Poruke Gadira
Poruke Gadira
Gadir je poruka oslobađanja, poruka kidanja okova koji sputavaju čovječanstvo, poruka nastavljanja poslaničkog cilja sa svim njegovim visokim vrijednostima. Gadir je potpunost vjerovjesništva i zapravo produžetak puta koji je naznačio Poslanik, kako bismo na što bolji način sa sebe sprali slojeve pristrasnosti i kako bismo porušili zidove diskriminacije.
Gadir je upotpunjenje blagodati, ruka Božije milosti nad glavama stanovnika zemlje.
Gadir je završetak poslaničke misije, to je dan kada Imam Ali, a.s., postaje zaštitnik i uzima Poslanikov bajrak u svoju ruku, noseći ga putem kojom se stiže do slobode i nesputanosti.
U užarenoj pustinji, na vrelom kamenju, čovječanstvo je dato u amanet čovjeku u kojem su se sabrali svi dobri atributi: kad je sam, on je čovjek ibadeta, a kad je na megdanu, čovjek je odvažnosti. U ilmu je nedostižan, u djelu mu ravna nema.
Na posljednjem Poslanikovom hadžu, na mjestu gdje karavane na svojim putevima mijenjaju smjer i razdvajaju se, predstavljen je uzor vlasti, kako bi vlastodržci u budućnosti znali svoju zadaću i prepoznali svoje pute.
Na stranicama ispisanim na Gadiru Poslanik ostavlja u amanet knjigu Božiju i svoj Ehli bejt, zahvaljujući kojima nećete zalutati na vijugavim putima života.
Ostavlja nam ders jednakosti i bratstva. Govori nam da smo svi braća, imamo jednog Boga i istog oca. Svi smo djeca Ademova, a Adem stvoren je od ilovače.
Džahilijetski običaji i vrijednosti su neispravni, šejtan ostaje bez nade u vezi s ovim bićem, u udaljenoj močvari, kiše žednoj, zapisuje se amanet Resulov, ali, avaj, gdje su oni koji će pokorni tome biti?
Gadir se višestruko dešavao.
Gadir je uz Medinu, Gadir nije samo na hadžetu-l-vedau, desio se više puta. Kada je zvao porodicu blisku, kada se leglo u postelju pred hidžru, u bici na Hendeku. Ne samo na Oprosnom hadžu, koliko se samo puta čulo za njega u hadisu o položaju, u hadisu o gradskoj kapiji u ajetima vilajeta.
