Saff.ba iz svoje frustriranosti poziva u terorizam

Share

Saff.ba iz svoje frustriranosti poziva u terorizam

Na datum 15.8.2022. godine, tekfirijski vehabijski portal Saff.ba objavio je članak pod naslovom “Zato jer sam šiijskog mezheba…” jezikom osobe po imenu dr. Zehra Er-Rukabije, koji izgleda kao da je prevod nekog teksta osobe koja je šiija a svoj tekst je pisala protiv šiija.

Naravno, srozanost vehabijskog tekfirijskog portala saff objavom ovakvog bezvrijednog teksta nije začuđavajuća, jer vehabije, koje dišu svoje posljednje dahove, da bi privukli pažnju ponašaju se poput utopljenika, hvataju se za sve oko sebe ne bili se spasili.

Kako bismo razmotrili objavljeni vehabijski tekst, prvo ćemo objasniti njegovu pozadinu, a zatim govoriti o tekstu.

U mračnim godinama krvavih ratova na Bliskom istoku koje je pokrenuo svjetski cionizam predvođen Amerikom s ciljem da tom regijom zagospodari Izrael, a nečisto drvo vehabijskog terorizma bilo je najznačajnije i najopasnije sredstvo ovog rata u cionističkim rukama zarad pokretanja mezhebskih sukoba između sunija i šiija, iako je isti skupo koštao i sunije i šiije, međutim imao je i dosta blagodati.

Vehabizam, kao najopasnija sekta produkt britanskog kolonijalizma u posljednjih nekoliko stoljeća s ciljem uništenja islama iznutra, zahvaljujući budnosti i požrtvovanosti muslimanskog ummeta nije uspio ispuniti zadatak zbog kojeg je i stvoren. Neuspjeh vehabizma u ovom posljednjem i najopasnijem ratu cionističkog Zapada protiv islama, zauvijek je dokazao svoj krah i zvijezda vehabizma je počela da se gasi i pada.

Danas smo svjedoci posljednjih dahova vehabizma, ovog prljavog kolonijalističkog produkta i nasljednika prokletog emevijskog stabla u islamskom svijetu. Ovo je jedna od važnih blagodati teških i mračnih godina ratova koje je globalni cionizam nametnuo muslimanskom ummetu.

Naravno, nikada neće biti zaboravljeni neviđeni zločini vehabijskih terorista koji su nekoliko godina dnevno vršili po čak i 30 samoubilačkih misija autobombama, masakrirajući djecu, žene i muškarce po džamijama, husejnijama, školama, fakultetima, marketima, ulicama…

Prema službenim statistikama iračkih vlasti, samo u iračkom glavnom gradu Bagdadu vehabijski teroristi su izvršili 13000 samoubilačkih akcija protiv bespomoćnih ljudi!

Dodamo li ovome statistike ostalih država poput Sirije, Libana, Afganistana, Pakistana, Irana, Kuvajta, Saudije, Jemena…, ova brojka će doći do gotovo 100000 samoubilačkih akcija protiv bespomoćnih civila. Ali, od jedinstvenih blagodati ovih zločina, zločinačkog vehabizma, jeste sve veća i veća budnost i ujedinjenost šiija.

Šiije su u svim ovim zemljama postali mnogo ozbiljniji, postojaniji i predaniji svojim uvjerenjima. Istrajnost šiija u svojim vjerskim uvjerenjima, a to su izvorna uvjerenja Muhammedovog, s.a.v.a., islama, naspram emevijskog, sufjanskog, hindinog, muavijinog i jezidovog islama, čak je i more njihove krvi koju su prolile vehabije u džamijama, husejnijama, školama, marketima, ulicama, privlačilo pažnju ljudi čiste i zdrave savjesti u cijelom svijetu.

Prema onome što je Bandar bin Sultan, tadašnji šef saudijske obavještajne službe rekao u svom govoru u Londonu, šiijama na Bliskom istoku trebalo je da se dogodi nešto u poređenju s čim bi holokaust bio beznačajan.

Nasrin El-Azimi, kuvajtska pravnica, pisac, stručnjak za porodična pitanja, TV voditeljica i novinarka, je također poput mnogih drugih ljudi zdrave savjesti, posmatrajući golemi i okrutni pokolj nad šiijama od strane vehabijskih terorista u različitim bliskoistočnim zemljama, između ostalog i u svojoj zemlji Kuvajtu, u mračnim godinama kulminacije vehabijskog terorizma s jedne, i sve veće istrajnosti šiija u privrženosti Ehli bejtu s druge strane, s čuđenjem i nevjericom otrkiva sasvim novi fenomen.

Ona, kao profesorica prava, pisac i novinar, koji je dobro upoznat sa svim zbivanjima, nije mogla ostati ravnodušna prema jedinstvenom vehabijskom zločinu s jedne i obespravljenosti popraćene neviđenom religioznošću šiija. Objavljivanjem komentara na twitteru otkriva svoje probuđene emocije, i jedinstveno iznenađenje i čuđenje onom što se dešava. Kao da je gospođa Nasrin tek otkrila čisti Muhammedov islam.

Ova kuvajćanka uz sve opasnosti koje su joj prijetile od strane terorističkog vehabizma, toliko je oduševljena originalnošću, veličinom i grandioznošću šiija da je na svom twitteru napisala:

„Znate li vi (šiije), da nije bilo vaših proslava kada ukrašavate kuće i džamije, dijelite hranu i vodu gladnima i žednima, mi (sunije) ne bismo znali za dan rođenja Poslanika i njegovog Ehli bejta?

Znate li, o šiije, da samo kada se vi rastužite i kada se vi radujete, tada se mi sjetimo Poslanika i njegovog plemenitog Ehli bejta, a inače bismo ih zaboravili u prašini vremena?

Znajte, o šiije, da kada vi bolujete, mi naučimo i kada vi pokazujete sreću, mi naučimo i kada vi gromko uzvikujete: Allahumme salli ‘ala Muhammedin ve ali Muhammed, mi naučimo!

