Želja za nestankom blagodati kod drugog

Želja za nestankom blagodati kod drugog

 

Između vrsta dove koje nisu dopuštene jeste i traženje te želja da Allah prenese blagodat s drugih na onog koji upućuje dovu.

Uzvišeni kaže:

 

I ne želite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima![1]

Nema smetnje da čovjek od Allaha želi ispunjenje neke blagodati, odnosno da Mu ukaže istu blagodat kao što je drugima ukazao, pa čak i bolje od tog. Međutim, Allah ne voli da čovjek svoj pogled baca na one blagodati kojima je On obasuo neke Svoje robove.

Uzvišeni kaže:

I nikako ne gledaj dugo ljepote Ovog svijeta koje Mi kao užitak nekima od njih pružamo![2]

Uzvišeni Allah ne voli kod čovjeka želju da na njega prenese blagodat s drugog, jer takva želja podrazumijeva oduzimanje blagodati od drugih, a to je ono čime Allah nije zadovoljan kao svojstvom Svojih robova. Međutim, to je također skučen pogled u željama i nadama, a i to Allah ne voli. Božija vlast je prostrana i Njegove riznice su nepresušne, a Njegov imetak je neograničen. Tako nema smetnje da čovjek od Allaha moli šta hoće i da želi da ga opskrbi većom opskrbom nego druge. U dovi se prenosi: “Allahu, ukaži mi čast i nikom ne daj prednost nada mnom, i učini me od onih robova koji kod Tebe imaju najveći udio, i koji su Tebi najbliži, i koji su najviše odlikovani čašću kod Tebe!”

Za ovakvu dovu nema smetnje i Allah je voli. Međutim, Allah ne voli da čovjek želi da On drugima blagodat uzme, jer Allahu nije potrebno oduzimanje blagodati od nekog čovjeka onda kad hoće da je daruje nekom drugom.

Bilježi se od Abdurrahmana ibn Ebi Nedžrana da je rekao: “Pitao sam Ebu Abdullaha, a.s., o Allahovim riječima:

I ne želite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima![3]

i on mi je rekao: ‘To je da čovjek ne želi ženu drugog čovjeka ili njegovu kćerku, već da želi nekog poput nje!’”[4]

 

[1] En-Nisa’, 32.

[2] Ta-ha, 131.

[3] En-Nisa’, 32.

[4] Tefsiru-l-‘Ajjaši, str. 239.

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]