Istinoljubivost i pobjeda
Istinoljubivost i pobjeda
Neki ljudi misle da se u određenim okolnostima samo pomoću laži i skretanja s Pravog puta može doći do pobjede u životu. Prvak islama ovakvo ponašanje smatra pogrešnim i ovakvu pobjedu smatra porazom.
Božiji poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Klonite se laganja čak i ako u tome vidite spas, jer zaista je u tome propast.”[1]
Imam Musa ibn Džafer, a.s., je rekao Hišamu: “Hišame, zaista razuman čovjek ne laže i ako mu laž može poslužiti kao sredstvo osiguravanja prohtjeva duše.”[2]
Mnogo je ljudi u opasnim okolnostima i u osjetljivim trenucima potpuno hrabro i odlučno govorilo istinu – i na kraju su uspjeli. Krvoprolića i zločini Hadždžadža ibn Jusufa svima su poznati. Jednog dana skupina Abdurrahmanovih pristalica, u ulozi zatočenika, dovedena je pred Hadždžadža.
Hadždžadž je bio odlučan da ih sve pobije. Jedan od zatočenika je ustao i rekao: “O vladaru, ja imam kod tebe potraživanje. Zato me umjesto toga oslobodi.”
“A kakvo potraživanje imaš kod mene?” – upita Hadždžadž. Ovaj reče: “Jednog je dana Abdurrahman na jednom skupu tebe vrijeđao, a ja sam ustao u tvoju odbranu.” Hadždžadž upita: “Imaš li za to svjedoka?” Jedan od zatočenika ustade i revnosno posvjedoči istinitost njegova kazivanja. Hadždžadž ga oslobodi, a potom se obrati ovom svjedoku: “A zašto me ti na tom skupu nisi branio?” Svjedok potpuno jasno i bez slabosti i zamuckivanja reče: “Nisam to činio zato što sam s tobom bio u neprijateljstvu.” Hadždžadž reče: “I njega zbog iskrenosti pustite!”[3]
Jedanput je Hadždžadž odužio svoju hutbu sa minbera. Čovjek je iz sredine džamije uzviknuo: “Vrijeme je namazu, skrati to! – niti će vrijeme iz poštovanja prema tvojoj visosti stati, a niti će ti Uzvišeni primiti tvoje pravdanje.” Hadždžadž se onespokoji zbog ovakvog govora u masi te naredi da se čovjek zatvori. Zatvorenikova rodbina dođe radi zagovora kod Hadždžadža i rekoše: “O Hadždžadž, taj čovjek je iz naše porodice i lud je. Naredi da bude oslobođen!”
Hadždžadž reče: “Ako i sam prizna svoju ludost, oslobodit ću ga.” Ovi posjetiše svog rođaka u zatvoru i rekoše mu: “Priznaj da si lud, bit ćeš pušten!” Zatočeni odgovori: “Nikada to neću kazati, Bog me je zdravog stvorio, i ja sam zdrav.” Kada je do Hadždžadža došao odrješit i iskren zatočenikov odgovor, dao je nalog da ga oslobode iz poštovanja prema njegovoj iskrenosti.[4]
[1] Mustedrek, sv. 2, str. 100.
[2] Tuhafu-l-‘ukul, str. 391.
[3] Logatname Dehoda, str. 299.
[4] El-Mustatref, sv. 2, str. 8.