Dakako, nastavite, o šiije, činiti ono što činite, pa makar se nikom ne svidjelo i makar na dunjaluku ne ostalo osim vaših boli i proljevanja vaše krvi, uzvikujte salavate izazivajući jeku s njima jer tako ćemo i mi naučiti!“

Međutim, tekst koji je gospođa Nasrin El-Azimi, kuvajtski pisac, pravnik i novinar, objavila pod naslovom “Budući da sam sunijskog mezheba…” na twitteru, godine 2016., izazvao je širok val reakcija u arapskim zemljama:

„I budući da sam sunijskog mezheba, vidjela sam da moje drage šiije spominju one koje smo mi, nažalost, zaboravili!

I budući da sam sunijskog mezheba, čitala sam sunijske knjige, pa vidjela da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao da je nakon njega dvanaest Imama, pa sam našla da šiije njih slijede!

I budući da sam sunijskog mezheba, čitala sam sunijske knjige, pa vidjela da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: „Ostavljam među vama ono sve dok budete nakon mene čvrsto držali do njeg, nikad nećete zalutati: Božiju knjigu i svoju porodicu“, pa sam našla da šiije njih slijede!

I budući da sam sunijskog mezheba, čitala sam da Poslanik, s.a.v.a., plače radi Husejna prije svoga preseljenja po utvrđenoj vjerodostojnoj predaji Umm Seleme ukazujući na pijesak s Kerbele, pa naišla sam da šiije to isto rade!

I budući da sam sunijskog mezheba, čitala sam u našim knjigama da Poslanik, s.a.v.a., preporučuje posjećivanje mezarja i da on čezne za šehidima sa Uhuda, da je hazreti Fatima plakala za njim, da je on plakao za Hamzom i Hatidžom, pa sam naišla da šiije to slijede!

I budući da sam sunijskog mezheba, čitala sam riječi Poslanika, s.a.v.a., u našim knjigama: „Hasan i Husejn su imami, ako stoje i ako sjede!“, pa gdje je taj imamet koji je ubijen u svom mihrabu i po kojoj preporuci vi postupate?

I budući da sam sunijskog mezheba, čitala sam u našim knjigama riječi Poslanika, s.a.v.a.: „Neće nastupiti Sudnji dan sve dok ne pojavi Mehdi iz moga potomstva čije ime je kao moje ime“, pa sam naišla kako mi ismijavamo šiije kada veličaju pojavu Mehdija!

I budući da sam sunijskog mezheba, čitala sam ono što je samo napisano u našim knjigama a ne vidim to u našim djelima. Slova na našim stranicama se žale jer smo ih napustili, a krv šija vrišti za njima, pa na kojem sunnetu smo mi?

I budući da sam sunijskog mezheba, čitala sam Božije riječi: „O vi koji ste povjerovali, bojte se Allaha“ i kaže: „i ne prepirite se da nebiste klonuli i bez borbenog duha ostali” i da oni koje Allah najviše mrzi su oni koji druge ismijavaju, pa prestanite više!

I budući da sam sunijskog mezheba, čitala sam o neophodnosti pokornosti predvodnicima Upute i da Allah neće ostaviti naše vrijeme bez prevodnika istine koji se slijedi, pa ako ga niste našli, tražite ga, umjesto da ismijavate one koji su ga našli!

I budući da sam sunijskog mezheba, vidjela sam da Allah kaže: „O vi koji ste povjerovali, nek se jedan narod ne ruga drugom narodu“, pa sramno je to što vidim da oni koji tvrde da su vjernici, kako ismijavaju vjerovanje šiija a isto se nalazi i u našim knjigama!

I budući da sam sunijskog mezheba, nisam kod nas naišla na spomen Poslanika i njegove časne porodice koju nam je oporučio, sa salavatom i spomenom njihovih rođenja i preseljenja i lijepog sljeđenja njih, ali sam to našla samo kod šiija!

I budući da sam sunijskog mezheba, izražavam veliko izvinjenje tebi, o Allahov Poslaniče! Oprosti nam, o naš zagovorniče!

Nisam naišla na one koji vjeruju u tvoj šefa'at i šefa'at vjernika iz tvoje porodice, jer kod nas samog zagovornika smatraju grješnikom!

Izvinjavam ti se o Pečatu vjerovjesnika zbog upropaštavanja tvoje oporuke…! oprosti nam, o Allahov Poslaniče i prvače poslanika, doista, tvoj ummet je zastranio od dvije teške dragocjene stvari koje si nam ostavio – učili su Kur'an i ubili su njegovog druga i ortaka, iz neznanja i inata!”

Možda je iskreno i posve spontano pisanje Nasrine El-Azimi skršilo i uznemirilo vehabije više nego li deseci knjiga, jer je potpuno iskreno, jednostavno i svakom čitaocu legne na srce.

Od tada su vehabije nastojale da pisanjem različitih odgovora umanje duboki trag ovog kratkog teksta, ali dobro su znali da je takvo nešto nemoguće.

Ali njihovi napori nisu tu stali. Vehabije, slijedeći svog lidera Ibn Tejmiju da bi stigli do svojih ciljeva ne libe se učiniti bilo kakvu stvar pa čak ni od laži. Jedna od interesantnih metoda laži jeste izmišljanje “aktera”.

Vehabije su već napisali knjigu i objavile je pod imenom šiijskog autora, uključujući i knjigu Lillah summe lit-tarih, a kasnije su vehabije sami priznali da je to laž! Izdali su knjigu sa antisunijskim sadržajem, pa su je štampali pod imenom prijevoda knjige Kašful-esrar od imama Homeinija, r.a., a kasnije su osramoćeni od strane profesora perzijskog jezika na jednom egipatskom fakultetu.

Pozivali su ljude na svoje TV kanale koji su kao šiije a postali su sunije, ali zbog nepoznavanja šiijske kulture, ovi bi govorili nepovezane stvari, i na taj način sramotili one koji su iscenirali laži… i stižemo do Zehre Er-Rukabije izmišljenje djevojke koja je i doktorica! Naspram Nasrine El-Azimija, kuvajtske pravnice, novinarke i pisac mora se izmišljati ženska osoba!

