Odgoj i okruženje

Autor: Muhamed Teki Felsefi
Izvor: Dijete, naslijeđe i odgoj I
Share

Odgoj i okruženje

Dijete koje se rodi od čistih i čestitih roditelja već ima pripremljen povoljan teren za dobre osobine. Ipak, ukoliko se to dijete stavi u pokvarenu sredinu i budu ga odgajali loši i nemoralni odgajatelji, vremenom će se prometnuti u dijete sa lošim moralnim osobinama, jer se porodične osobine i naslijeđene pretpostavke nikada neće moći oduprijeti učincima lošeg odgoja.

 Nasuprot ovome, ukoliko se djeca koja dolaze od loših i pokvarenih roditelja, i koja u svojim genima nose loše moralno naslijeđe, stave u dobru sredinu i dođu u ruke dobrim odgajateljima, ona se mogu preobratiti u ljude lijepe i čestite naravi.

Psihološki činioci okruženja ostavljaju duboke tragove na ličnost čovjeka. Oni uspostavljaju naše intelektualne i duhovne temelje te promjenama koje prouzrokuju u krvotoku i lučenju unutrašnjih žlijezda mijenjaju djelovanje i strukturu svih organa tijela. Zbog toga duhovna disciplina i odgoj nefsanskih nagona ne samo da ostavljaju trag na psihološka stanja čovjeka, već snažno utiču na ustrojstvo građe tkiva, pa i na djelovanje tjelesnih hormona. Mi nismo znali do koje mjere psihološki činioci okruženja mogu poticati ili gušiti pretpostavke naslijeđa i suštinska svojstva. Ne treba poricati da ovi činioci imaju izuzetnu ulogu u sudbini svake osobe. Ponekad oni uništavaju najvrednija duhovna svojstva, a nekada, suprotno tome, daju pojedincu neočekivane, izuzetne osobine te štite nemoćne i jačaju snažne.

Kakve god bile nasljedne pretpostavke, osoba pod uticajem odgoja stupa na put na kojem biva vođena ka vrhovima visokih planina, ka podnožjima brda ili u blatnu močvaru.[1]

Imam Bakir, a.s., je izrazom bedâ’ ukazao na mogućnost promjene nekih nasljednih osobina u majčinoj maternici:

“Uzvišeni Bog dvojici meleka (zaduženih za oblikovanje djeteta u majčinoj maternici) objavljuje: Zapišite kada i kader i Moju uticajnu zapovijest, a Meni u onome što ste zapisali ostavite uvjet bedâ'a (izuzeće)!”

Dakle, osobine koje budu zapisali još uvijek nisu definitivna sudbina, već se u posebnim okolnostima mogu mijenjati. Potom meleci pitaju: “Šta da zapišemo?”

Uzvišeni Allah tada im objavljuje: “Dignite glavu i vidite šta piše na majčinom čelu!” Oni motre ploču na majčinom čelu i na njoj nalaze lik i izgled, život, duhovni zavjet, sreću ili nesreću i sve druge životne stvari. Pišu sve što je na ploči, a ostavljaju mogućnost promjene onoga što su napisali.[2]

U ovoj predaji vrijedi zapaziti dvije stvari:

  1. Prvo je zanimljivo da spomenuta ploča nije na nadlaktici ili na prsima majke, nego je na čelu. Iako je čelo jedan od važnih dijelova tijela, ono može biti aluzija na duhovni aparat i mentalni sklop majke. Prema tome, cjelokupan stvaralački zapis tijela i misli majke uvjetuje građu djeteta.
  2. Samo korištenje riječi bedâ’ (izuzeće) u Božijoj zapovijesti i to što meleci sve zapisano s ploče uvjetuju riječju bedâ’ jasno govori da sve naslijeđene osobine djeteta u majčinom stomaku ne označavaju obaveznu i nužnu sudbinu djeteta, već na njih mogu djelovati uvjeti životnog okruženja i odgoja djeteta.

Ukoliko bi sve naslijeđene osobine bile konačne i nepromjenjive i ukoliko bi sva pokuđena svojstva i loše osobine roditelja, poput boje očiju i kože, ludosti i mentalne poremećenosti, također bili konačna sudbina i nepromjenjivi za djecu, onda bi sam dolazak Božijih poslanika i njihovo nebesko naučavanje bili bez svrhe i smisla. Sve odgojne organizacije i moralni preporod ljudskog roda bili bi suvišni i bespredmetni.

Razvoj i odgoj tijela odvija se na različite načine zahvaljujući mnogim vanjskim činiocima, čime se pokreću ili dokidaju raznolike suštinske ljudske osobine. Jasno je da su nasljedne osobine izložene snažnom uticaju odgoja.[3]

 

[1] Ensane našenahte, str. 247.

[2] Kafi, sv. 6., str. 14.

[3] Ensane našenahte, str. 245.

  • 15 Marta, 2019