Nevidljivi svijet i Svijet očitog

Autor: Murteza Mutahari
Izvor: Čovjek i vjerovanje - Monoteistički svjetonazor
Share

Nevidljivi svijet i Svijet očitog

 

 

Islamski monoteistički svjetonazor svijet smatra zbirom nevidljivog (gajba) i očitovanog (šehadeta), tj. svijet dijeli na dva dijela: Svijet nevidljivog i Svijet očitovanja. U samom časnom Kur'anu više puta su spomenuti Nevidljivi i Očiti svijet, a naročito Nevidljivi svijet. Vjera u nevidljivo je stub islamskog vjerovanja.

الَّذِينَ يُؤْمِنُونَ بِالْغَيْبِ

…Onima koji u Nevidljivo vjeruju.[1]

وَعِندَهُ مَفَاتِحُ الْغَيْبِ لَا يَعْلَمُهَا إِلَّا هُوَ

Kod Njega su riznice nevidljivog, samo ih On zna.[2]

Riječ gajb znači nevidljivo. Gajb ili nevidljivo može biti dvojako: relativno i apsolutno. Relativni gajb podrazumijeva neku stvar koja je skrivena od osjetila jedne osobe zbog udaljenosti ili iz nekih sličnih razloga. Naprimjer, za nekoga ko je u Teheranu, Teheran je svijet očitog (šehadet), a Isfahan je svijet nevidljivog (gajb). Ali za nekoga ko je u Isfahanu, Isfahan je svijet očitog, a Teheran svijet nevidljivog.

U časnom Kur'anu na više mjesta riječ gajb koristi se upravo u ovom relativnom značenju, kao u ajetu koji glasi:

تِلْكَ مِنْ أَنبَاءِ الْغَيْبِ نُوحِيهَا إِلَيْكَ

To su vijesti o nepoznatom koje Mi tebi objavljujemo.[3]

Jasno je da su kazivanja o prošlim narodima “skriveno” za ljude ovoga vremena, ali su “očito” za njih same.

Međutim, na drugim mjestima časni Kur'an riječ gajb koristi za zbilje koje su nevidljive. Postoji razlika između zbilja koje su osjetilne i opipljive, ali se ne vide zbog udaljenosti ili prepreke – kao što je Isfahan skriven od osoba koje su u Teheranu – i zbilja koje se zbog neograničenosti i nematerijalnosti ne mogu osjetiti vanjskim čulima i zato su skrivene. Jasno je da se tamo gdje Kur'an vjernike opisuje kao one koji vjeruju u gajb (skriveno) ne misli na relativni gajb. U relativni gajb vjeruju i priznaju ga svi ljudi, uključujući i nevjernike. Također, ondje gdje kaže:

وَعِندَهُ مَفَاتِحُ الْغَيْبِ لَا يَعْلَمُهَا إِلَّا هُوَ

U Njega su riznice nevidljivog, samo ih On zna, i gdje se Skriveni svijet isključivo pripisuje Biti Božijoj, misli se na neograničeni Skriveni svijet koji se ne slaže sa ograničenim. Na mjestima gdje se Skriveni svijet i očiti zajedno spominju, kaže se naprimjer:

هُوَ اللَّـهُ الَّذِي لَا إِلَـٰهَ إِلَّا هُوَ ۖ عَالِمُ الْغَيْبِ وَالشَّهَادَةِ ۖ هُوَ الرَّحْمَـٰنُ الرَّحِيمُ

On je Allah! Osim Njega drugog božanstva nema! Znalac je Nevidljivoga i Vidljivoga svijeta, On je Svemilosni, Samilosni![4]

Znači, On je poznavalac i osjetilnog i neosjetilnog i ovdje se opet misli na Skriveni svijet, a ne relativni gajb.

Kakav je odnos između ova dva svijeta, Svijeta nevidljivog i Svijeta očitog? Da li osjetilni svijet ima granicu iza koje je svijet gajba? Naprimjer, odavde do krova neba je Svijet očitog, a nadalje je Svijet nevidljivog? Jasno je da su ovakve zamisli dječije poimanje. Ovakva pretpostavka, da materijalna granica međusobno odvaja dva svijeta, podrazumijeva da će na obje strane biti svijet očitovanja i oba svijeta će biti tjelesna i materijalna. Odnos nevidljivog i očitog ne može se objasniti onako kako objašnjavamo materijalne i tjelesne stvari. Najviše što možemo reći kako bismo umovima približili pitanje odnosa Nevidljivog i Vidljivog svijeta jeste da kažemo da je sličan odnosu osnove i ogranka ili osobe i sjene. Znači, Ovaj svijet je na razini odraza Onoga svijeta. Iz Kur'ana se može shvatiti da je sve što postoji na Ovom svijetu “spušteni oblik postojanja” bića iz Drugog svijeta. Ono što se u prethodno navedenom ajetu naziva ključevima (مَفَاتِحُ), u drugom ajetu se spominje izrazom riznice (خَزَآئِنُ):