Kada tragamo za osobom po imenu Zehra Rukabija (još doktorica!), nalazimo je samo na jednom mjestu, kod Ramija Ise, egipatskog youtubera. Rami Isa je vehabijski nasibija, a svako ko posjeti njegov youtube kanal bez problema će uvidjeti da je u pitanju jedan lažov, neodgojen, bezobrazan i nepismen čovjek, koji ne poštuje ni najmanji nivo islamske i insanske etike.

Arapski šiijski youtuberi su razotkrili desetine njegovih laži i kleveta, a on nije imao drugog odgovora osim psovki, pa čak ružnih psovki na adrese majki i sestrara ovih ljudi. Rami Isa je osoba koja je prethodne godine najružnijim izrazima vrijeđala Imama Husejna, a.s., a hvalila Jezida.

Časni Kur’an kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِنْ جَاءَكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَإٍ فَتَبَيَّنُوا أَنْ تُصِيبُوا قَوْمًا بِجَهَالَةٍ فَتُصْبِحُوا عَلَىٰ مَا فَعَلْتُمْ نَادِمِينَ

O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.[1]

Isto tako kada se obratimo Ramijevom youtube kanalu, nalazimo sadržaj, način izražavanja, pa čak i riječi koje koristi upravo u tekstu objavljenom u ime izmišljene osobe po imenu Zehra Er-Rukabije!

Ni na jednom drugom mjestu, naprimjer na društvenim mrežama, nema osobe s takvim imenom. Već površnim pogledom na youtube kanal Ramija Ise, stičemo potpuno uvjerenje da je kao i stotine drugih očitih i besramnih laži Ramija, i ovo još jedna bezvrijedna i jadna izmišljotina ovog nepristojnog i drskog čovjeka.

Prema tome, naš prvi zahtjev svim vehabijama svijeta jeste da dokažu postojanje osobe po imenu Zehra Er-Rukabije, koja je bila šiija i napisala ovaj tekst. Naravno, prije ostalih vehabija, odgovor na ovaj zahtjev trebaju ispuniti neobrazovane bosanske vehabije i smutljivački portal saff.

Drugo, imajući u vidu da je ovaj tekst prije nekoliko godina izmišljen da bi umanjio učinak teksta gospođe Nasrin El-Azimi, u ovom konkretnom trenutku, posebno sa slikom koje su vehabije saff.ba stavile uz tekst, postaje očit glavni cilj tekfirija saffa.ba.

Naime, vehabije, skupa sa svojim cionističkim gospodarima, žele skrenuti pažnju muslimana sa blagoslovljenog kretanja desetina miliona ljudi prema Kerbeli i obavljanja zijareta na dan Erbeina (četresnice) Imamu Husejnu, a.s.

Odlučujućom pobjedom islamskog ummeta, posebno šiija nad prljavom i cionističkom fitnom vehabizma na Bliskom istoku, i teškim porazom vehabijskih terorističkih skupina u Iraku, Libanu, Siriji, Jemenu… i neuspjehom američkog zlog plana “Veliki Bliski istok”, udahnut je novi duh ljubavi prema Poslanikovom, s.a.v.a., Ehli bejtu, posebno prema velikodostojniku slobodnih ljudi i šehida, Imamu Husejnu, a.s., a zijaret za Erbein Imama Husejna, a.s., u kratkom vremenu od nekoliko godina, postaje najveće okupljanje ljudi na planeti.

Ukoliko vehabije po nalogu svojih cionističkih gospodara žele skrenuti pažnju muslimana sa erbeinskog zijareta i okupljanja dvadeset miliona ljubitelja Imama Husejna, a.s., iz svih mezheba, vjera, zemalja i narodnosti, oni grdno griješe.

Naši domaći vehabijski papagaji trebaju znati da ako je njihov predvodnik i uzor Jezid ubistvom Imama Husejna, a.s., odsjecanjem njegove časne glave, gaženjem njegovog svetog tijela konjskim kopitama uspio uništiti uspomenu na njega i njegovu školu, onda će i oni moći plasiranjem laži edepsuza poput Ramija Ise ostvariti svoj cilj.

Treće, sadržaj teksta objavljenog u ime izmišljene osobe po imenu Zehra Er-Rukabije nije ništa drugo do li istih laži, izvrtanja i tvrdnji vehabija protiv šiija koje su svima poznate. Iste već poznate vehabijske laži su vještački stavili u stilu teksta koji je gđa. Nasrin El-Azimi napisala potpuno spontano. Naravno, razlika između teksta gđe Nasrin El-Azimi i teksta Zehre Rukabije (čitaj Ramija Ise) je u tome što je gđa Nasrin El-Azimi na temelju jasnog, prostog i prihvaćenog teksta od strane svih muslimana postigla jasne rezultate, dok tekst Ramija Ise nije ništa drugo do li šaka izvrtanja, laži i ispraznih tvrdnji.

S obzirom na to da sadržaj ovog teksta nije ništa novo, i da je na sve to odavno odgovoreno, sada ne vidimo potrebnim da se time bavimo. Čisto da pokažemo koliko je ovaj vehabijski materijal neutemeljen i ništavan, reći ćemo nešto o prvom stavku, a ako budemo vidjeli da je potrebno i ostale ćemo stvari također na isti način kritički razmotriti i pokazati da je riječ o lažima i vehabijskom neznanju.

Prva stavka koju Rami Isa navodi u ime izmišljene osobe pod imenom Zehra Er-Rukabije je ovo:

“Ja sam šiijskog mezheba i u Kur'anu sam pročitala sljedeće ajete: ”Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite!” (El-A'raf, 194.)
Zatim: ”A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju ništa. Ako im se molite, ne čuju vašu molbu, a da i čuju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te neće obavijestiti kao Onaj Koji zna.” (Fatir, 13.-14.)

Ove ajete primjenjuju sunije, nažalost, šiije to ne primjenjuju, pa ćete naći vjerske autoritete i turbane koji traže ispunjenje želja i olakšavanje tegoba od ehli-bejta, a ehli-bejt to ne zahtijeva od nas.”

