Vilajet i vođstvo Ehli bejta

Vilajet i vođstvo ehli bejta

Za vilajet i vođstvo Ehli bejta, a.s., postoje brojni racionalni i kroz predaje preneseni dokazi.

S gledišta razuma i uzimajući u obzir filozofiju imameta, bezgrešnost je jedan od najvažnijih uvjeta Imama, a.s. Časni kur'anski ajeti, također, upućuju na to. (Vidi: ajet 59, En-Nisa i ajet 119, Et-Tevbe)

S druge strane, Ehli bejt, a.s., posjeduje svojstvo bezgrešnosti. Prema tome, imamet i vođstvo islamskog ummeta poslije Poslanika, s.a.v.a., pripada isključivo njima.

Pored toga, pokoravanje Ehli bejtu, kao što je već rečeno, obavezno je, tj. vadžib (za muslimane). Dokazi za obavezu slijeđenja Ehli bejta bezuvjetni su i obuhvataju sve zabrane i naredbe vezane za život muslimana. U tom pogledu nema razlike između pitanja koja se tiču ibadeta, ekonomije, politike ni kulture. Naprimjer, u ajetu ulu-l-emr pokoravanje Ehli bejtu, a.s., ima isto značenje i širinu kao i pokoravanje Poslaniku, s.a.v.a. Posjednici zapovjedi (ulu-l-emr), kao što je rečeno, uživaju svojstvo bezgrešnosti, a to svojstvo pripada isključivo Poslanikovom, s.a.v.a., Ehli bejtu.

Iz rasprava vezanih za ljubav prema Ehli bejtu, a.s., postaje jasno da ta ljubav ima posredničku ulogu. Njen osnovni cilj je to da ljudi prepoznaju put istine i da prelazeći taj put dođu do sreće i spasa. Spoznaja pravog puta i prolazak njime obuhvata sve aspekte života, od individualnog do društvenog, od ibadetskog do političkog.

Detalj vrijedan pažnje u vezi s ovim pitanjem jest to da se u mnogim predajama hadisa Sekalejn spominje i čvrsto držanje do Ehli bejta i vilajeta Zapovjednika vjernih, Imama Alija, a.s. Drugim riječima, tokom događaja na Gadir Homu, časni Poslanik, s.a.v.a., je govorio i o svojoj porodici, tj. Ehli bejtu, i muslimanima je oporučio njihovo slijeđenje, a i Imama Alija, a.s., je predstavio kao zaštitnika i vođu islamskog ummeta poslije sebe.^[1]

Poslanik, s.a.v.a., je tim postupkom pokazao da je vilajet i vođstvo Zapovjednika vjernih, a.s., prvi korak u pravcu ostvarivanja smisla i sadržaja hadisa Sekalejn.

Drugi detalj je to da se u nekim predajama hadisa Sekalejn za Kur'an i Ehli bejt koristi izraz halifetejn, što znači “dva namjesnika”: “Ja među vama ostavljam dva namjesnika, knjigu Božiju i svoj Ehli bejt.”^[2]

U skladu s ovim hadisom, Ehli bejt je Poslanikov, s.a.v.a., namjesnik i njihovo namjesništvo je sveobuhvatno.

U jednom drugom hadisu, nakon što Poslanik, s.a.v.a., predstavlja Kur'an i svoju porodicu kao dvije svoje izuzetno vrijedne ostavštine za islamski ummet, kaže sljedeće: “Zemlja nikada neće biti bez Ehli bejta, jer ako se to desi, Zemlja će se rasrditi na svoje stanovnike.” Potom je rekao: “Bože, Ti nikada nećeš ostaviti Svoju zemlju bez dokaza. Njih je mali broj, ali u pogledu položaja kod Tebe uživaju najveći položaj.”^[3]

Prema tome, članovi Ehli bejta su dokazi Božiji na Zemlji, a pitanje imameta i vođstva odnosi se na dokaze Božije.

Sljedeći dokaz da hadis Sekalejn upućuje na imamet Ehli bejta, a.s., jest to što se Zapovjednik vjernih, a.s., u određenim situacijama pozivao na taj hadis i njime iznosio dokaz. Dan vijećanja za odabir halife poslije Omera jedan je od tih slučajeva.^[4]

Sljedeći slučaj je iznošenje dokaza Talhi, Abdurahmanu ibn Avfu i S'adu ibn Ebi Vekkasu.^[5]

Još jedan slučaj dokazivanja desio se u vrijeme Osmanovog hilafeta u Poslanikovoj džamiji pred skupinom ashaba.^[6]

Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ebu Hurejra predaju u kojoj stoji da je Poslanik, s.a.v.a., pogledao Alija, Fatimu, Hasana i Husejna, mir s njima, zaplakao pa rekao: “Ja sam u ratu s onim ko je s vama u ratu i u miru sam s onim ko je s vama u miru.”^[7]

I iz ove predaje se dolazi do zaključka da je pokoravanje ovim osobama obavezno, tj. vadžib.