Svjesnost srca

Svjesnost srca

Ukoliko smo svjesni činjenice da se srca napaja i da iz njega izlaze plodovi te da postoji sličnost i uzajamna veza između ovog dvoga, onda moramo kazati i sljedeće: to što smo rekli nije nužno u sukobu s načelom izbora koje je osnova za mnoge kur'anske sadržaje i ideje. Navedeno ne znači da je srce jedna prazna posuda koja samo izbacuje ono dobro ili loše koje se u nju ubaci, već znači da je srce “svjesna” posuda koja poima šta se u nju stavlja i koja je u stanju razlučiti istinu od neistine, kao i dobro od lošeg.

Ovo je drugo izvorno načelo islamskog promišljanja i na njemu, na toj “svjesnosti” srca i na tom “izboru”, temelje se mnoga pitanja, odnosno načela i slučajevi u islamu.

Islamski tekstovi sadrže mnogo toga što potvrđuje svjesnu ulogu srca u čovjekovom životu u smislu moći razlučivanja i visokog stepena sposobnosti razlikovanja između istine i neistine.

Bilježi se da je Davud, a.s., obraćajući se šapatima svom Gospodaru govorio: “Bože moj, svaki vladar ima svoje riznice, pa gdje se nalaze Tvoje riznice?” Allah Uzvišeni mu je na to rekao: “Ja imam riznicu koja je veća od Arša, i prostranija od Kursijja, ljepša od Dženneta, krasnija od nebeskih prostranstava: tlo joj je spoznaja, nebesa su joj vjera, sunce joj je čežnja, mjesec joj je ljubav a zvijezde misli, oblaci su joj razum, kiša joj je milost, drveće joj je pokornost a plodovi mudrost. Ima četiri stuba: pouzdanje (u Mene), razmišljanje, bliskost (sa Mnom) i spominjanje (Mene). Ima četvero vrata: znanje, mudrost, strpljivost i zadovoljstvo… To je srce!”[1]

Ova predaja – kako je to očevidno – pitanje i odgovor tretira na jedan simboličan način, što je snažno zastupljeno u islamskoj pisanoj tradiciji.

Bilježi se da je Uzvišeni Allah rekao Musau, a.s.: “O Musa, očisti svoje srce za ljubav prema Meni, jer Ja sam načinio tvoje srce tragom za ljubav prema Meni, i prostro sam u srcu tvom zemlju spoznaje Mene, i podigao sam u srcu tvom sunce čežnje za Mnom, i proveo sam u srcu tvom mjesec ljubavi prema Meni, i načinio sam u srcu tvom izvor razmišljanja, i pokrenuo sam u srcu tvom vjetar Svoje potpore, i izlio sam u srcu tvom kišu Svoje milosti, i zasadio sam u srcu tvom njivu Svoje iskrenosti, i dao sam da u srcu tvom poniknu stabla pokornosti Meni, i postavio sam u srce tvoje planine uvjerenosti u Mene!”[2]

Ovaj tekst također govori jezikom simbola a oba pojašnjavaju svjesnu ulogu srca u odvajanju istine od laži, kao i upute od zablude.

[1] Biharu-l-envar, 15/39.

[2] Biharu-l-envar, 15/39.