Ovo je prva stavka u objavljenom tekstu. U ovoj tvrdnji nalazi se više neispravnih i lažnih stvari:

  1. Šta to znači da „sunije primjenjuju ove ajete a šiije ih ne primjenjuju“? Da li se misli reći da se sunije ne klanjaju nikome osim Allahu a šiije se klanjaju nekome mimo Allaha, tj. sunije nisu mušrici a šiije su mušrici?

Konkretno pitamo: pretpostavljamo da šiije „traže ispunjenje želja i olakšanje tegoba od Ehli bejta“, pitamo vehabije: je li svaka vrsta traženja ispunjenja želja od nekog mimo Allaha širk? Npr. sin ima želju da ima dobar automobil, pa traži od svog oca da mu ispuni želju, je li sin postao mušrik? Da li je svaka vrsta traženja olakšanja tegoba od nekog mimo Allaha širk? Npr. ako bolesnik traži od ljekara da ga izliječi, je li bolesnik postao mušrik? Kada vehabije idu kod prevaranata poput vehabije Fuada Seferagića da iz njih istjera džinne, jesu li vehabije postali mušrici?

Još jasniji primjer: u časnom Kur'anu, Svevišnji Allah prenosi riječi Isaa, a.s.: Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Allahovom, prava ptica. I iscjeliću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavaću mrtve, voljom Allahovom, i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete. (Ali Imran, 49) ako se neko obrati Isau, a.s., da mu ispuni želju oživljavanjem njegovog umrlog oca, ili da mu olakša tegobu iscjeljivanjem njegovog slijepog djeteta od rođenja, je li on postao mušrik? Jesu li Jusufova braća postala mušrici kada su se obratila ocu: “O oče naš,” – rekoše oni – “zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgriješili.” (Jusuf, 97)?

Šiije, kao svi ostali muslimani osim vehabija, vjeruju da je granica između tevhida/monoteizma i širka vjerovanje u samostalnost i nesamostalnost onog od koga se traži ispunjenje želja ili olakšanje tegoba. Ako neko traži od nekog mimo Allaha, bez obzira da li je u pitanju vjerovjesnik, Božiji odabranik, dobri Božiji rob, običan čovjek, s vjerovanjem da on nema od sebe ništa, već može uz Božiji izun i davanje, ispuniti njegovu želju, to je čisti tevhid i vjerovanje u Jednog Jedinog Allaha. Ali ako neko traži od nekog mimo Allaha, bez obzira da li je u pitanju vjerovjesnik, Božiji odabranik, dobri Božiji rob ili običan čovjek, s vjerovanjem da on od sebe može ispuniti njegovu želju, to je širk i nevjerstvo.

Dakle, u biti nema razlike između traženja olakšanja određene tegobe kod jednog od vjerovjesnika i kod nekog ljekara, pa ako misli da mu vjerovjesnik i ljekar mogu pomoći uz Božije davanje i izun, on je monoteist, a ako misli da mu vjerovjesnik ili ljekar mogu pomoći samostalno i od sebe, to je širk. Ako neko vjeruje da Isa, a.s., samostalno i od sebe može stvoriti neko biće, oživjeti nekog umrlog ili izliječiti neku bolest, on je mušrik, kao što je mušrik i onaj koji vjeruje da ljekar samostalno i od sebe može izliječiti bolesnika.

Prema tome, budući da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., po zapovjedi Svevišnjeg Allaha, predstavio slijeđenje Ehli bejta, a.s., i časnog Kur'ana kao isključivo jedini Božiji pravi put a sve mimo toga nazvao zabludom, tako šiije vjeruju da su Ehli bejt, a.s., Božiji odabranici i Njemu najbliži robovi i zato, zagovor Poslanika, s.a.v.a., i njegove časne porodice kod Allaha smatraju sigurnijim i bližim putem uslišenja svojih dova i molbi kod Allaha, kao što su Jusufova braća zamolila svog oca da za njih traži oprost kod Boga, dakle oca koji je bio Božiji vjerovjesnik, smatrali su sigurnijim i bližim putem uslišenja svojih dova.

Kao što ćemo kasnije navesti i primjere, kroz historiju, veliki sunijski učenjaci i do dan danas se identično kao šije obraćaju Ehli bejtu, a.s., radi ispunjenja svojih želja ili olakšanja svojih tegoba.

Na osnovu čega, onda, vehabijski tekfirdžijski saff tekfiri više stotina miliona muslimana i proglašava ih mušricima? Zar temelj vehabijskog terorizma nije ova vrsta tekfirenja? Zašto Saff.ba poziva u terorizam i ubijanju šije?

  1. Budući da su vehabije, kako praktično tako i teorijski, najveći mušrici, oni su jedini koji uopće nemaju pravo pričati o tevhidu! Bog vehabija je „golobradi mladić sa kratkom i jako kofrčavom kosom“, bog koji ima noge, ruke, smije se kao djeca, bog koji sjedi na Aršu onako kako Ibn Tejmije sjedi na minberu…!(https://www.youtube.com/watch?v=jjGHqUeXbHw&t=133s) Kakav je taj bog? Koja islamska škola učenja vjeruje u takvog paganskog boga? Imaju li vehabije i njihov takav bog nešto zajedničko sa ostalim muslimana po pitanju tevhida?

Svi muslimani, osim vehabija, vjeruju u Boga kako ga opisuje Imam Ali, a.s.:

„Onaj koji Mu dodjeljuje stanja ne vjeruje u Jednost Njegovu, niti onaj koji Ga uspoređuje shvaća zbilju Njegovu. Onaj koji Ga prikazuje ne upoznaje Ga. Onaj koji pokazuje na Nj i zamišlja Ga ne domišlja Njega. Sve što je poznato kroz sebe – stvoreno je, a sve što postoji usljed drugog – posljedica je. On djeluje, ali ne pomoću sredstva. On ustvrđuje mjere, ali ne djelatnošću mišljenja. On je imućan, ali ne pribavljanjem.

