Ličnost hazreti Hatidže, s.a.

Autor: Grupa autora
Izvor: Znamenja Upute 3
Share

Ličnost hazreti Hatidže, s.a.

Hazreti Hatidža, kćerka Huvejlida, prva supruga časnog Poslanika, s.a.v.a., potekla je od oca i majke koji su bili kurejšijskog roda i iz najizvornije porodice Arapskog poluotoka. Pored ovog izuzetnog porijekla uživala je društveni ugled, lijepu narav i vrlo vrijedne odlike. Stigla je do takvog položaja da je prije udaje za Božijeg Poslanika bila poznata kao čista i visokougledna žena Kurejšija.

Hatidža se, pored svih ovih izuzetno vrijednih vrlina, ubrajala u jednu od najbogatijih osoba među Kurejšijama. Posjedovala je položaj uzvišeniji od njih. Uz dva važna faktora, naslijeđe i odgoj, ostala je u prirodi Božije vjere. Njen otac Huvejlid bio je čovjek koji je ustao u borbu protiv Tubbe’a, jemenskog kralja, kada je ovaj htio prebaciti hadžerul-esved (crni kamen) u Jemen. On ga je spriječio u tome ne uplašivši se velike kraljevske snage i moći. To je djelo ubrajao u zapovijedi svoje vjere.[1]

Esed ibn Abduluzza, djed hazreti Hatidže, bio je jedna od važnih ličnosti „Hilful-fudula“ čiji su poziv prihvatili Kurejšije. Potpisivanjem ugovora obavezali su se da će štititi i pomagati potlačene i obespravljene stanovnike Mekke ili ostale osobe koje uđu u taj grad sve dok im ne bude vraćeno njihovo pravo. Časni Poslanik je u vezi s tim rekao:

„U kući Abdullaha ibn Džud’ana bio sam svjedok ugovora. Važnost uspostaljanja takvog ugovora za mene je bila omiljenija od riđih deva. Ako za vrijeme islama budem pozvan na takav ugovor, prihvatit ću ga.“[2]

Varake ibn Nevfil, Hatidžin amidžić, bio se potpuno posvetio izučavanju kršćanskih i jevrejskih knjiga. Postupao je u skladu s dijelom naredbi koje su mu se dopadale, ali ne zbog toga što se družio s kršćanima i jevrejima i ne zbog toga što su oni boravili u Mekki, već zato što je ismijavao mnogoboštvo i kipove. Tragao je za vjerom putem koje će pronaći mir.[3]

Prema tome, hazreti Hatidža je poticala iz ugledne porodice, poznate po znanju i pobožnosti. Njeni bliski srodnici slijedili su Ibrahimovu, a.s., vjeru i na Arapskom poluotoku iščekivali pojavu prave i istinske vjere.

 

Trgovačke aktivnosti

Kurejševićki uglednici i velikani prosili su hazreti Hatidžu i nudili joj primamljive ponude, ali ta velika žena nije nijednom od njih dala pozitivan odgovor.[4] Ona se stalno držala podalje od muškaraca i njihovih problema. Živjela je u čistom duhu i potpuno rasterećena u mislima jer je većina njenih prosaca bila bacila oko na njeno veliko bogatstvo. Živjela je tako dok ta velika žena nije stigla do četrdesete godine.

Hatidža je posjedovala veliko bogatstvo i imetak, ali ga nije nikad ostavila da stoji i da ne bude u prometu. U vremenu kada je uzimanje kamate bilo rašireno, nikada njene blagoslovljene ruke nisu bile ukaljane njome. Ona je sav svoj kapital uložila u trgovinu i u tu svrhu je unajmljivala dostojne muškarce. Na taj je način uspjela putem trgovine postići veliko bogatstvo.

Prenijeli su da je hazreti Hatidža uz tačno određenu nadnicu slala grupu ljudi u Šam da bi trgovali njenim imetkom. Kratko vrijeme prije udaje za Poslanika poslala je osobu kod njega da ga zamoli da krene u trgovinu s njenim imetkom. Na tom putovanju ona je Poslaniku dala duplo više robe nego ostalima zato što su o Poslanikovoj povjerljivosti, iskrenosti i postojanosti govorili svi ljudi. Božiji Poslanik je nakon savjetovanja sa svojim amidžom Ebu Talibom prihvatio Hatidžin zahtjev. Hatidža je poslala svoga slugu Mejsera s Poslanikom da služi karavanu i čuva je. Ovo trgovačko putovanje bilo je uspješnije od svih prethodnih. Mejsere je prilikom povratka prije ulaska karavane u Mekku brzo otišao do Hatidže da je obavijesti o događajima koji su se tokom putovanja izdešavali Muhammedu, a.s., sa svećenikom Buhajrom i drugim ljudima.

