Odgoj siročadi

Autor: Muhamed Teki Felsefi
Izvor: Dijete, naslijeđe i odgoj I
Share

Odgoj siročadi

Često se događa da roditelji u ratnim – ili u uobičajnim uvjetima – umiru i iza njih ostaju sitna djeca koju treba paziti i pravilno odgojiti, tako da postanu korisni članovi zajednice. U organizovanim državama svijeta za ovu djecu doneseni su posebni zakoni, a o njima se brinu posebne ustanove.

Islam je, također, u svojim uzvišenim zakonima i u svojim moralnim pravilima iznio svojim sljedbenicima odgovarajuće upute, kao i obaveze u pogledu brige za djecu bez roditelja. Ukoliko siročad imaju naslijeđeni imetak od roditelja, islamska vlast je dužna da im imenuje odgovarajućeg skrbnika koji će se brinuti o njihovim životnim potrepštinama i troškovima za hranu, odjeću i stan – što će se isplaćivati iz dječijeg imetka, tj. iz njegove zaostavštine od roditelja.

Ako su siročići odveć siromašni i bez sredstava za život, onda je islamska vlast dužna da im iz državne blagajne osigura pokrivanje životnih troškova u skladu sa islamskim zakonodavstvom. Međutim, bitno je napomenuti da islam sreću siročadi ne vidi samo u osiguravanju materijalnih uvjeta za život, dakle hrane, odjeće i stanovanja.

Siroče je ljudsko biće i treba oživiti njegovu duhovnu dimenziju i njegovu ličnost. Siročetu treba njegovanje, ljubav i odgoj, u skladu sa islamskim načelima, odnosno upravo ono što običnô dijete dobija kod svojih roditelja. Siroče nije poput janjeta koje se sa stadom ujutro vodi na pašnjak i navečer vraća. Siroče je ljudsko biće koje, osim tjelesne hrane i pažnje, ima potrebu za zadovoljavanjem duhovne i psihičke hrane.

U predajama se naglašava odgajanje siročadi u porodičnom okrilju, zajedno sa djecom njihova skrbnika. Islam želi da muškarci i žene zauzmu ulogu očeva i majki siročadi, te da ih poput svoje vlastite djece, s puno ljubavi i emocija, odgajaju.

Islamska vlast u vrijeme časnog Poslanika, s.a.v.a., bila je toliko ekonomski moćna da je mogla u svakom gradu osnovati ustanovu poput obdaništa i iz državne blagajne plaćati troškove siročadi tog grada, te u tim obdaništima okupiti svu siročad kako bi je tu odgajali. Međutim, časni Poslanik, s.a.v.a., to nije želio. On je znao da ovakva ustanova može zadovoljiti tjelesne potrebne djeteta, ali da je nedostatna i nemoćna da zadovolji djetetove duševne potrebe. Samo porodično okrilje i posebna osjećanja mogu potpuno i sveobuhvatno odgojiti psihu djeteta. Stoga se neprestano ljudima, roditeljima i rodbini, logikom vjere, preporučivalo da pripaze siročiće, da ih odvedu u svoje porodice, da ih stave pored svoje djece, da ih odgajaju poput svoje djece i da ulože napor da ih s nježnošću i blagošću učine radosnima.

Izgrađivati obdaništa i naselja za siročad, hraniti i odijevati siročad, bez sumnje, spada u veliki islamski ibadet. Međutim, maziti ih, iskazati prema njima ljubav i emocije, odgajati ih, predstavlja posebnu vrstu ibadeta koja zaslužuje kod Boga posebnu nagradu.

 

  • 22 Marta, 2019