Vremena nisu s Njim, a sredstva Mu ne pomažu. Bivanje Njegovo prethodi vremenima. Jestost Njegova prethodi ne-jestosti, a vječnost Njegova prethodi početku. Njegovim stvaranjem osjetila obznanjeno je da On nema osjetila nikakvih. Oprečnostima u različitim stvarima obznanjeno je da On nema oprečnosti nikakve, a sličnošcu među stvarima obznanjeno je da nema ništa Njemu slično. On je učinio svjetlost oprečnom tmini, sjaj mrklini, suhoću vlazi i toplinu studeni. On stvara sklonost među pojavama protivnim.

On stapa oblike različite, približava udaljene i razdvaja spojene. On nije granicama ograničen ni brojevima izbrojan. Zasebnosti tvarne mogu okruživati stvari vrste njihove, a dijelovi tijela mogu ukazivati na ono što je slično njima. Izraz “budući da” opovrgava vječitost njihovu, izraz “nakon” opovrgava njihovo bivanje oduvijek, a izraz “kao da nije” drži ih dalekim od savršenosti.

Kroz njih Se Tvorac njihov pokazuje umovima i kroz njih je On zaštićen od pogleda očiju. Mirovanje i kretanje ne odnose se na Njega, jer kako bi se moglo odnositi na Njega ono što je On Sam potakao!? I kako bi se nešto što je On stvorio izvorno ponovno moglo pojaviti u Njemu, i kako se nešto što je On izvorno izveo u postojanje može pojaviti u Njemu!?…“ (Staza riječitosti, govor 185.)

Kao što vidimo ne postoji nikakva zajednička tačka između vjerovanja vehabija i vjerovanja ostalih muslimana o Bogu.

Što se tiče prakse, vehabije su i na tom polju u najvećem širku. Vehabijski režimi uz podršku vehabijskih dvorskih šejhova su potpuno ovisni o najvećim tagutima ovog vremena – Americi, Britaniji, „Izraelu“, Francuskoj… služe im i klanjaju im se, dok vehabijski teroristi ravnajući teren uništavanjem islamskih država, vojski, ekonomija, infrastuktura i ubijanjem muslimanske djece i omladine ostvaraju ciljeve najvećih taguta. Remek djelo vehabija su potpuno uništena Somalija, Afganistan, Libija, Sirija, Irak, Jemen, … gdje ima smutnje, ubijanja muslimana, uništavanja infrastukture islamskih zemalja i islamskih vojski kao što su Egipat, Sudan, Nigerija, Mali, Pakistan, Alžir, Tadžikistan… tu ima vehabijskih terorista, a gdje su muslimanske teritorije okupirane i gdje neprijatelj ubija muslimane kao što su Palestina, Kašmir, Mijanmar… e tu vehabija nigdje!

  1. Ova stavka je temelj vehabijske vjere i tekfirenja više od milijarde i po muslimana, jer ovi ajeti u skladu sa konsenzusom svih muslimana, i šiija i sunija, osim vehabija, odnose se na mušrike koji su Bogu pridruživali kipove, i uopće se ne odnose na muslimane niti ih obuhvataju. Jer nijedan musliman Bogu ne pripisuje ništa i nikoga.

klik da vidiš tekst

Prva osoba koja je ove ajete po britanskoj direktivi dovela u vezu sa muslimanima, i sunije proglasila mušricima je nepismeni beduin i britanski plaćenik, Muhammed ibn Abdulvehab iz suhe pustinje Nedžda. Glavna karakteristika Muhammed ibn Abdulvehabovog pokreta za kojeg je u Poslanikovom, s.a.v.a., hadisu nagovješteno da je šejtanski rog iz Nedžda (Buharijeva zbirka hadisa, sv. 4, str. 953, hadis 7094), jeste tekfirenje svih muslimana, osim njegovih ličnih sljedbenika. Muhammed ibn Abdulvehab u knjižici El-Kava'idul-erba'a koja je štampana u prvom svesku zbirke njegovih djela, jasno naglašava da su mušrici našeg vremena, tj. sunije, gori od mušrika Poslanikovog vremena, jer bi mušrici onog vremena u problemima i nedaćama postajali muvehidi, a mušrici našeg vremena čak i u problemima i nedaćama ostaju mušrici, jer traže zagovor, tj. šefa'at od Poslanika ili dobrih Božijih robova. (Muellifatu Muhammed ibn Abdulvehab/ el-kismul-evvvel: el-‘akidetu vel-adabul-islamije, str. 200-202)

Sejjid Ahmed bin Zejni Dahlan, mekkanski šafi'ijski muftija za vrijeme pojave pokreta Muhammed ibn Abdulvehaba u svojoj poznatoj knjizi pod naslovom Fitnetul-vehabijje (Smutnja vehabizma), na str. 4 piše: “…njegov otac Abdulvehab, brat Sulejman i njegovi učitelji, su od prije uočili njegovu devijaciju, kritikovali su ga i upozoravali ljude na opasnost njegovih misli, i na kraju su se njihova predviđanja o njemu obistinila, zbog zablude i stranputice kojom je obmanjivao neupućene ljude i suprotstavljao se velikanima vjere, a svojim zabludama tekfirio vjernike, jer je smatrao da je zijaret, tj. posjeta mezaru Poslanika, s.a.v.a., činjenje tevessula Poslaniku, vjerovjesnicima, Božijim odabranicima, dobrim Božijim robovima i posjećivanje njihovih mezara širk! I dozivanje Poslanika, s.a.v.a., prilikom tevesula je širk, a isto tako pozivanje drugih vjerovjesnika, Božijih odabranika i dobrih Božijih robova prilikom tevesula je širk, a ako neko pripisuje nešto drugome osim Bogu, čak i figurativno, naprimjer, ako kaže ovaj lijek mi je bio od koristi, on je postao mnogobožac!…”

klik da vidiš tekst

A na stranici 5, piše: “Muhammed ibn Abdulvehab misli da je njegov cilj izmišljanjem svoga mezheba da pročisti monoteizam i udalji ljude od širka, i da su muslimani postali idolopoklonici od prije 600 godina, i da je on ponovo oživio vjeru kod naroda i sve ajete koji su objavljeni protiv mnogobožaca u vrijeme Božijeg Poslanika on je primjenjivao na muslimane monoteiste, poput ajeta:

