Poslušnost u slobodi
Poslušnost u slobodi
U pravednom okruženju poslušnost ljudi zakonima proizlazi iz njihove odgovornosti i iz želje za dostizanjem sreće. S druge strane, u državi u kojoj vlada samovolja, diktatura, mučenje i nasilje, izvor potčinjavanja ljudi propisanim naredbama jeste nagon za opstanak i očuvanje života i zdravlja. Stoga ovi znaju da će se najmanjim suprotstavljanjem i kršenjem nametnutih pravila suočiti sa najvećim kaznama.
U diktatorskim državama svi ljudi su robovi i niko ni nad kim nema prvenstvo. Diktator se ne drži nikakvog pravila, njegovi nagoni i porivi iznad su svih propisa i on želi druge uništavati i onesposobljavati.
U diktatorskim vladama priroda vlasti iziskuje neograničenu poslušnost. U ovim vladama uopće se ne raspravlja niti dolaze u obzir razmatranja o pitanjima poput izdatih zapovijedi, rokova, izmjena propisa, prilagođavanja, dogovora, boljeg izbora, pregovora, primjedbi – niti ima bilo koje vrste posredništva.
U okrilju ovih vlasti čovjek je stvorenje koje slijedi volju drugog stvorenja. U ovakvim režimima ne može se predvidjeti šta će se dogoditi niti se može javno izraziti zabrinutost zbog vjerovatnoće da će se odvijati neki događaj.
Pod okriljem diktatorskih vlasti čovjek je poput životinja jer nema udjela ni u čemu drugom, osim u prirodnim nagonima, poslušnosti i kažnjavanju.
Diktatorska vlast utemeljena je na strahu te za preplašeni, neuki i klonuli narod i ne treba mnogo propisa. Sva pitanja tu se uređuju posredstvom dvije-tri ideje. Stoga ovdje nisu potrebne nove misli i ideje, jer kada odgajate jednu životinju, onda se samo brinete da vam neko tu životinju ne preotme. Važno vam je samo da životinja poznaje svoga vlasnika i da se njeno ponašanje ne mijenja.
Charles XII, kada se našao u luci i kada je vidio da mu se švedski senat malo suprotstavlja, napisao je tom skupu da će im poslati jednu svoju čizmu, pa da im ona upravlja.[1]
Najzaostalija zemlja i najnesretniji ljudi jesu ljudi lišeni pravde, zakona, slobode i ljudskih vrlina. Život u okrilju poniženja, samovolje, sile zasigurno je gori od života životinje.
Očevi u malim državama upravljaju na različite načine. Neki očevi, sa vjerom i razumom, koji slušaju Božije zapovijedi i koji se drže razumskih mjerila, svojim porodicama upravljaju po zakonima pravičnosti, poštovanja i poštivanja pravde i vrijednosti. Članovi ovakve porodice, smirenih misli, spokojno žive i svaki od njih s radošću i zadovoljstvom obavlja svoje svakodnevne dužnosti, s nadom u postizanje krajnje sreće i zadovoljstva. Zrake ljubavi i samilosti iz svih uglova obasipaju ovakvu kuću i porodicu i daju joj prosvjetljenje.
[1] Ruhu-l-kavanin, str. 47.
