emirul-mu'minina Alija nije pobratimio ni s jednim od muslimana, već ga bijaše ostavio za sebe.[3] Također, za sebe nije odabrao brata, dok ne dođe Ali i reče:

“Vidim kako ashabe bratimiš jedne s drugima, ali za mene nisi odabrao brata. Duša hoće da mi iskoči iz tijela i kičma mi je polomljena. Ukoliko si ljut na mene, imaš me pravo kritikovati” pa mu Poslanik odgovori: “Tako mi Boga Koji me je s istinom učinio poslanikom, to sam odgodio za kraj, da bih te odabrao za svoga brata.”[4]

Tragovi islamskog bratimljenja

Načelo bratstva osnovano u islamu nije samo relativan pojam, niti je posrijedi formalna odredba, već riječ je o zbilji koja ima svoje stvarne tragove. Jedinstveni Muhammedov ummet i velika porodica vjernika slijedi poseban sistem vrijednosti u kojem svaki član ima svoje dužnosti prema drugim članovima i zauzvrat očekuje svoja prava od njih.

Do nas su stigli brojni hadisi od imama koji određuju dužnosti i obaveze braće po vjeri. Najsadržajnija i najopćenitija uputa na ovom terenu jeste hadis od Poslanika, s.a.v.a., kojeg prenosimo iz knjige Makasib od Šejh Ensarija.

Šejh Ensari iz knjige Vesailuš-šiia u kojoj se iz knjige Kenzul-favaid od Karadžikija prenosi od Emirul-mu'minina hazreti Alija da je Poslanik, s.a.v.a., rekao:

“Svaki musliman ima trideset prava nad svojim bratom muslimanom. Njegov dug nije namiren ukoliko ne namiri sva ta prava ili ukoliko mu onaj čije je pravo ne halali. Riječ je o sljedećim pravima:

1. Da oprosti njegove posrtaje (يَغْفِرُ زَلَّتَهُ);
2. Da se smiluje njegovim suzama (يَرْحَمُ عَبْرَتَهُ);
3. Da pokrije njegove nedostatke (يَسْتُرُ عَورَتَهُ);
4. Da ga povuče ukoliko zaostane (يُقِيلُ عَثْرتَهُ);
5. Da prihvati njegovo izvinjenje (يَقْبَلُ مَعْذِرَتَهُ);
6. Da ga brani kada ga ogovaraju (يَرُدُّ غِيبَتَهُ);
7. Da mu uvijek želi dobro (يُدِيمُ نَصِيحَتَهُ);
8. Da čuva bratstvo i ljubav (يَحفَظُ خَلَّتَهُ);
9. Da uvažava njegovo jamčenje sigurnosti (يَرعَى ذِمَّتَهُ);[5]
10. Da ga obilazi u bolesti (يَعُودُ مَرَضَهُ);
11. Da ode na njegovu dženazu (يَشْهَدُ مَيِّتَهُ);
12. Da se odazove njegovom pozivu (يُجِيبُ دَعْوَتَهُ);
13. Da prihvati njegov poklon (يَقبَلُ هَدِيَّتَهُ);
14. Da nadoknadi njegovu dobrotu (كَافَى صِلَتَهُ);
15. Da zahvali na njegovim blagodatima (يَشْكُرُ نِعْمَتَهُ);
16. Da mu pomogne na lijep način (يَحسُنُ نُصْرَتَهُ);
17. Da čuva njegove bližnje (يَحفَظُ حَلِيلَتَهُ);
18. Da zadovolji njegovu potrebu (يَقْضِي حَاجَتَهُ);
19. Da od njeg traži ono što mu treba (يَستَنْجِحُ مَسْئَلَتَهُ);
20. Kada kihne da mu kaže (يُسَمِّتُ عَطْسَتَهُ) (Jerhamukallah);
21. Da uputi njegovog zalutalog (يُرشِدُ ضَالَّتَهُ);
22. Da mu uzvrati selam (يَرُدُّ سَلَامَهُ);
23. Da na lijep način s njim zbori (يَطِيبُ كَلامَهُ);
24. Da njegova davanja prihvati (يَبَرُّ إِنْعَامَهُ);
25. Da vjeruje njegovim zakletvama (يُصَدِّقُ إِقْسَامَهُ);
26. Da voli njegove prijatelje (يُوَالِي وَلِيَّهُ);
27. Da im ne bude neprijatelj (لا يُعَادِيهِ);
28. Da mu pomogne i kada je nasilnik i kada mu je nasilje učinjeno – ako je nasilnik, da ga odvrati od nasilja, a ukoliko mu zlo čine, da mu pomogne da dođe do svoga prava