وَمَنْ أَضَلُّ مِمَّن يَدْعُو مِن دُونِ اللَّهِ مَن لَّا يَسْتَجِيبُ لَهُ إِلَىٰ يَوْمِ الْقِيَامَةِ وَهُمْ عَن دُعَائِهِمْ غَافِلُونَ

Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.[2]

وَلَا تَدْعُ مِن دُونِ اللَّهِ مَا لَا يَنفَعُكَ وَلَا يَضُرُّكَ فَإِن فَعَلْتَ فَإِنَّكَ إِذًا مِّنَ الظَّالِمِينَ

I, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio bio bi, uistinu, nevjernik.[3]

I ajete slične ovima kojih u Kur’anu ima dosta…” Sejjid Ahmed Zejni Dehlan, sunija šafijskog mezheba i muftija, u nastavku na 6. stranici piše: “…Mušrici zbog kojih su ovi ajeti objavljeni, bili su ljudi koji su vjerovali da su njihovi kipovi božanstva, i veličali su ih kao svoje gospodare, mada su vjerovali da isti ti kipovi ništa ne stvaraju. Međutim vjernici (muslimani) ne vjeruju da su poslanici i vjerovjesnici božanstva i ne veličaju ih kao svoje gospodare, već vjeruju da su oni Božiji robovi i Njegovi prijatelji, On ih je odabrao i blagoslovivši ih obasipa milošću Svoje robove i upravo u tom smjeru muslimani odlaze kod njih da bi tako stigli do berićeta. U Kur’anu i sunnetu postoji mnogo dokaza da je ovakvo vjerovanje ispravno… pa kako to da se Muhamed ibn Abdulvehab i njegovi sljedbenici prema vjernicima, monoteistima odnose kao prema mušricima koji vjeruju da su kipovi božanstva?

Prema tome svi navedeni ajeti i njima slični izričito se odnose na mušrike, i ne obuhvataju nikoga od vjernika.

Buharija prenosi od Abdullah ibn Omera a on od Poslanika, s.a.v.a., u opisu haridžija da oni ajete koji su spušteni o poricateljima (kafirima) primjenjuju u vezi sa vjernicima!…” (Fitnetul-vehabijje (Smutnja vehabizma), str. 6)

Prema tome, u vjerovanju u tevesul i šefaat nema nikakve razlike između šiija i sunija, jedina sekta koja se razlikuje od svih muslimana je britanski vehabizam. Primjenjivanje ajeta koji su spušteni o mušricima, na šiije nije ništa novo, jer su vehabije od prvih dana nastanka svoje sekte, prije nego li su to radili sa šiijama, radili sa svim sunijama koji nisu vehabije, primjenjujući ove ajete na njih, a to još uvijek rade.

Da li upravo sada milioni sunijskih muslimana u islamskom svijetu ne idu kraj mezara časnog Poslanika, s.a.v.a., tražeći njegov šefa’at i čineći tevessul? Zašto vehabije već decenijama postavljaju nasilne i grube ljude pored kabura Poslanika, s.a.v.a., kao i pokraj mezara evlija, dobrih ljudi i šehida u Baki'u, Uhudu…, samo da im muslimani ne bi prilazili i zadržavali se na tim mjestima?

Da li su vehabijske oči slijepe kao i njihova srca, i ne vide suze miliona Arapa, Turaka, Indonežana, Malezijaca, Pakistanaca, Afrikanaca, Evropljana, … i njihove podignute ruke u dovama na mezaru dragog im Poslanika i pored šehida Uhuda ili Baki'a? Jesu li te stotine miliona muslimana mnogobošci? Još više od toga, stotine miliona sunija u većini islamskih zemalja koji dan i noć idu na mezare evlija i dobrih Božijih robova zarad učenja dova, tevessula i šefa'ata, jesu li svi oni mušrici? U zemljama poput Turske, Egipta, Tunisa, Alžira, Libije, Maroka, Pakistana, Afganistana, zemalja srednje Azije, desetina afričkih zemalja, Indonezije, Malezije… zar su svi mušrici i kafiri?

Zar nisu svi učenjaci četiri sunijska mezheba u Šamu za njegovog vremena Ibn Tejmijju proglasili licemjerom, zato što je smatrao da je zabranjeno posjećivati ​​Poslanikov, s.a.v.a., mezar, i što je bio neprijatelj Imama Alija, a.s.? Zašto vehabije lažima i obmanama žele nešto pripisati šiijama, a što je kod sunija puno zastupljenije i intenzivnije?

  1. Vehabijska sekta od čijeg nastanka ne prolazi više od oko četiri stoljeća svom svojom snagom i na svaki način se trudi da sebe predstavi kao najstariji islamski pravac.

    klik da vidiš tekst

    Pokušava reći da je vehabizam upravo onaj metod življenja prvih generacija muslimana. Najbolji period prvih generacija je sa njihovog gledišta period ashaba. Ako je činjenje tevessula nekom mimo Bogu širk i nevjerstvo, onda ashabi trebaju biti protiv toga i boriti se s tim, ali vidimo da ličnost koja je kod vehabija izuzetno omiljena ne samo da se ne bori protiv tevessula, već to “konstantno” čini. Čak ga predstavlja kao djelo kojeg su muslimani stalno činili! Prema tome, ako tevessul nekom mimo Bogu s ciljem otklanjanja problema predstavlja širk i nevjerstvo kao što vehabije govore, onda je na osnovu dvije predaje u Buharijevoj zbirci hadisa i Omer ibn Hattab najveći mušrik. Pogledaj Buharijevu zbirku hadisa, sv. 1, str. 672, hadis 1010, i sv. 3, str. 45, hadis 3710.

