Deveto sunce nebo vilajeta
Deveto sunce nebo vilajeta
Neka je sretno rođenje Imama darežljivosti i velikodušnosti, izvora učenosti i plemenitosti, Imama Dževada, a.s.
To je cvijet iz Ahmedovog ružičnjaka i voće iz Muhamedove bašče čije je rođenje donijelo miris savršenstva i čije je postojanje bilo svjedok očitovanja vrlina u Mustafinompotomstvu. Svjetlosno stablo Ehli bejta je produženo sa tim čistim predvodnikom.
Njegova majka je Sebika, a plemeniti otac Imam Reza što znači zadovoljni iz Muhamedovog potomstva.
Rastao je u skutima vilajeta i uz zemlju Imama Reze. U djetinjstvu je u sebi objedinio vrline.
Medina je od onog trenutka od kada je raširila svoj zagrljaj pred ovim novorođenčetom osjetila po ko zna koji put miris poslanice, a Ehli bejt je u njegovom blagoslovljenom biću vidio Poslanika, Alija, prethodne Imame i savršenstva Imama Reze, a.s.
Period djetinjstva Imama Dževada, a,s., vremenski se podudarao sa vremenom nastupanja krize i turbulentnim dešavanjima kod Abbasija.
Njegov cijenjeni otac je otišao na neželjeno i nametnuto putovanje u Horasan. U odsustvu oca Poslanikova porodica, koja je zapala u iskušenje odvojenosti i otuđenosti od Imama Reze, a.s., mirisala je miris tog cvijeta sa bića Muhammeda Tekija, a.s.
Istaknuta ličnost Imama Dževada, a.s., obilno znanje, lijepa ćud, njegova velika darežljivost, velikodušnost i plemenitost još od djetinjstva su se prenosili jezicima njegovih prijatelja i neprijatelja. Svi su ga hvalili po njegovoj veličini, a neprijatelji i zlonamjernici su mu zavidili na dobrim osobinama.
Tokom boravka Imama Reze u Mervu, ovaj plemeniti sin, koji je bio uspomena na sunce koje je iščekivalo svoj zalazak, imao je ulogu posrednika između šija i njihovog Imama. Iako je Imam Reza, a.s., živio u Mervu, ipak su njegovo srce i njegova duša bili u Medini, a Imam Dževad, a.s., iako je živio u Medini pored Poslanikovog mezara i njegovih čistih predaka, ipak je njegovo srce bilo u usamljenoj zemlji Tusa.
Osmi Imam je pisao pisma svom sinu i obraćao mu se kao velikoj ličnosti kao bi šijama predstavio uzvišeni položaj svoga sina jer je on trebao uskoro da sjedne na očevo mjesto i preuzme na sebe upućivanje i vođenje ummeta.
Život Imama Dževada je trajao jako kratko. On je bio najmlađi šiitski Imam koji je u dvadeset i petoj godini postao šehid, ali u tom tako kratkom periodu blještavilo njegovog znanja i savršenstva zapanjilo je srca i oči ljudi. Čak se i na abasijskom dvoru pričalo o njegovom sveobuhvatnom znanju, bezbrojnim savršenstvima i naučnoj nadmoćnosti nad najvećim učenjacima tog vremena. Na svakom naučnom skupu koji bi se organizovao Imam Dževad, a.s., je bio ono pobjedonosno i uspješno lice u tim raspravama i oštrim diskusijama.
Rođenje ovog Imama svjetlosti, predvodnika mudrosti i uzora takvaluka neka je mubareći svim njegovim zaljubljenicima.
