Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem

Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem

U šestom stoljeću, dok je cijeli svijet bio obavijen tamom neznanja i nasilja, i dok su plamičci Božije upute na svim stranama bili utrnuti, Uzvišeni šalje posljednjeg i najboljeg Poslanika usred najtamnijeg i najzalutalijeg društva, kako bi za sva vremena zapalio baklju upute i ponudio je ljudima. On ljudima donosi vječnu Božiju knjigu, zaštićenu od promjene i poništavanja, koja će čovječanstvo naučiti istinskom nauku i nebeskim mudrostima, propisima i zakonima Božijim, te ljude voditi ka ovosvjetskoj i onosvjetskoj sreći.[1]

Hazreti Ali, a.s., u dijelu govora u kojem opisuje stanje svijeta, na sljedeći način govori o pojavljivanju poslanika islama: “Uzvišeni Bog je Poslanika, s.a.v.a., poslao u trenutku kada je prolazilo dugo razdoblje od prethodnog poslanika. Ljudi su bili utonuli u duboki san. Plamen smutnje i nemira zapaljen je diljem svijeta. Zanimanja su bila upropaštena. Plamen rata je razbuktan, a tama neznanja i grijeha natkriljena. Lukavost i prepredenost očita. Lišće ljudskog života požutjelo. Nada se bješe izgubila. Vode porinule. Plamenje upute hladno i ugaslo. Bajraci zablude i zalutalosti uzdignuti. Niskost i nesreće nasrnuli na narod, pokazavši svoje ružno lice. Smutnja i čemer života sa sobom su donosili nemir i strah. Ljudi koje su strah, nesigurnost i strepnja ophrvale nisu imali skloništa, osim sablje žedne krvi.”[2]

Od vremena pojave Poslanika islama najvažnija tema nakon spoznaje Boga za svakog istinoljubivog čovjeka jeste istraživanje njegova poslanstva i poslanice, te istinitosti svete religije islama. Dokazivanjem ovog pitanja – koje je isprepleteno s dokazivanjem istinitosti Kur’ana, vjerodostojnosti Kur’ana kao jedine Nebeske knjige koja se nalazi u rukama ljudi, i njegove sačuvanosti od promjene i iskrivljenja – doći ćemo do spoznaje zajamčenog puta kojim dokazujemo druga ispravna uvjerenja i pojašnjavamo poredak vrijednosti te praktične dužnosti svih ljudi do kraja svijeta, a dobit ćemo i ključ za rješavanje ostalih pitanja koja se tiču svjetonazora i ideologije.

Dokazivanje Muhammedovog, s.a.v.a., poslanstva

U jednom od prethodnih poglavlja ukazali smo da se poslanstvo poslanika može dokazati na jedan od tri načina. Jedan je upoznavanje s njegovom prirodom i korištenje mjerila kojima se može vjerovati, zatim putem najave od strane prethodnih i potvrđivanja potonjih poslanika, i na kraju, putem pokazivanja mudžize. U vezi s Poslanikom islama sve tri metode su prisutne i mogu se iskoristiti. S jedne strane, stanovnici Mekke bili su neposredni svjedoci njegovog četrdesetgodišnjeg ponositog i primjernog života u kojem nije postojala ni najmanja tamna mrlja. Do te mjere su ga poznavali kao istinoljubivog, poštenog i ispravnog da su mu nadjenuli ime Emin, tj. Povjerljivi. Sasvim prirodno, kada je takav čovjek posrijedi, nema mjesta mogućnosti da su njegove tvrdnje lažne. S druge strane, prethodni poslanici nagovijestili su njegov dolazak.[3]

Jedna skupina sljedbenika Knjige bila je u iščekivanju njegovog dolaska. Imali su jasne i nedvojbene znakove kakav će on biti,[4] čak su Arapima mnogobošcima govorili da će poslanik biti čovjek koji je potomak hazreti Ismaila (čiji su potomci činili jedno arapsko pleme) i koji će kada dođe potvrditi prethodne poslanike i monoteističke religije.[5] Neki jevrejski i kršćanski učenjaci, oslanjajući se na spomenuta najavljivanja, prihvatili su njegov poziv,[6] bez obzira što određen broj drugih, zbog različitih namjera i ciljeva te šejtanskih i nefsanskih prohtjeva, nije htio prihvatiti islam.

Kur’an časni ukazujući na ovu metodu kaže:

Zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih.[7]

أَوَلَمْ يَكُن لَّهُمْ آيَةً أَن يَعْلَمَهُ عُلَمَاءُ بَنِي إِسْرَائِيلَ

Poznavanje pečata Poslanika od strane učenjaka benu israila, a što se temeljilo na najavama prethodnih poslanika, pored toga što predstavlja očit dokaz ispravnosti i istinitosti njegovog poslanstva za sve sljedbenike knjige, također je bio i zadovoljavajući kriterij istinitosti poslanstva onih poslanika koji su ga najavili kao i istinitosti njegovog poslanstva za sve druge ljude, s obzirom da su istinitost ovih najava te podudaranje nagoviještenih znakova sa njegovom ličnošću mogle vidjeti oči posmatrača i ljudi su svojim razumom mogli doći do konkretnog zaključka. Zanimljivo je da je i u Tevratu i u Indžilu, i pored svih izmjena koje su pretrpjeli, i uz sav napor da se ovakvi nagovještaji izbrišu, ipak još uvijek moguće naići na činjenice koje su dovoljan dokaz svima onima koji tragaju za istinom, kao što je, najzad, veliki broj jevrejskih i kršćanskih učenjaka upravo putem tih činjenica bio upućen da prihvati vjeru islam. Također, Poslanik islama, Muhammed, s.a.v.a., imao je veliki broj mudžiza koje su zabilježene u povijesnim i hadiskim knjigama, od kojih je veliki broj toliko prenošen da su postigle stepen tevatura.

Međutim, posebna pažnja Božija, kada je riječ o predstavljanju posljednjeg Poslanika i vječne religije koju on donosi, zahtijevala je da mu – pored mudžiza koje su bile zadovoljavajući argument za prisutne ljude, i koje su prenošenjem morale zadovoljiti ljude koji nisu prisutni – podari i vječnu mudžizu, koja će zauvijek biti argument svim ljudima svijeta. To je časni Kur’an. Stoga ćemo sljedeće poglavlje posvetiti objašnjavanju nadnaravnosti ove uzvišene Knjige.

Izvor – Amuzeše akaid, Muhammed Teki Misbah Jazdi

[1] Pogledati: El-Džumu‘a, 2–3.

[2] Nehdžu-l-belaga, govor 197.

[3] Es-Saff, 6

[4] Pogledati: El-A‘raf, 157; El-Bekare, 146; El-En‘am, 20.

[5] Pogledati: El-Bekare, 89.

[6] Pogledati: El-Ma’ide, 83; El-Ahkaf, 10.

[7] Eš-Šu‘ara’, 197.