U vezi tevessula šiije ne govore ništa više od onoga u šta vjeruje Omer ibn Hattab u tim hadisima, iako šiije ne čine tevessul svakom. Oni to rade samo osobama koje su odabrane od strane Uzvišenog Gospodara. Ehli bejt, a.s., je pročišćen od strane Uzvišenog Gospodara i oni su odabranici Božiji. Da li vehabije Omera ibn Hattaba smatraju mušrikom ili prihvataju tevessul?

  1. Cionistički gospodari vehabija znaju da je tajna otpora, hrabrosti i pobjede šiija nad zavjerama neprijatelja islama, njihovo vjerovanje u imamet, vilajet i bezgrješnost Ehli bejta, a.s., kao i velika i beskrajna ljubav prema Poslaniku, s.a.v.a., i njegovom Ehli bejtu, i tevessul njima kao čistim i odabranim Božijim robovima. Cionistički gospodari vehabija znaju da dok je ta veza čvrsta i dok postoji beskrajna ljubav između šiija i Poslanika i njegovog Ehli bejta, oni ne mogu ni na koji način poraziti šiije.

Najveći zapadnjački mislioci su bezbroj puta rekli da je šiizam jedini vjerski pravac koji vezu između zemlje i neba – između Božijih robova i Boga, smatra otvorenom i živom. Šiizam koji gaji uvjerenje u Imama Mehdija, a.s., kao vođu koji je Bogom odabran na zemlji kao i jaku i čvrstu nadu u njegovu pojavu i uspostavu svjetske pravde je živa snaga koja ne prihvata nikakav poraz. Moguće je da trpi ubistva i da bude uništavan, ali ne biva poražen.

Jedna od zadaća i obaveza vehabija od samog početka njihovog nastanka posredstvom britanaca je uništavanje duhovne i emocionalne veze muslimana sa svojom prošlošću, posebno sa časnim Poslanikom, s.a.v.a., Ehli bejtom, a.s., i vrlim ashabima, r.a.

Danas u zemlji na koju se spuštala objava nema nikakvog traga od brojnih materijalnih tragova časnog Poslanika, s.a.v.a., niti tragova iz perioda s početka islama.

Tokom otprilike četiri stoljeća od nesretne pojave ove sekte koju su napravili kolonijalisti kao i njihove vladavine nad tom svetom zemljom, sve je sistematski uništeno. Svaki musliman dolaskom na to područje instiktivno u svakom kutku traži trag tog lijepog perioda, trag od njihovog voljenog Poslanika, s.a.v.a., i veoma brzo savladan jakim osjećajem tuge i žalosti postaje razočaran. Vehabije su vrlo dobro izvršile ovu svoju prljavu zadaću protiv islama. Borba protiv mevluda, tj. svečanog obilježavanja Poslanikovog rođenja, i u drugim muslimanskim državama jedna je od upravo tih prljavih vehabijskih zadaća.

Nakon pobjede Islamske revolucije u Iranu i poraza zapadnog imperijalizma u regionu, teškog i neviđenog poraza cionističkog režima u Libanu, pretvaranja borbe palestinskog naroda u islamsku borbu pod uticajem Islamske revolucije, nova zadaća vehabija od strane njihovih gospodara je tekfirenje isključivo šiija i nastojanje da se šiije odvoje od sunija. Da su vehabije svu onu energiju i troškove koje su uložili u proteklih 40 godina u borbi za uništenje šiija, usmjerili u promoviranju islama, ogroman broj ljudi u svijetu bi prešao na islam. Da su samo deset posto prolivene krvi muslimana, a posebno šiija, prolili od neprijatelja islama danas bi Palestina i sve okupirane muslimanske zemlje kao što je Kašmir bile oslobođene.

Vehabije kao što su od samog početka smatrale širkom vjerovanje sunijskih muslimana monoteista u zagovor (šefa’at), tevessul na Poslanika, s.a.v.a., i dobre prijatelje Božije (evlije) i to širkom gorim od širka kurejšijskih mušrika na početku islama, isto tako su vjerovanje šiija u Ehli bejt, a.s., predstavljali kao širk.

Nastoje da služeći se lažima i prevarama odnos šiija prema Ehli bejtu, a.s., svedu samo na traženje zagovora i tevessula i da to predstave kao robovanje Ehli bejtu, a zapravo je odnos šiija prema Poslaniku, s.a.v.a., i njegovom Ehli bejtu mnogo širi, sveobuhvatniji i dublji.

Baš kao što je gospođa Nasrin El-Azimi s pravom primjetila da je Poslanikova, s.a.v.a., radost i radost Ehli bejta, a.s., je radost za šiije, a njihova tuga tuga za šiije. U principu osjećaji šiija su se poistovjetili sa osjećajima Poslanika i njegovog Ehli bejta. Poslanik i njegov Ehli bejt su živi i potpuni su uzori za život šiija. Kada desetine miliona šiija za Erbein na Kerbeli pored mezara Imama Husejna, a.s., svi uglas glasno izgovaraju “Odazivam ti se o Husejne” to znači: svi smo mi spremni da se borimo protiv nepravde, da poput tebe o Husejne svoju krv, krv svoje djece i krv najdražih poklonimo na Božijem putu. To je nešto što cionistički gospodari vehabija ne podnose.

Sada ćemo navesti neke fragmente iz zijaretā koje šiije uče pored mezara Imama Husejna, a.s., kako bi svaki čitalac uvidio da li ti tekstovi odražavaju vjerovanje u božanstvo Imama Husejna, a.s., ili vjerovanje da je Imam Husejn, a.s., dobri Božiji rob!