Jedna od situacija u kojoj je ona pokazala izvanredan talenat, nadarenost i dalekovidnost bila je ta kada je shvatila veličinu ličnosti Božijeg Poslanika i njegove uzvišene moralne vrline prije nego je on primio Božiju poslanicu izabravši ga za supruga između svih starješina i istaknutih ličnosti koje su joj dolazile u prosidbu. Štaviše, Hatidža je, unatoč velikoj razlici između njenog materijalnog života i jednostavnog života Božijeg Poslanika, sama njemu predložila brak. Sebe je ponudila njemu i pokazala sklonost za brak s njim.

U Tarihu Ja’kubi prenosi se od Ammara ibn Jasira da je rekao:

„Pošto sam još od malena bio prijatelj s Božijim Poslanikom, bio sam upućeniji od ostalih u dešavanja u vezi s udajom hazreti Hatidže za Božijeg Poslanika. Jednoga dana sam s Božijim Poslanikom išao između Saffe i Merve. Odjedanput je naišla Hatidža u pratnji svoje sestre Hale. Kada je Hatidžin pogled pao na Božijeg Poslanika, došla mi je njena sestra i rekla:

‘Ammare, ima li tvoj prijatelj želju da se vjenča s Hatidžom?’

Rekao sam joj:

‘Tako mi Boga ne znam.’

Okrenuo sam se prema Poslaniku i rekao mu o čemu se radi. Poslanik mi je rekao: ‘Vrati se i dogovori se s njima. Odredi jedan dan da idemo kod nje.’

Kada je došao obećani dan, Hatidža je poslala jednu osobu po svoga amidžu Amra ibn Eseda da i on dođe i prisustvuje tom skupu. On je sredio odjeću, njegovu bradu i prebacio crni ogrtač preko ramena. Tada je na skup došao Poslanik zajedno s nekoliko svojih amidža, ispred kojih je išao Ebu Talib. Ebu Talib je među prisutnim isprosio hazreti Hatidžu za Poslanika. Tako je došlo do sklapanja braka između te dvije plemenite osobe.

Ammar dodaje:

‘Niti je Hatidža nekada unajmila Poslanika za svoju trgovinu, niti ga je neko drugi nekada unajmio.’“[5]

[1] Sejjid Hašim Ma'ruf Hasani, Siretul-eimmetil-isna ašer, sv. 1, str. 42.

[2] Siretu Ibn Hišam, Darul-ma'ruf, Bejrut, sv. 1, str. 134.

[3] Siretul-eimmetil-isna ašer, sv. 1, str. 42.

[4] Iz ovog nam biva jasno da se hazreti Hatidža nije udavala ni za kog prije Božijeg Poslanika, a kamoli da se udavala za dva čovjeka koja nisu uživala ni ugled ni poštovanje među ljudima. Ono što su Belazuri u Ensabul-ašrafu i Ebul-Kasim Kufi u El-Isti'aneu te ostali u svojim knjigama naveli potvrđuje upravo ovo značenje. U vezi s navedenim pitanjem može se pogledati knjiga Es-Sahihu mines-sire od Amulija, Kamele Behai od Imaduddina Taberija i El-Menakib Ibn Šehr Ašuba. Od Ibn Abbasa se prenosi da je hazreti Hatidža imala 27 godina kada je stupila u brak s Poslanikom. Vidi: Šezeratuz-zeheb, sv. 1, str. 14; Ensabul-ešraf, sv. 1, str. 98.

[5] Ibn Kesir, nakon što pojašnjava prvi oblik braka Poslanika s Hatidžom, koji je raširen među muhadisima, u svojoj historiji El-Bidajetu ven-nihaje, sv. 2, str. 361, prenosi događaj njegovog vjenčanja s Hatidžom na način kako je gore navedeno.

  • 24 Januara, 2022