Učenje časnog Kur'ana uoči Ašure

Učenje časnog Kur'ana uoči Ašure

Uoči Ašure u šatorima imama Husejna i njegovih prijatelja se vidjela posebna živahnost i aktivnost: neki su pripremali svoje oružje za rat, neki su bili u ibadetu i šaputanju s Gospodarom, a neki učili časni Kur'an:

 لَهُمْ دَوِيٌّ كَدَوِيِّ النَّحْلِ، بَينَ قَائِمٍ و قَاعِدٍ وَ رَاكِعٍ وَ سَاجِدٍ

“Čulo se iz njihovih šatora poput zujanja pčela, neki su bili u stajanju, neki u sjedenju, neki u pregibanju, a neki pali ničice.”

Dahhak ibn Abdullah prenosi da je u toj noći, svako malo, grupa neprijateljskih konjanika obilazila iza šatora vojske imama Husejna i posmatrala stanovnike šatora. Kada je jedan od njih čuo imama Husejna kako uči časni ajet:

Neka ne misle nevjernici da je život dugi koji im mi dajemo dobro po njih! Mi nevjernicima život dugi dajemo da grijeha nagomilaju. Njima – patnja prezrena! Allah neće ostaviti vjernika u stanju u kome ste vi vjernici sada, već će loše od dobrih odvojiti, nit će vama vjernicima nepoznato otkriti, nego Allah zato odabere od Svojih poslanika koga hoće! Pa vjerujte u Allaha i Njegove poslanike. A ako vjerujete i Allaha se bojite, tad vama pripada nagrada golema! (Ali Imran, 178 i 179), rekao je: “Tako mi Allaha, ovi čisti ljudi smo mi koje je Allah odvojio od vas.”

وَلَا يَحۡسَبَنَّ ٱلَّذِينَ كَفَرُوٓاْ أَنَّمَا نُمۡلِى لَهُمۡ خَيۡرٌ۬ لِّأَنفُسِہِمۡ‌ۚ إِنَّمَا نُمۡلِى لَهُمۡ لِيَزۡدَادُوٓاْ إِثۡمً۬ا‌ۚ وَلَهُمۡ عَذَابٌ۬ مُّهِينٌ۬ مَّا كَانَ ٱللَّهُ لِيَذَرَ ٱلۡمُؤۡمِنِينَ عَلَىٰ مَآ أَنتُمۡ عَلَيۡهِ حَتَّىٰ يَمِيزَ ٱلۡخَبِيثَ مِنَ ٱلطَّيِّبِ‌ۗ

Burejr, jedan od prijatelja imama Husejna, prišao je i odgovorio mu:

“Razvratniče, Svevišnji Allah je tebe smjestio u redove nečistih, vrati se nama i pokaj se zbog ovog velikog grijeha, jer tako mi Allaha, mi smo čisti ljudi.” Taj čovjek je izrugujući se dodao: “I ja to svjedočim” pa otišao prema neprijateljskoj vojsci.[1]

Scena iskušenja

Imam Husejn je odabirom ovih časnih ajeta uoči Ašure i u tim posebnim trenucima želio oslikati dvije skupine koje su se nalazile jedna naspram druge. Naime, prvi ajet objašnjava razlog prividne prednosti skupine nasilnika i zločinaca i napominje da se vjernici zbog ove prednosti ne trebaju uzrujavati niti bojati poraza jer je on privremen – Svevišnji Allah njime daje priliku zločincima da što dublje urone u pokvarenost i grijehe i da na kraju potpuno potonu. I svaka skupina, vlast ili pojedinac s nasilničkim osobinama, ako dožive ovakvu privremenu i taktičku priliku, trebaju se spremati za dan u kojem će ih pogoditi najžešća Božija kazna. Drugi ajet se odnosi na vjernike: ako nekad i dožive nedaće i nevolje i naizgled poraz i neuspjeh, to je samo zbog iskušenja kako bi se razdvojili čisti od nečistih i dobri od loših. Ovo nije ograničeno samo na scenu Ašure i pustinju Kerbele, koje su uistinu bile prizori najvećih iskušenja, već su cijela historija i svijet iskušenje za sve ljude. “Svaki dan je Ašura i svaka zemlja je Kerbela.”

[1] Tarihe Taberi, sv. 7, str. 324 i 325; El-Iršad, str. 233.