Glave na kopljima, tijela u pustinji

Glave na kopljima, tijela u pustinji

Omer ibn Sa'd predao je imam Husejnovu i glave šehida, ukupno sedamdeset i dvije glave,  Havliju ibn Jezid el-Asbahi, Šimru ibn zil-Dževšenu, Kajsu ibn Eš'esu, Amru ibn el-Hadždžadžu i ‘Azrehu ibn Kajsu da ih odnesu u Kufu kod Ubejdullaha ibn Zijada.  Naravno, plemena koja su učestvovala u ratu, kako bi se približili Ibn Zijadu, podijelila su među sobom glave šehida:

–           Pleme Kinde pod komandom Kajsa ibn Eš'esa, trinaest glava,

–           Pleme Havazin pod komandom Šimra ibn zil-Dževšena, dvadeset glava,

–           Pleme Temim pod komandom El-Husejna ibn Temima, sedamnaest glava,

–           Pleme Beni Esed pod komandom Hilalu-l-E'vera, šest glava,

–           Pleme Mezhidž, sedam glava,

a sedam glava odnijela su ostala plemena.  Pleme Hurra ibn Jezida Rijahija nije nikome dozvolilo da odsiječe Hurrovu glavu ni da konji galopiraju po njegovom tijelu.

Omer ibn Sa'd je sakupio poginule iz svoje vojske, klanjao namaz za njih i ukopao ih,  a mrtvo tijelo imama Husejna i njegovih prijatelja ostalo je da leži na zemlji u prašini i krvi pod vrelimsuncem.

Havli je noću stigao u Kufu. Budući da su vrata zgrade uprave bila zatvorena, odnio je Imamovu glavu sa sobom kući. On je imao dvije žene. Jedna je bila iz plemena Hazremi, a druga iz plemena Beni Esed. Te noći je bio red da posjeti ženu iz plemena Hazremi. Kada je stigao kući, stavio je Imamovu glavu na pladanj i otišao kod žene.  Žena ga je pitala o putovanju i šta se sve zbilo i on joj je odgovorio: “Donio sam blago čitavoga svijeta. Upravo sad je Husejnova glava u tvojoj kući.” Žena se naljutila na njega: “Teško tebi, drugi s puta donose zlato i srebro, a ti glavu sina Poslanika Božijeg donosiš u moju kuću? Ne, tako mi Boga, nikada neću ostati s tobom pod istim krovom!”  i izašla, a Havli je pozvao svoju drugu ženu. Žena iz plemena Eseda kaže: “Otišla sam do pladnja i sjela da gledam. Tako mi Boga, s neba je stup od svjetlosti isijavao na taj pladanj, a bijela ptica je letjela oko nje.”

Omer ibn Sa'd se tog i narednog dana zadržao na Kerbeli. Drugog dana je naredio da vojska krene u pravcu Kufe. Žene i djecu imama Husejna i njegovih prijatelja je također poveo sa sobom kao roblje. I Ali ibn Husejn, koji je bio bolestan, nalazio se u toj skupini.

Kurreh ibn Kajs et-Temimi je pričao:

“Kada su žene i djeca prošli pored tijela Husejna, njegovih sinova i prijatelja, začuli su se plač i naricanje. Rukama su se udarali u glavu i lice. Nikada neću zaboraviti vapaje Zejnebe, Fatimine kćerke, kada je prolazila pored tijela svoga brata Husejna: ‘O, Muhammede, o, Muhammede! Neka je mir meleka Božijih s tobom! Ovo je tvoj Husejn, koji je ogoljen pao na zemlju, utopljen u krv, iskomadanog tijela! O, Muhammede! Tvoje kćerke su zarobljene, a tijela tvojih sinova ostala su na pustinjskom vjetru.’ Tako mi Boga, i prijatelji i neprijatelji su zaplakali nad ovim bolnim vriskom.”