Čuvanje obraza
Čuvanje obraza
El Jasa’ ibn Hamze kaže:
Bio sam na skupu kod Imama Reze i razgovarali smo sa njim.
Velika skupina ljudi je bila prisutna i pitali su ga o halalu i haramu. Odjednom se pojavio čovjek visokog stasa, prišao je Imamu, a.s. i rekao:
“Selam tebi o sine Božijeg poslanika. Ja sam jedan od tvojih prijatelja, prijatelja tvojih očeva i djedova. Vraćam se sa Hadža. Izgubio sam sve što sam imao sa sobom i nemam nikakvih sredstava kojim bi mogao nastaviti put. Ako možeš da mi pomogneš da dođem do kuće. Meni je Bog dao mnogo blagodati. Ako živ i zdrav dođem kući sve što mi ti budeš dao ja ću podijeliti kao sadaku u tvoje ime, jer ja nisam od onih kojima se treba dati milostinja.
Imam je rekao:
“Da ti se Allah smiluje, sjedi.“
Imam se okrenuo prema ljudima i nastavio je da razgovara sve dok se nisu razišli. Ostao je mali broj ljudi. Pored tog čovjeka ostali smo Sulejman Džaferi, Hasime i ja.
Imam je rekao:
“Ako dopuštate da odem u sobu?”
Ustao je i ušao u sobu. Zadržao se neko vrijeme, a onda je izašao. Stao je iza vrata podigao ruke iznad vrata i rekao:
“Gdje je onaj iz Horasana?”
Čovjek je odgovorio:
“Ovdje sam.”
Imam mu je rekao :
“Uzmi ovih dvijesto dinara, troši ih za svoje potrebe i putem njih traži bereket. Nemoj da daješ sadaku u moje ime. A sad izađi iz kuće da ja tebe ne vidim i da ti mene ne vidiš.”
Čovjek je otišao, a Sulejman je rekao Imamu:
“Žrtvovao bih se za tebe, učinio si dobro djelo, bio si darežljiv i ljubazan prema njemu, ali zašto si sakrio svoje lice od njega?”
Odgovorio je:
“Iz straha da mu ne bih na licu vidio poniženje od traženja, budući da sam mu ispunio njegovu potrebu i riješio problem. Zar nisi čuo hadis od Božijeg poslanika u kojem on kaže da djelo one osobe koja skriva svoje dobročinstvo vrijedi koliko sedamdeset Hadževa. Onaj ko objelodanjuje i pokazuje ružne stvari ponižen je i prezren, dok je osoba koja sakriva ružne stvari obuhvaćena oprostom od Gospodara.
Zar nisi čuo riječi drevnih ljudi kada u stihu kažu:
Kada će doći dan da potrebu svoju tražim
Pa se kući obraza očuvanog vratim?”[1]
[1] Kafi, sv. 23, str. 4.
