Čuvanje trbuha od zabranjenog
Čuvanje trbuha od zabranjenog
Prirodno je da se čovjek zapita zašto treba čuvati svoj trbuh od zabranjenog. Uzvišeni Bog kaže:
فَلْيَنظُرِ الْإِنسَانُ إِلَى طَعَامِهِ
“Neka čovjek pogleda u hranu svoju.” [1]
Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, u pismu Osmanu ibn Hunejfu kaže:
“Ispljuni ono o čemu nemaš jasno znanje…”[2]
Prema tome, najvažnija stvar na koju vjernik, polaznik duhovnog putovanja, još na samom početku puta treba obratiti pažnju jeste čuvanje trbuha i svojih skuti od onečišćenja zabranjenim (npr. bludom itd.), naročito u jeku mladosti, kada je – usljed bujanja putenih nagona – teren za onečišćenje pripremljeniji. Stoga, treba paziti da i oči i srce ostanu čisti, kako bi se čovjek duhom lagahnih krila vinuo u nebo i konačno sletio u odmorište tajni, pokraj poslanika, istinoljubivih, šehida i dobrih robova.[3]
Osim što se čuvaju jasnih zabrana, bogobojazni ljudi se uzdržavaju i od sumnjive hrane i grješnih pogleda, jer kako kaže jedan pjesnik:
Sve što oko vidi srce ga se sjeća.
Oni koji na ovoj razini žele imati uspjeha moraju se držati daleko od zabranjenih radnji, kao i nedoličnog i lošeg društva. U dozvoljenim radnjama trebaju se držati svih obavezujućih propisa i naredbi, a u raspolaganju javnim dobrom i državnim imetkom biti krajnje oprezni. Ukoliko je osoba državni i narodni službenik, ne smije podbaciti u izvršavanju povjerenih dužnosti, već se treba napregnuti do krajnjih granica svoje moći, kako bi što revnosnije služio narodu, posebno onim obespravljenim i potlačenim. Osobe na takvim mjestima bi iz predostrožnosti trebale raditi malo duže negoli im to nalaže propisano radno vrijeme, kako bi nadoknadili izgubljeno vrijeme. Posebno bi na to trebali obratiti pažnju visoki dužnosnici i oni koji se nalaze na ključnim položajima u državi, koji bi shodno odgovornosti položaja trebali biti oprezniji.[4] Međutim, žalosno je da se ovakva mjesta ne cijene dovoljno, a koliko je samo onih koji žustro i glasno uzvikuju slogane, ali su na polju djelovanja neodgovorni i ne poštuju svetost bogobojaznosti, naročito kada je riječ o nadziranju trbuha i skuti. Upravo ovi, više negoli drugi ljudi, izloženi su opasnosti i propasti i mogu više štete nanijeti idealima islama i islamskog preporoda. Onečišćenje trbuha i skuti vodi u onečišćenje drugim grijesima. O tome se od Poslanika, s.a.v.a., i njegove Časne porodice, mir neka je s njima, prenose brojne predaje u kojima se snažno naglašava pitanje nadziranja tih niskih strasti, kao i činjenica da to spada u najbolji oblik bogosluženja i najvrjedniji oblik duhovne vježbe.
Ebu Basir prenosi: “Neki čovjek je rekao Imamu Bakiru, mir neka je s njim: ‘Slab sam u pogledu djela i rijetko kad postim, ali se uzdam u to da samo dozvoljenu hranu jedem.’ Imam mu reče:
“Koji trud je bolji od čuvanja trbuha i stidnog mjesta?”[5]
U jednoj drugoj predaji od Imama Bakira, mir neka je s njim, se prenosi:
مَا عُبِدَ اللَّهُ بِشَيْءٍ أَفْضَلَ مِنْ عِفَّةِ بَطْنٍ وَ فَرْجٍ.
“Bogu se ne robuje ničim boljim od čuvanja trbuha i stidnog mjesta.”[6]
[1] Abese, 24.
[2] Nehdžu-l-belaga, Subhi Salih, pismo 45.
