Selam,
u posljednje vrijeme se pronalazim u situacijama u kojima kao da nisam u stanju ovladati sobom iako znam da ono sto radim nije dobro. Svjestan sam i toga da je zavist losa i toga da je ljenost losa ali se tesko izbavljam iz svega toga iako se iskreno kajem Bogu.. Da li imate neki savjet iz vlastitog iskustva potkrijepljen nekim ajjetima ili predajama jer bi mi bilo lakse da pojmim da nisam jedini koji se suocava sa ovim? Smatram da svi trebamo težiti tome da ovladamo sobom jer je to prvi korak do Allaha dž.š.
Unaprijed hvala!
Odgovor
بسم الله الرحمن الرحيم
الحمد لله رب العالمين والصلاة والسلام على سيدنا ونبينا محمد وآله الطيبين الطاهرين
Alejkumu selam ve rahmetullahi ve berakatuhu, uvaženi brate!
Hvala vam na javljanju i prelijepom pitanju.
Prije svega bismo vam čestitali što vas je Svevišnji Allah počastio sviješću o najbitnim i najvažnjim pitanjima ljudskog života, u vremenu u kojem su pohlepa za dunjalukom, razuzdanost i potpuni nemar prema Svevišnjem Allahu, čovjeka odvele u potpunu zabludu. Ovakva svijest je, kao što znate, najveća blagodat od Allaha.
Vaše žaljenje da ne možete ovladati sobom i nezadovoljstvo svojim stanjem također može biti pohvalna stvar, ukoliko se ovaj osjećaj čuva živim i prodornim. Naime, Svevišnji Allah se, kao što znate, u časnom Kur'anu kune „dušom koja sebe mnogo kori“ – en-nefsul-lewwame i time se daje do znanje da je to kod Njega sveto i časno u čovjeku:
i kunem se dušom koja sebe kori. (El-Kijama, 2)
Budući da je ljudski život poprište konstantne borbe između snaga zla i snaga dobra i između niskih prohtjeva i uzvišenih stremljenja, a Svevišnji Allah je nadahnuo čovjeka da teži bogobojaznosti, u svakom padu u ovoj borbi, u zdravoj duši se javlja grižnja savjest, koja izaziva kajanje i tjera čovjeka na popravljanje stanja i obnavljanje volje. Međutim, ukoliko čovjek ne prida važnost ovom stanju, ne produbi osjećaj kajanja i ne učvrsti odluku da popravi svoje stanje, polahko će oslabiti osjećaj grižnje savjesti i postepeno nestajati, a to je ogroman gubitak u duhovnom životu.
Uvaženi brate, svi mi smo konstantno u većem džihadu – el-džihadul-ekber – kako je Božiji Poslanik, s.a.v.a., nazvao borbu protiv požudne duše koja nas stalno navodi na zlo[1] primamljivanjem raznim strastima i željama i borba može mijenjati oblike, ali nikad neće prestati dok god smo na Ovom svijetu. U ovoj, kao i u drugim borbama, postoje usponi i padovi pa moguće je da čovjek ponekad i oslabi, ili čak da izgubi bitku, ali to ne znači da je izgubio i rat. Štaviše, ponekad je neophodno izgubiti bitku, kako bi naučio kako dobiti rat. Ono što je bitno jeste da čovjek ne bude poražen iznutra, tj. da se ne preda u ovoj borbi.
Prema tome:
- Borba protiv požudne duše je sveta borba, i veći džihad, koja traje sve do kraja ovosvjetskog života.
- Znati za ovu brobu, biti svjestan njenog značaja i ulaziti u nju je znak obdarenosti blagodatima i pokazatelj je Božije pažnje prema čovjeku. Rijetki su oni koji su počaščeni ovom sviješću, a još rjeđi oni koji uporno i neumorno vode ovu borbu i nastoje da iziđu kao pobjednici.
- U ovoj borbi koja traje iz bitke u bitku, čovjek nekad može i izgubiti bitku, ali ne treba se predati, već uzeti pouku i još jače krenuti dalje.
- Ova sudbinska borba od koje zavisi vječna sreće i nesreća čovjeka, nije lahka i jednostavna. U ovoj borbi, prokleti šejtan posredstvom dunjaluka i ovosvjetskih varki na pogodnom tlu prohtjeva i raznovrsnih strasti, izlazi čovjeku na dvoboj. Stoga, čovjek mora biti opremljen i naoružan spoznajom Svevišnjeg, Njegove svemoći, Njegovog apsolutnog znanja, Njegove sveobuhvatne milosti, spoznajom neograničene blagodati pobjede u ovoj borbi, kao i neograničene nesreće zbog poraza u ovoj borbi i naoružan čvrstom voljom, odlučnošću, vjerom u Božiju pomoć te upornošću i marljivošću, kako bi mogao savladati neprijatelja. Bez sumnje, tevessul i traženje posredovanja Božijih miljenika i odabranika Muhammeda, s.a.v.a., i njegove časne porodice, je od velikog značaja. Jer su oni živi uzori i savršeni primjeri apsolutnog uspjeha i pobjede u ovakvoj i svakoj borbi i oni su vrela inspiracija za neumorne borbe.
- Svevišnji Allah u časnom Kur'anu je čvrsto obećao da bude uz svakog ko ulazi u ovu časnu borbu i da ga vodi do cilja: One koji se budu radi Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima Našim uputiti, a Allah je, zaista, s onima koji dobra djela čine![2]
- Spomenuli ste zavist, možda kao primjer, a zavist je bez sumnje jedna od najvećih i najopasnih poprišta u borbi protiv požudne duše, kao što je ona od najraširenijih bolesti u ljudskom društvu. U ovoj borbi, čovjek pored čvrste volje, odlučnosti i velike upornosti, mora što više povećati spoznaju Allaha i Njegovih lijepih imena. Zbilja, kao što se navodi u hadisima, zavist može vrlo ozbiljno dovesti u pitanje naš iman.
Možemo reći da je jedna razina zavisti pokazatelj neprihvatanja Božijih odrebi i sumnje u mudrost Njegovih davanja odnosno nedavanja.
Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Allah, dž.š., je rekao Musau ibn Imranu: ‘Zaista je zavidnik nezadovoljan Mojim blagodatima i odvraća od udjela koji sam podijelio među Svojim robovima.’”
Imam Bakir, mir s njim: “Zaista zavist sagorijeva iman kao što vatra sagorijeva drva.” Imam Sadik, mir s njim: “Čuvajte se toga da zavidite jedni drugima, jer je korijen nevjerstva zavist.”
Stoga, dragi brate, vaš iman, čvrsta volja, odlučnost i uporan trud uz oslanjanje na Allaha i tevessul Njegovim časnim odabranicima su sredstva u ovoj časnoj i velikoj borbi.
Molimo Allaha da vas održi čvrstim, ambicioznim i uspješnim i da vam podari uspjeh u svemu, naročito u većem džihadu.
Ne zaboravite nas u vašim dovama.
Želimo vam sve najbolje.
Selam alejkum
[1] Ja ne pravdam sebe, duša je zaista sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Jusuf, 53.
[2] El-‘Ankebut, 96.