Prethodnice vojske Imama Hasana, a.s.

Autor: Grupa autora
Izvor: Znamenja upute - 4
Share

Prethodnice vojske Imama Hasana, a.s.

Imam Hasan, a.s., je vodio vojsku do Nuhejlea, gdje se zadržao i rasporedio je, pa je krenuo do Dejr Abdurrahmana, gdje je boravio tri dana da bi sačekao i preostali dio vojske. Poslao je prethodnicu da izvidi stanje neprijatelja i gdje su se zaustavili. Za nju je odabrao svoje najiskrenije ashabe i najbolje pripadnike svoje vojske. Njihov broj je dostigao 12 hiljada. Za glavnog komandanta odredio je svog amidžića Ubejdullaha ibn Abbasa i prije kretanja opskrbio ga ovom dragocjenom uputom:

يَا ابْنَ عَمِّ، إِنِّي‏ بَاعِثٌ‏ مَعَكَ‏ اثْنَيْ عَشَرَ أَلْفًا مِنْ فُرْسَانِ الْعَرَبِ وَقُرَّاءِ الْمِصْرِ، الرَّجُلُ مِنْهُمْ يَزِيدُ الْكَتِيبَةَ، فَسِرْ بِهِمْ وَأَلِنْ لَهُمْ جَانِبَكَ، وَابْسُطْ لَهُمْ وَجْهَكَ، وَافْرُشْ لَهُمْ جَنَاحَكَ، وَأَدْنِهِمْ مِنْ مَجْلِسِكَ فَإِنَّهُمْ بَقِيَّةُ ثِقَاتِ أَمِيرِ الْمُؤْمِنِينَ، عَلَيهِ السَّلَامُ، وَسِرْ بِهِمْ عَلَى شَطِّ الْفُرَاتِ حَتَّى تَقْطَعَ بِهِمُ الْفُرَاتَ، حَتَّى تَسِيرَ بِمَسْكِنَ ثُمَّ امْضِ حَتَّى تَسْتَقْبِلَ بِهِمْ مُعَاوِيَةَ، فَإِنْ أَنْتَ لَقِيتَهُ فَاحْتَبِسْهُ حَتَّى آتِيَكَ، فَإِنِّي عَلَى أَثَرِكَ وَشِيكًا، وَلْيَكُنْ خَبَرُكَ عِنْدِي كُلَّ يَوْمٍ، وَشَاوِرْ هَذَيْنِ يَعْنِي قَيْسَ بْنَ سَعْدٍ وَسَعِيدَ بْنَ قَيْسٍ، وَإِذَا لَقِيتَ مُعَاوِيَةَ فَلَا تُقَاتِلْهُ حَتَّى يُقَاتِلَكَ، فَإِنْ فَعَلَ فَقَاتِلْهُ، فَإِنْ أُصِبْتَ فَقَيْسُ بْنُ سَعْدٍ عَلَى النَّاسِ، فَإِنْ أُصِيبَ فَسَعِيدُ بْنُ قَيْسٍ عَلَى النَّاسِ.

„Amidžiću, šaljem s tobom 12 hiljada arapskih junaka i pobožnih ljudi grada. Jedan od njih nadmašuje čitavu jedinicu pa povedi ih i budi blag prema njima, razvedri lice kad im se obraćaš, raširi im svoje okrilje i približi ih svome društvu jer su doista oni ostaci povjerenika Zapovjednika vjernika. Vodi ih na obale Eufrata i nastavi sve dok ne susretneš Muaviju pa, kada ga susretneš, zaustavi ga dok ja ne stignem. Doista, ja sam na tvom tragu blizu. Svaki dan me izvještavaj o novostima, a savjetuj se s ovom dvojicom – Kajsom ibn Sa'dom i Se'idom ibn Kajsom, pa kada susretneš Muaviju, nemoj počinjati bitku s njim sve dok on ne počne, a ako započne, bori se protiv njega. Ako budeš pogođen, onda će Kajs ibn Sa'd biti komandant, a ako i on bude pogođen, onda će Se'id ibn Kajs predvoditi ljude.“[1]

Izdaja komandanta vojske

Ubejdullah ibn Abbas je stigao do mjesta Meskin,[2] tu se ulogorio i stao licem u lice naspram neprijatelja. Tada su jasno na vidjelo izašli svi znakovi smutnje, a Muavijine zavjere su počele prodirati unutar vojske gdje su naišle na plodno tlo zbog licemjerja i onih koji su davali prednost ugodnostima. Lažne glasine su bile: Hasan, a.s., se dopisuje s Muavijom o primirju, a zašto vi sami sebe odvodite u smrt?

Pred očima komandanta stanje u vojsci se uzburkalo: počelo je gunđanje o istinitosti tih glasina, pa su ih neki potvrđivali, neki odbacivali, dok su ih neki pokušali i dokazati. Komandant Ubejdullah nije pokušao da se uvjeri u neistinitost glasina jer je Imam Hasan, a.s., u to vrijeme bio zauzet slanjem izaslanika na različite strane, pripremama novih jednica koje se trebaju pridružiti prethodnicama, dopisivanjem s Muavijom o borbi i buđenjem borbenog duha kod ljudi koje je svojim vatrenim govorom poticao na borbu, a nikada nije pisao o primirju niti je tada imao takav stav.