Naprimjer u zijaretu Imama Husejna, a.s., učimo:

„Mir tebi, o Muhammeda Mustafe sine. Mir tebi, o Alija Murtede sine. Mir tebi, o Fatime ez-Zehre sine. Mir tebi, o Hatidže Kubra sine… Svjedočim da doista namaz obavljao si, zekat davao si, u dobro pozivao si, od zla odvraćao si, da pokoran Allahu i Njegovom Poslaniku bio si, sve dok ti čas smrtni ne dođe.“ (odlomak iz Zijaret varis)

Ili u zijaretu Imama Alija, a.s., učimo:

“Mir tebi, o povjereniče Božiji na Zemlji Njegovoj i dokazu Njegov među robovima Njegovim. Mir tebi, o Zapovjedniče vjernika. Svjedočim da si se, doista, ti borio na Božijem putu onako kako Njemu borba dostoji, i postupio si po Knjizi Njegovoj, i slijedio si praksu Vjerovjesnika Njegovog, blagoslov Božiji s njim i porodicom njegovom, sve dok te Allah nije pozvao u susjedstvo Svoje, pa te uzeo Sebi Voljom Svojom i primorao neprijatelje tvoje da priznaju dokaze pored dalekosežnih dokaza tvojih protiv stvorenja Njegovih.“ (odlomak iz Zijareta eminullah)

Zar ovi i njima slični tekstovi nisu najljepši način pokazivanja vjerovanja u čisto robovanje Imama, a.s.? Pa zašto vehabije bestidno optužuju šiije za širk i kufr?

  1. Vezano za Ehli bejt, a.s., nisu samo šiije koji vjeruju u njihov zagovor, već veliki sunijski učenjaci bez ikakve razlike od njih vjeruju u to.

Ovdje ćemo navesti samo na neke primjere i upitat ćemo vehabije da li su ti učenjaci sunije, a vi ste izvan okvira ummeta islama ili su i ovi veliki učenjaci mušrici?

klik da vidiš tekst

U knjizi Tarihu medinetis-selam od velikog sunijskog poznavaoca hadisa Ebu Bekra Ahmeda ibn Alija ibn Sabita El-Hatiba El Bagdadija, umro 463., u prvom svezku, str. 442, piše:

“Ebu Muhammed Hasan ibn Husejn ibn Muhammed ibn Ramin El-Esterabadi nam je prenio da je Ahmed ibn Džafer ibn Hamdan El-Kati’i rekao: Od Hasana ibn Ibrahima Ebu Ali El-Hallala sam čuo da je govorio: ‘Kad god bi me neki problem učinio tužnim otišao bih kod mezara Musa ibn Džafera, a.s., (sedmog šiijskog Imama) i činio bih ga tevesul, a Uzvišeni Gospodar bi mi dao rješenje kakvo sam ja htio.’”

Ebu Ali El-Hallal je jedan od najpoznatijih sunijskih učenjaka, a Hatib Bagdadi je također jedan od najvažnijih poznavalaca hadisa kod ehli sunneta. Da li su Hatib Bagdadi i Ebu Ali El-Hallal mušrici zato što prihvataju tevessul Ehli bejta, a.s.?

klik da vidiš tekst

Također i Hafiz Ebu Hatim Muhammed ibn Hibban El-Temimi, još jedan od velikih poznavalaca hadisa kod ehli sunneta, autor Sahiha ibn Hibbana, u knjizi Es-Sekat u životopisu Imama Ali ibn Musa Ride, a.s. (osmog šiijskog Imama) piše: “Njegov mezar je u Senebadu, izvan grada Nukana, poznatog kao mjesto zijareta muslimana pored mezara Haruna Rešida. Ja sam taj kabur mnogo puta zijaretio. Dok sam boravio u Tusu kada god bi mi isksrnuo neki problem otišao bih kod mezara Ali ibn Muse, Božiji blagoslov na njegovog djeda i na njega i od Boga bih tražio da mi ga otkloni. Moja dova bi uvijek bivala uslišena. To je nešto što sam više puta iskusio i uvijek bi ispalo dobro. Da nas Gospodar odvede sa ovog svijeta sa ljubavlju prema Muhammedu i njegovom Ehli bejtu!”

Da li iko može sumnjati u to da je Ibn Hibban sunija, u njegovu učenost i u njegovu upućenost u hadis? Zar Ibn Hibban na osnovu britanskog i vehabijskog shvatranja nije mušrik? Takvih primjera u knjigama ima mnogo.

Također i sada hiljade sunija odlaze u Nedžef, na Kerbelu, u Kazimejn, Mešhed, Samaru da obave zijaret, da učine tevessul šiijske Imame i da traže od Gospodara svoje potrebe kod njihovih mezara.

Prema tome, ono što je vehabijski nasibija Rami Isa iznio pod imenom neke izmišljene osobe nije ništa drugo do lažne, neispravne i neutemeljene tvrdnje vehabija iz prethodnih vremena. Ostali izneseni sadržaji su isto tako neutemeljeni.

Postoji poznata poslovica koja kaže: Lažov treba imati dobro pamćenje. Vehabije su ovdje zaboravile da su optuživali da šiije imaju drugi Kur’an i dokazivali su kur’anskim ajetima jezikom “jednog šiije” protiv šije.

Uz sve to, ukoliko neki šiija sa takvim neispravnim shvatanjem Kur’ana napusti šiizam i postane vehabija, sretan mu put.

Odgovor ćemo završiti kratkim tekstom od naše poštovane sestre profesorice Nasrine El- Azimi, pravnice, pisca i kuvajtske novinarke koja je opisala svoje lijepo stanje pored mezara Imama Husejna, a.s.:

“Pogledah kroz otvor u rešetki oko kabura, ne bih li vidjela nešto vidno, opipljivo! Nisam vidjela ništa jasno, a žene se oko mene gomilaju i gurkaju. Osjetila sam da ih ima mnogo po pritisku na svojim ramenima i tijelu ali usprkos tome sam zažmirila, duboko udahnula i više nisam osjetila nikog. Samo tišinu i veliki spokoj! Kao da me obuhvatila ruka smiraja, a tada više nisam bila ja! … upravo tada sam se ponovo rodila!”

Gospođa Nasrin El-Azimi pored mezara predvodnika svih slobodnih ljudi i šehida, Imama Husejna, a.s., doživljava ponovno rođenje i postaje šiija.

 

 

[1] El-Hudžurat, 6.

[2] Ahkaf, 5.

[3] Junus, 106.

  • 22 Augusta, 2022