Tevhid u djelima

Tevhid u djelima

Tevhid u djelima znači shvatanje i spoznaju činjenice da je svijet, sa svim svojim porecima, zakonima, uzrocima i posljedicama, Njegovo djelo, Njegov rad i proizvod Njegove volje. Bića u svijetu, onako nemaju neovisnost u biti, i sva opstoje i ovisna su o Njemu (a On je, kako Kur'an kaže, Kajjum – Onaj po Kojem opstoji čitav svijet, na položaju uticaja i uzročnosti), također nemaju ni neovisnost. Kao posljedica toga, kao što Bog nema sudruga u biti, nema sudruga ni u djelovanju.

مَاشَاءَ الله وَ لاَ قُوَّةَ إِلاَّ بِاللهِ وَ لاَ حَولَ وَ لاَ قُوَّةَ إِلاَّ بِاللهِ

Svaki djelatnik i uzrok svoju zbilju i svoje postojanje, svoj uticaj i djelovanje imaju od Njega i opstoje po Njemu. Sve snage i moći su po Njemu.

Čovjek, koji je jedno od bića i stvorenja Njegovih, kao i svi oni uzrok je i posjeduje uticaj na svoj posao, i više od toga, posjeduje uticaj na svoju sudbinu, ali ni u kom slučaju nije “sebi prepušteno” biće.

بِحَولِ اللهِ وَ قُوَّتِهِ أَقُومُ وَ أَقعُدُ

“Uz Božiju snagu i moć ustajem i sjedam.”

Vjerovanje u prepuštenost jednog bića – uključujući i čovjeka i bića mimo čovjeka – nužno povlači za sobom vjerovanje u združenost tog bića sa Bogom u neovisnosti i djelovanju, a neovisnost u djelovanju nužno povlači za sobom neovisnost u biti, što se kosi sa tevhidom po biti, a da i ne govorimo o tevhidu u djelima.

الحَمدُ لِلَّهِ الَّذِي لَم يَتَّخِذ صَاحِبَةً وَ لاَ وَلَدًا وَ لَم یَکُن لَهُ شَرِيكٌ فِی الملكِ وَ لَم يَکُن لَهُ وَلِیٌّ مِنَ الذُّلِّ وَ کَبِّرهُ تَکبِيرًا

“Hvala Onome Koji nije uzeo suprugu niti dijete, Koji nema sudruga u vlasti, Koji nema pomagača zbog nemoći i veličaj Ga veličanjem dostojnog Njega.”[1]

[1] Mefatihu-l-džinan, dova Iftitah.