 وَإِن مِّن شَيْءٍ إِلَّا عِندَنَا خَزَائِنُهُ وَمَا نُنَزِّلُهُ إِلَّا بِقَدَرٍ مَّعْلُومٍ

Nema stvari nijedne, a da joj kod Nas nisu riznice! A iz njih Mi spuštamo samo toliko koliko je potrebno![5]

Na osnovu toga, Kur'an sve stvari, čak i one poput kamena i željeza, tretira kao “spuštene”.

وَأَنزَلْنَا الْحَدِيدَ

I spustili smo željezo.[6]

Jasno je da se ne misli da su sve stvari, uključujući i željezo, premještene s jednog mjesta na drugo. Zbilja, osnova i bit onoga što postoji na Ovom svijetu nalazi se na Drugom svijetu, koji je Svijet gajba, odnosno blijedi odraz i sjena onoga što postoji na Onom svijetu spušteni su na razinu Ovoga svijeta.[7]

Kao što Kur'an izrazom gajb predočava i smatra neophodnom određenu vrstu vjere i viđenja svijeta, ponekad o ovoj temi govori drugim izrazima, kao što su vjera u meleke ili vjera u objavu.

آمَنَ الرَّسُولُ بِمَا أُنزِلَ إِلَيْهِ مِن رَّبِّهِ وَالْمُؤْمِنُونَ ۚ كُلٌّ آمَنَ بِاللَّـهِ وَمَلَائِكَتِهِ وَكُتُبِهِ وَرُسُلِهِ

Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, a i vjernici u to vjeruju! Svi vjeruju u Allaha, i u Njegove meleke, i u Njegove knjige, i u Njegove poslanike.[8]

وَمَن يَكْفُرْ بِاللَّـهِ وَمَلَائِكَتِهِ وَكُتُبِهِ وَرُسُلِهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ فَقَدْ ضَلَّ ضَلَالًا بَعِيدًا

A ko u Allaha ne vjeruje, i u meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove, i u Onaj svijet – taj je daleko zalutao![9]

U ova dva ajeta zasebno je spomenuta vjera u Božije knjige. Da se pod ovim knjigama misli na nebeske knjige koje su objavljene poslanicima, dovoljno bi bilo vjerovanje u poslanike. Ovo je pokazatelj da se pod Njegovim knjigama misli na drugu vrstu zbilja, koje nisu iz kategorije sveske ili lista papira. U samom Kur'anu više puta su spomenute ove skrivene zbilje, imenima knjiga jasna (kitâbun mubîn), knjiga pomno čuvana (levhi-mahfûz), majka knjiga (ummu-l-kitâb), knjiga pisana (kitâbun merkûm) i knjiga skrivena (kitâbun meknun).[10] Vjera u ovu vrstu natprirodnih knjiga dio je islamskog vjerovanja.

U principu, poslanici su došli da čovjeku daju takvu vrstu pogleda i svjetonazora da on, onoliko koliko je to za njega moguće, stekne predodžbu, ma kako ona bila sažeta, o cjelokupnom poretku stvaranja. Stvaranje postojećeg svijeta nije ograničeno na osjetilne i opipljive stvari koje su u djelokrugu eksperimentalnih i prirodnih nauka. Poslanici žele da čovjekov pogled uzdignu od osjetilnog do racionalnog, od očitog do skrivenog i od ograničenog do neograničenog.

Nažalost, val razmišljanja koja su ograničena na materijalističke i osjetilne pojave, a dolaze sa zapada, doveo je do toga da jedna skupina želi da sve uzvišene i široke pojmove islamskog svjetonazora spusti na razinu osjetilnog i materijalnog.

 


[1] El-Bekare, 3.

[2] El-En‘am, 59.

[3] Hud, 49.

[4] El-Hašr, 22.

[5] El-Hidžr, 21.

[6] El-Hadid, 25.

[7] Vidjeti: tefsir El-Mizan (arapski tekst), sv. 7., kod 59. ajeta sure En‘am.

[8] El-Bekare, 285.

[9] En-Nisa, 136.

[10] Vidjeti: tefsir El-Mizan, kod ajeta u kojima se nalaze ove riječi.

  • 10 Decembra, 2019