Posredništvo i djelatni tevhid

Posredništvo i djelatni tevhid

Rekli smo da je učinak djelatnog tevhīda taj da čovjek nikoga i ništa ne smatra dostojnim ni zaslužnim da bude obožavano, osim Allaha, jer kako je već prije objašnjeno, niko ne zaslužuje da bude obožavan, osim Onoga Ko je Stvoritelj i Gospodar čovjekov.

Moguće je da nakon tog objašnjenja bude rečeno:

Pa kada već potpuni tevhīd zahtijeva da se ni od kog osim od Boga ne traži pomoć, to znači da nije ispravno ni uzimati za posrednike Božije evlije.

U odgovoru se kaže da obraćanje preko Božijih evlija ne odgovara tevhīdu ako se smatra da su oni nezavisni i da bez potrebe za Božijom dozvolom mogu nešto učiniti za molitelja. Međutim, ako to bude sa sviješću da ih je Allah učinio sredstvima stizanja do Njegove milosti, i da je ljudima naredio da ih uzimaju za sredstvo stizanja do Njega, to ne samo da se ne protivi tevhīdu već je jedan od vidova tevhīda u ibadetu i pokoravanju, zato što se čini kao izvršenje Njegove naredbe.

Odgovor na pitanje zašto je Bog postavio takvo sredstvo i zašto je ljudima naredio da ga koriste bio bi sljedeći:

Božija naredba posjeduje svoje mudrosti, od kojih bi se mogle nabrojati sljedeće: predstavljanje uzvišenih položaja zaslužnih robova, poticanje drugih na ibadet i pokoravanje koji dovode do takvih položaja, sprječavanje da se neko uzoholi zbog svog ibadeta te da za sebe umisli kako se nalazi na najuzvišenijem stepenu ljudskog savršenstva.

Izvor – Amuzeše akaid, Muhammed Teki Misbah Jazdi