Imam Husejn, a.s., kroz vijekove i generacije

Share
[vc_single_image image=”9362” img_size=”large” alignment=”center” css=”.vc_custom_1554708582955{background-position: center !important;background-repeat: no-repeat !important;background-size: contain !important;}”]

Imam Husejn, a.s., kroz vijekove i generacije

Rabi’ ibn Hajsem je govorio nekima od učesnika ubistva imama Husejna: „Tako mi Allaha, ubiste odabranike, a da ih je Poslanik vidio, poljubio bi im usne i stavio bi ih u krilo.“[1]

Ibn Sirin je rekao: „Nakon Jahja, sina Zekerijaa, a.s., nebo nije plakalo ni za kim osim za Husejnom ibn Alijem.“ Kada je on ubijen, nebo je pocrnilo, zvijezde su se pojavile u pola dana, čak su se Blizanci (ast. Gemini) vidjeli popodne i padala je crvena zemlja, a nebo je sedam dana i noći bilo boje grudice usirene krvi.[2]

Ali Dželal el-Husejni je rekao: „Poglavar častan, imam Ebu Abdullah el-Husejn, sin kćeri Allahovog Poslanika i njegov mirisni cvijet, sin Zapovjednika vjernih, Alija, njegov položaj je položaj Poslanikove porodice, njemu pripada najčasniji rod i najsavršenija duša, sakupio je sve vrline plemenitosti morala i lijepa djela kao što su: visoke ambicije, najveća hrabrost, najviša darežljivost, tajna znanja, rječitost, pomaganje istini, odvraćanje od zla, borba protiv nepravde, skromnost na osnovu dostojanstva, pravednost, strpljivost, blagost, čednost, muževnost, suzdržljivost i slične.

Odlikuju ga očuvanost fitreta i ljepota tjelesne građe, veličina razuma, snaga tijela, a na sve ove pohvalne osobine pridodao je puno ibadeta, dobra djela kao što su namaz, hadždž, džihad na Božijem Putu i dobročinstvo. Kada je boravio u Medini ili negdje drugo, bio je koristan zbog svog znanja, vodič zbog svojih djela, čist u svom plemenitom ponašanju, pristojan u svom rječitom govoru, darežljiv u svom imetku, skroman pred siromašnima, uvažavan kod halifa, davao je sadaku siročadi i bijednicima, tražio prava za potlačene, zauzet svojim ibadetom. Od Medine do Mekke je išao pješice dvadeset i pet puta radi obavljanja hadždža…

Husejn, a.s., je bio putokaz upućenima i svjetlost zemlje. Zato su predaje o njegovom životu upute onima koji traže put obasjan svjetlošću njegovih lijepih osobina, onima koji slijede tragove njegovih vrlina.“[3]

Muhammed Reza el-Misri je rekao: „On je sin kćerke Allahovog Poslanika, putokaz upućenima i nada vjernicima.“[4]

Omer Rida Kahale je rekao: „Husejn ibn Ali je poglavar stanovnika Iraka po poznavanju vjere, položaju, velikodušnosti i darežljivosti.“[5]

Abdullah el-A'la'ili je rekao: „U predajama o Husejnu je preneseno da je on slika čiji je lik lijepo uređen po izgledu njegovog velikog djeda, ali Poslanik, s.a.v.a., je prelio na njega i obilne zrake svoje ljubavi i dragocjenih stvari kako bi i za njega i za tu sliku upotpunio i njeno značenje pa da onda njegova zbilja bude kao što je bilo prije, ljudska zbilja koja se uzdigla do poslanstva ,ja sam od Husejna‘ i poslanstvo koje se spustilo do ljudske zbilje ,Husejn je od mene‘ pa neka je mir na njega i na dan kada se rodio.“[6]

Abbas Mahmud Akkad je za njega rekao da je: „Uzor za ljude, u ogrtaču od svjetlosti, pred kojim se povinu pogledi, doživio je ponos kojem nema sličnog u historiji čovječanstva, bez izuzetka, i među arapima i nearapima, prijašnjima i sadašnjima. Ne postoji u svijetu porodica koja je porodila toliko šehida po broju, jačini i čuvenosti koliko je Husejnova. Dovoljno mu je to što je on na ovom svijetu jedini šehid sin šehida i otac više šehida tokom stotina godina.“[7]

Omer ebu-n-Nesr je rekao: „Ovo je priča jedne porodice iz Kurejša, koja je nosila zastavu požrtvovanosti, šehadeta i junaštva od istoka do zapada. To je priča čije su činove sastavili mladići koji nisu živjeli kao obični ljudi, niti su umrli kao obični ljudi. Allah je počastio ovu skupinu svojih stvorenja time što je poslanstvo, Objavu i nadahnuće spustio u njihovu kuću i povećao dobrotu. On nije želio za njih ibadet u mjeri običnog čovjeka, već ih je želio za progonstvo, šehadet i za najuzvišenije uzore u naređivanju dobra i odvraćanju od zla, te im je propisao da predvode zastavu bogobojaznosti i dobrote do posljednjeg potomka.“[8]

Abdulhafiz Ebu-s-Se'ud je rekao: „(On je) simbol oslobodilačke borbe, prkosnog džihada, pogibije na putu načela i ideologije i nepokornosti pred nepravdom vladara i nasiljem vlastodržaca.“[9]

Ahmed Hasan Lutfi je rekao: „Doista, smrt koju je on na Kerbeli dozivao predstavljala je za njega ideal koji je bio ljepši od svih ideala života, jer je to bio put ka Allahu koji je i početak i kraj svega i zato što to je put do pobjede i vječnosti. On je najveći heroj koji je smrću pobijedio smrt.“[10]

[1] Biharu-l-envar, sv. 10, str. 335.

[2] Tarihu Ibn Asakir, sv. 4, str. 339.

[3] Vidi: njegovu knjigu El-Husejn, sv. 1, str. 6; Medžmeu-z-zevaid, sv. 9, str. 201 i Biharu-l-envar, sv. 44, str. 193.

[4] El-Hasan vel-Husejn sibta resulillah, str. 75.

[5] E'lamu-n-nisa, sv. 1, str. 28.

[6] Tarihu-l-Husejn, str. 179.

[7] Ebu-š-šuheda el-Husejn ibn Ali, str. 150.

[8] Alu Muhammed fi Kerbela, str. 30.

[9] Sibta resulillah el-Hasan ve-l-Husejn, str. 188.

[10] Eš-Šehidu-l-halid el-Husejn ibn Ali, str. 47.

  • 8 Aprila, 2019