Nedoumice su se komandantu uvukle u dušu, što ga je dovelo do toga da se povuče u sebe i počne razmišljati o svojoj sudbini, a već je bio čuo kako Kufljani pokazuju klonulost u kretanju prema bojnom polju i otežano se odazivaju pozivu za džihad, pa su mu u duši ponikle pomisli da je on u nezavidnoj poziciji i da ovi predvodnici kufske vojske koji su već stali naspram velike šamske ne mogu pružiti otpor tako velikom broju boraca te da će ući u borbu gdje ne postoji ravnoteža u snagama.

Dok je on proživljavao sve ove nedoumice i pomisli, stigla su mu Muavijina pisma, puna primamljivih obećanja, koja su dotakla osjetljive žice u Ibn Abbasovoj duši jer se volio pojavljivati kao velikan i imao je želju da je ispred ostalih, a Muavija je dobro bio upoznat s tim Ubejdullahovim slabim tačkama.

U Muavijinom pismu je pisalo: „Doista, Hasan mi je pisao o primirju i on će vlast predati meni. Ako mi se pokoriš, bit ćeš predvodnik, a ako ne, onda ćeš mi se na kraju svejedno pokoriti, ali ćeš biti samo sljedbenik.“ U tom mu je pismu odredio milion dirhema.[3]

Muavijina metoda u borbi protiv neprijatelja bila je iskorištavanje slabih tačaka protivnika i bilo čega što bi im moglo oslabiti odlučnost i onesposobiti moć.

I tako je Ubejdullah porazio sam sebe i odazvao se onom koji ga je pozivao na izdaju, moleći se neprijatelju koji mu je lozu prekinuo ubivši oba njegova sina i ostavljajući za sobom prokletstvo historije. Spustio se tako nisko da je ušao u Muavijinu zaštitu po noći kao što ulazi poraženi bez pomoći, što odbija svaki slobodni čovjek koji ima savjest.

Osvanuo je dan, a vojska nije imala komandanta, pa su srca licemjera i onih koji čekaju priliku plesala od radosti, dok je krv umjesto suza tekla iz očiju onih vjernih. Međutim, sve to što se desilo nije pokolebalo Imama Hasana, koji je i dalje ostao čvrst u svom stavu o neophodnosti borbe protiv Muavije. Zamalo da se stvar raspadne na Imamovoj strani u Meskinu, ali zakonski komandant, a to je bio vjerni i izdržljivi čovjek Kajs ibn Sa'd ibn Ubade, kojeg je Imam Hasan, a.s., odredio kao namjesnika Ubejdullaha ibn Abbasa ako ovaj bude odsutan, ozbiljno je pokušao da očuva ono što je ostalo od morala kod vojske, koji je i inače bio u padu zbog poraza komandanta, i da učvrsti vezu između jedinica i njihovih pripadnika, pa je ustao govoreći: „O ljudi, neka vas ne uplaši i ne padne vam teško ono što je učinio ovaj izbezumljeni čovjek, jer ni njegov otac ni brat nikada nisu donijeli nijedno dobro. Doista, njegov otac, Poslanikov amidža, bio je izašao da se bori protiv Poslanika na Bedru. Zarobio ga je Ebu Jusr Ka'b ibn Amr el-Ensari i doveo ga do Allahovog Poslanika, koji je uzeo otkupninu za njega pa je podijelio među muslimanima. Doista, njegovog brata Imam Ali je postavio kao namjesnika u Basri, pa je on krao njegovu imovinu i imovinu muslimana i kupovao time sluškinje za sebe tvrdeći da mu je to dozvoljeno. Napokon, doista je i ovog postavio kao namjesnika u Jemenu, pa je on pobjegao od Busra ibn Ertata, ostavljajući svoju djecu da ih ubiju i sad je, evo, učinio to što je učinio.“[4]

Ovako je Kajs, koji je bio čvrst u svom stavu i vjerovao u svoj cilj, pojurio da isprati svog prethodnika ovim ismijavajućim i zajedljivim riječima kojima je otkrio njegovu ružnu prošlost i njegov niski duh koji je vodio do dna. Kajs je u dušama onih koji su ga slušali ostavio ono što je i namjeravao pa su se digli ratoborni glasovi: „Neka je hvala Allahu koji ga je protjerao od nas.“[5] Kajs je tako povratio čvrstinu i odlučnost u vojsci koja je bila izložena bolnom raspadu, počeo je vladati red među vojnicima i ljudi su postali sigurni u svog novog komandanta.


[1] Hajatu el-imamil-Hasan, sv. 2, str. 76.

[2] Mjesto u blizini Avana na obali rijeke Dudžejl gdje se 72. god. po Hidžri vodila bitka između Abdul Melika ibn Mervana i Mus'eba ibn Zubejra.

[3] Šerhu nehdžil-belaga, sv. 16, str. 42.

[4] Mekatilut-Talibijjin, str. 35.

[5] Ibid.

  • 22 Septembra, 2023