[3] Ovdje se ukazuje na značenje sljedećeg ajeta:
وَمَن يُطِعِ اللّهَ وَالرَّسُولَ فَأُوْلَـئِكَ مَعَ الَّذِينَ أَنْعَمَ اللّهُ عَلَيْهِم مِّنَ النَّبِيِّينَ وَالصِّدِّيقِينَ وَالشُّهَدَاء وَالصَّالِحِينَ…
Oni koji su pokorni Bogu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i istinoljubivih, i šehida, i dobrih ljudi… (En-Nisa, 69)
[4] U pogledu ovog pitanja, pažnju nam privlači pismo Zapovjednika vjernih, mir neka je s njim, upućeno Osmanu ibn Hunejfu, namjesniku Basre, u kojem kaže:
أَمَّا بَعْدُ يَا ابْنَ حُنَيْفٍ فَقَدْ بَلَغَنِي أَنَّ رَجُلًا مِنْ فِتْيَةِ أَهْلِ الْبَصْرَةِ دَعَاكَ إِلَى مَأْدُبَةٍ فَأَسْرَعْتَ إِلَيْهَا تُسْتَطَابُ لَكَ الْأَلْوَانُ وَ تُنْقَلُ إِلَيْكَ الْجِفَانُ وَ مَا ظَنَنْتُ أَنَّكَ تُجِيبُ إِلَى طَعَامِ قَوْمٍ عَائِلُهُمْ مَجْفُوٌّ وَ غَنِيُّهُمْ مَدْعُوٌّ فَانْظُرْ إِلَى مَا تَقْضَمُهُ مِنْ هَذَا الْمَقْضَمِ فَمَا اشْتَبَهَ عَلَيْكَ عِلْمُهُ فَالْفِظْهُ وَ مَا أَيْقَنْتَ بِطِيبِ وُجُوهِهِ فَنَلْ مِنْهُ أَلَا وَ إِنَّ لِكُلِّ مَأْمُومٍ إِمَاماً يَقْتَدِي بِهِ وَ يَسْتَضِيءُ بِنُورِ عِلْمِهِ أَلَا وَ إِنَّ إِمَامَكُمْ قَدِ اكْتَفَى مِنْ دُنْيَاهُ بِطِمْرَيْهِ وَ مِنْ طُعْمِهِ بِقُرْصَيْهِ أَلَا وَ إِنَّكُمْ لَا تَقْدِرُونَ عَلَى ذَلِكَ وَ لَكِنْ أَعِينُونِي بِوَرَعٍ وَ اجْتِهَادٍ وَ عِفَّةٍ وَ سَدَادٍ…
“A dalje, o sine Hunejfov, stigla mi je vijest da te je jedan od uglednih stanovnika Basre pozvao na gozbu, pa si ti na nju pohrlio, naslađujući se bojama raznim dok su se preda te donosile posude sa hranom. Nisam mislio da bi se ti odazvao na gozbu kod ljudi koji prosjacima pristup zabranjuju, i samo bogate pozivaju. Pogledaj zato u taj zalogaj koji odgrizaš, pa ispljuni ono o čemu jasno znanje nemaš, a jedi ono u čiju dozvoljenost si uvjeren. Znaj da sljedbenik svaki ima predvodnika svoga za kojim pristaje i svjetlom čijeg znanja se obasjava, i znaj da se predvodnik vaš od Svijeta ovog zadovoljio sa dva dronjka a od hrane sa dva tanka koluta hljeba, i znaj da vi niste u stanju činiti ovako, ali mi pomozite uzdržavanjem od grijeha i trudom i čestitošću i umjerenošću…” (Pismo, 45)
[5] Taberisi kaže: “Budući da spadaju u nepokoravanje Božijim naredbama, svi grijesi u veliki, dok je činjenica da postoje mali i veliki grijesi relativna.” Potom još dodaje: “Ovo je jedno od uvjerenja nas koji slijedimo Imame.” (Mu'džemu-l-bejan, sv. 3, str. 38)
[6] Usul-e Kafi, sv. 2, str. 79, “babu-l-fikh”, hadis br. 4.