Imam Zejnu-l-abidin u kratkim crtama

Autor: Grupa autora
Izvor: Znamenja Upute 6
Share

Imam Zejnu-l-abidin u kratkim crtama

Sredina i časna porodica

Imam Ali ibn Husejn Zejnu-l-Abidin je četvrti po redu od imama Ehli bejta, a.s. Njegov djed je Zapovjednik vjernih, Imam Ali ibn Ebi Talib, Poslanikov, s.a.v.a., opunomoćenik, prvi koji je primio islam i povjerovao u poslanstvo Božijeg Poslanika[1] i njegov odnos naspram Poslanika je bio poput odnosa Haruna prema Musa, a.s., kako je to vjerodstojno preneseno od Božijeg Poslanika, s.a.v.a.[2]
Njegova nana je bila Fatima ez-Zehra, kćerka Božijeg Poslanika, dio njegovog tijela[3] i komadić njegove jetre, prvakinja žena svih svjetova[4], kako je opisao predstavio njen otac.
Njegov otac je Imam Husejn, a.s., jedan od dvojice prvaka mladića stanovnika Dženneta, unuk Božijeg Poslanika i njegov mirisni cvijet, onaj o kojem je Božiji Poslanik, s.a.v.a., govorio: „Husejn je od mene i ja sam od Husejna.“[5] I on je taj koji je postao šehid na Kerbeli na dan Ašure braneći islam i muslimane.
On je jedan od dvanest imama o kojima je govorio Božiji Poslanik, s.a.v.a., a što je zabilježeno u Sahihu Buhari, Sahihu Muslim i drugim knjigama hadisa: „Nakon mene bit će dvanaest halifa. Svi su iz plemena Kurejš.“[6]
Imam Ali ibn Husejn je rođen 38. godine po hidžri, ali je preneseno da je rođen godinu ili dvije prije 38.[7]
Živio je oko pedeset i sedam godina. Dvije do četiri godine je bio pod pažnjom svog djeda Imama Alija, a potom je odgajan u školi svog amidže Hasana i oca Husejna, dva unuka časnog Poslanika i napajao se sa bistrine poslaničke znanosti, crpajući sa vrela čistog Ehli bejta.

[1] El-Kafi, sv. 8, str. 338; Musnedu Ahmed ibn Hanbel, sv. 1, str. 331; Fedailu-s-sahabe, str. 13.

[2] El-Kafi, sv. 8, str. 107; Musnedu Ahmed ibn Hanbel, sv. 1, str. 170; Sahihu-l-Buhari, sv. 4, str. 208; Sahihu Muslim, sv. 7, str. 120.

[3] Musnedu Ahmed ibn Hanbel, sv. 4, str. 326; Sahihu-l-Buhari, sv. 4, str. 210; Sahihu Muslim, sv. 7, str. 141.

[4] Kemalu-d-din, str. 257; Sunenu Ebu Davud, str. 197; El-Musannef, sv. 7, str. 527.

[5] El-Iršad, sv. 2, str. 127; Musnedu Ahmed ibn Hanbel, sv. 4, str. 172; Sunenu Ibn Madže, sv. 1, str. 51.

[6] Delailu-l-imame, str. 19; Ovu predaju je zabilježio imam Ahmed u svom Musnedu, sv. 5. str. 87., sa neznatnim razlikama: “Doista će ova vjera biti nadmoćna naspram svojih protivnika i neće joj naškoditi protivnik niti onaj koji se od nje izdvoji, sve dok iz mog ummeta budu vladali dvanaestorica halifa…” Buhari u svom Sahihu, sv. 8, str. 128., i Muslim, sv. 6, str. 3., su zabilježili ovaj hadis sa malom razlikom.

[7] Menakibu ehli-l-bejt, str. 256; Vefejatu-l-a‘jan, sv. 2, str. 269; Šerhu Ihkaki-l-hakk, sv. 28, str. 24.

  • 30 Marta, 2020