Rođenje Imama Alija, a.s.

Rođenje Imama Alija, a.s.

Imam Ali, a.s., je rekao:

فَإِنِّي وُلِدْتُ عَلَى الْفِطْرَةِ وَسَبَقْتُ إِلَى الْإِيمَانِ وَالْهِجْرَةِ

“Zaista sam rođen u vjeri prirodnoj i prethodim u vjerovanju i Iseljenju.”[1]

Imam Ali, a.s., je rođen 23 godine prije Hidžre, 13. redžeba, u petak, 30. godine slona, u časnoj Mekki unutar Kaʼbe. Prije njega niko nije rođen u Kaʼbi, a Uzvišeni Allah njemu daje tu čast da istakne njegov položaj i veličinu i ukaže mu čast.[2]

Prenosi se od Jezida ibn Kaʼneba da je rekao: “Sjedio sam s Abbasom ibn Abdulmuttalibom i grupom ljudi iz plemena Abduluzza pored Kaʼbe. Iznenada, pred njima se pojavi Fatima bint Esed, hazreti Alijeva majka. Bijaše u devetom mjesecu trudnoće i već su joj bili počeli trudovi. Ušla je u harem i rekla: ‘Bože! Vjerujem u Tebe i u ono što je od Tebe došlo, i od poslanika i od knjiga. Zaista potvrđujem riječi svoga djeda Ibrahima halilullaha, a.s., zaista je on izgradio bejtu-l-‘atik (kaʼbu). Pa tako ti prava onog ko je izgradi i tako Ti ploda koji se nalazi u mojoj utrobi, učini mi lahkim rođenje ovog djeteta.’”

Jezid dalje pripovijeda: “Ja ugledah kako se Kaʼba otvori sa zadnje strane i Fatima uđe u nju i nestade je, a zatim se zidovi Kaʼbe ponovo spojiše. Ustadosmo i pokušasmo otključati vrata, ali nismo mogli. Shvatismo da je u tome jedna od Božijih tajni. Četvrtog dana iziđe ona iz Kaʼbe noseći u rukama Alija ibn Ebu Taliba.”[3]

Neko hitro prenese ovu vijest Ebu Talibu i njegovim ukućanima. Svi su žurno krenuli veselih lica. Prije svih bijaše časni Poslanik, s.a.v.a., prihvati Alija u naručje i odnese ga u Ebu Talibovu kuću. Tada je Poslanik od vjenčanja s hazreti Hatidžom živio u kući svoga amidže. Ebu Talibu pade na pamet da sina nazove Ali i tako je i učinio. U čast tog mubarek rođenja Ebu Talib je upriličio gozbu, zaklavši mnogo stoke.[4]

[1] Staza rječitosti, govor 56; Emali-t-Tusi, str. 364, broj 765; Menakibu ali Ebi Talib, sv. 2, str. 107; Biharu-l-enwar, sv. 41, str. 217.

[2] Šerif Er-Radi, Hasaisu Emiri-l-muʼminin, str. 39; El-Emini, El-Gadir fil-kitabi wes-sunneti wel-edeb, sv. 6, str. 22; El-Hakim En-Nisaburi, El-Mustedrek ‘ala-s-sahihajn, sv. 3, str. 483; Hafiz Kandži Šafeʼi, Kifaje; Alusi, El-Haridetu-l-gejbije fi šarhi el-kasideti el-‘ajnijje; Mes‘udi, Murudžu-z-zeheb; Es-Siretu-n-nebewijje; Mewsu‘atu et-tarihi-l-islami, sv. 1, str. 306.

[3] Saduk, ‛Ilelu-š-šeraiʼ, str. 56; Rewdatu-l-wa‛izin, str. 67; Biharu-l-enwar, sv. 35, str. 8; Kešfu-l-gumme, sv. 1, str. 82.

[4] Biharu-l-enwar, sv. 35, str. 18.