 يَنصُرُهُ ظَالِمًا و مَظلُومًا أَمَّا نُصْرَتُهُ ظالِمًا فَيَرُدُّهُ عَن ظُلْمِهِ وَ أَمَّا نُصْرَتُهُ مَظْلومًا فَيُعِينُهُ عَلَى أَخْذِ حَقِّهِ

29. Da ga ne ostavi bez pomoći i samoga (لا يُسَلِّمُهُ وَ لا يَخْذُلُهُ);

30. Da dobro koje želi sebi želi i njemu, a ono što ne želi sebi ne želi ni njemu.

 يُحِبُّ لَه مِنَ الخَيرِ مَا يُحِبُّ لِنفْسِهِ وَ يَكرَهُ لَهُ مِنَ الشَّرِّ مَا يَكرُهُ لِنفْسِهِ

Nakon toga hazreti Ali kaže:

“Čuo sam Poslanika da je govorio: ‘Ako ne udovoljite pravu svoga brata, to će od vas biti traženo na Sudnjem danu i bit će presuđeno protiv vas.’”[6]

Tragovi bratimljenja

Bez ikakve sumnje, bratimljenje je, posmatrano s društvenog aspekta, povod međusobne bliskosti, zbližavanja srca i oživljavanja duha međusobne saradnje. S duhovnog aspekta također ima veoma vrijedne plodove i rezultate, a to je ugovor zagovaranja. Zagovaranje je načelo kojeg mi prihvatamo na temeljima kur'anskim i u kojeg vjerujemo jer znamo da će Allah dati kome god On želi mogućnost da zagovara za drugoga.[7] Jedan broj zagovornika na Sudnjem danu jesu vjernici, svakako uz Božije dopuštenje.

Dakle, uspostavljanjem ovog ugovora čovjek sebi otvara put prema milosti i zadovoljstvu Božijem. Međutim, treba imati na umu da ovo bratstvo nema zakonske aspekte kao što su nasljedstvo, rodbinski odnosi, šerijatska bliskost, koji izrastaju iz krvnog bratstva i bratstva po mlijeku. To znači da se dvojica vjernika koji se zbratime moraju suzdržati od međusobnog porodičnog miješanja (ako su muškarci pobratimljeni, njihove sestre naprimjer ne mogu pred njih izići bez hidžaba, prim. prev.) i znati da takav odnos među njima nije uzrok da oni međusobno postanu poput članova porodice majki, sestri ili kćerki onog drugog.

Bratimljenje među vjernicama

U arapskom jeziku uhuvet (اخوت) nema samo značenje bratimljenja, već ima šire značenje u koje ulazi i pojam sestrinstva. Leksikografi kažu da ehun (اخ) jeste onaj koji s nekim dijeli majčinu utrobu, što znači da uhuvet svojim značenjem obuhvata i sestru. Usljed toga u arapskom jeziku sestra je uhtun (اخت), ženski rod od ehun (اخ) tako da sva pravila koja važe za bratimljenje vjernika važe i za sestrinstvo vjernica. Poslanik, s.a.v.a., kada je bratimio vjernike u Medini, svoju je kćerku Fatimu posestrio sa svojom ženom Ummi Selemom.[8] Dakle, ugovor bratimljenja na dan Gadira nije svojstven samo muškarcima već i žene mogu pristupiti ovom procesu.

 

[1] El-Hudžurat, 10

[2] Faraidus-simtejn, tom I, str. 112, hadis 80; str. 118, hadis 83.

[3] Ibid.

[4] Ibid.

[5] Jedan od vjerskih farzova u svetoj religiji islamu koji ima društveno-politički segment jeste čuvanje i poštivanje emaneta, u smislu da, ukoliko bi musliman jamčio sigurnost nevjerniku, stavio ga pod svoju zaštitu i uveo ga na teren koji kontroliraju muslimani, u slučaju kada posrijedi ne bude neke zle namjere i spletke, svi su muslimani dužni, iz poštovanja prema svome bratu muslimanu, da se suzdrže od bilo kakvog nasilja prema tome nevjerniku. Ovaj primjer je upravo uvažavanje sigurnosti.

[6] Makasebe muharrameh, str. 47; Vesailuš-šii'a, tom XII, str. 212, hadis 16114

[7] Taha, 109

[8] El-Gadir, tom III, str. 113.