Scroll to top
Podijeli

Ramazan



Ramazan je 9. mjesec po mjesečevom kalendaru. Najistaknutiji je mjesec kod muslimana. U njemu je spušten časni Kur’an, u njemu je noć Kadr i post u njemu je obavezan. Najbolja je prilika za ibadete kao što su post, namaz, učenje Kur’ana i dove, traženje oprosta.

Događaji mjeseca ramazana 

  1. ramazan:

– Bitka na Tebuku, 9. hidžr./15. 12. 630. god. (po drugom predaju) 

– Prestolonasljedništvo Imama Ride, a.s.

Po Me’munovoj naredbi Redža ibn Ebu Dahhak, rođak Fadla ibn Sahla, bio je zadužen da dovede Imama Ridu iz Medine u Horasan. Mufid je Me’munovog izaslanika predstavio kao izvidnicu. Nakon što se Imam, a.s., nastanio u Mervu, Me’mun mu je poslao glasnika s porukom od halife: “Želim napustiti hilafet i prepustiti ga tebi”, tražeći njegov odgovor. Imam, a.s., se tome jako usprotivio. Nakon toga Me’mun je od njega zatražio dozvolu da ga imenuje za svog prestolonasljednika i Imam se opet oštro suprotstavio. Me’mun ga je onda pozvao kod sebe i u prisustvu Fadla ibn Sahla Zur-rijasetejna rekao mu: “Želim ti prepustiti poslove muslimana i osloboditi se te odgovornosti.” Imam Rida, a.s., mu je odgovorio: “O Zapovjedniče vjernih, tako ti Gospodara, tako ti Gospodara, ja nemam snage da podnesem teret toga posla niti sposobnosti da ga izvršim.” Me’mun mu je ipak rekao: “Ja ću ti prepustiti prestolonasljedstvo poslije mene”, ali Imam Rida, a.s., je i to odbio. Tad je Me’mun pokušao prijetnjom: “Omer ibn Hatab je osnovao vijeće od 6 osoba. Jedan od tih članova je bio tvoj djed, Ali ibn Ebu Talib. Omer je postavio uslov da će otkinuti glavu svakom članu koji se usprotivi. Nemaš drugog izlaza osim da prihvatiš ono što tražim od tebe, jer ja ne vidim drugo rješenje.” Imam, a.s., je onda odgovorio: “Prihvatam, pod uslovom da ne naređujem, da ne zabranjujem, da ne izdajem fetve, da ne sudim, da nikoga ne postavljam na položaj, da nikoga ne smjenjujem s položaja i da ne mijenjam (ne pomjeram) nijednu stvar sa svoga mjesta.” Me’mun je prihvatio uslov. Na taj način je Me’mun u ponedjeljak 7. ramazana 200. hidžr./2. 4. 817. god. dao prisegu Imamu kao prestolonasljedniku poslije sebe i ljude, umjesto u crnu, obukao u zelenu odjeću. Tu je naredbu dao u javnost i uzeo prisegu za Imama Ridu, a.s. U njegovo ime su se držali govori na minberima i izdate su novčanice.

  1. ramazan:

– Preseljenje šejha Mufida

Muhammed ibn Muhammed ibn Nu’man, poznat kao šejh Mufid, šiitski teolog i fakih, živio je u 4. i 5. stoljeću po Hidžri. Rodio se 11. zu-l-ka’de 336. ili 337. hidžr./28. 5. 948. god. u Ukbari u blizini Bagdada. Mufid je od oca naučio Kur’an i uvodne znanosti. Potom je zajedno s njim otišao u Bagdad da nastavi školovanje. Tu je učio od istaknutih šiitskih i sunitskih poznavalaca hadisa, teologa i fakiha, kao što su bili šejh Saduk, Ibn Džunejd Eskafi i Ibn Kulevejh. Šejh Tusi, sejjid Murteza, sejjid Razij i Nedžaši su njegovi najpoznatiji učenici. Kažu da je šejh Mufid sastavljanjem nauke o načelima fikha ponudio novi metod u izučavanju fikha. To je bio srednji put između dva metoda; metoda koji je davao pretjerani značaj razumu i metoda zadovoljavanja rivajetima bez obraćanja pažnje na razum. On je otprilike u 40. godini preuzeo obavezu vođenja sljedbenika Ehli bejta u fikhu, hadisu i teologiji. Braneći šiitska uvjerenja, raspravljao se s učenjacima ostalih vjerskih pravaca. Po popisu Nedžašija, šejh Mufid je napisao 175 knjiga i poslanica. Njegova djela su podijeljena u nekoliko naučnih disciplina. Najpoznatije djelo šejha Mufida na polju fikha je El Mukni’a, na polju teologije Availu-l-makalat, a u opisu života Imama, a.s., El Iršad. Šejh Mufid je preselio u petak, 2. ili 3. ramazana 413. hidžr. god. Šejh Tusi je masu ljudi svih mezheba koji su se okupili na njegovoj dženazi i plač zbog njegove smrti opisao kao neviđenu. 

  1. ramazan:

– Napad vehabija na Nedžef, 1225. hidžr./8. 10. 1810. god. 

  1. ramazan:

– Preseljenje hazreti Hatidže, s.a.

Hazreti Hatidža, s.a., rođena je od oca Huvejlida ibn Esada ibn Abdu-l-uza ibn Kusejja i majke Fatima binte Zaide, u Mekki, 3 ili 4 decenije prije početka poslanstva časnog Poslanika, s.a.v.a. Odrasla je u istom tom gradu u kući svoga oca. Svi historijski izvori su Hatidžu predstavili kao prvu Poslanikovu, s.a.v.a., suprugu. Unatoč tome, nije jasan tačan datum njihovog vjenčanja. Za Poslanika se navodi da je u vrijeme sklapanja braka s Hatidžom, s.a., imao između 21 i 37 godina. Postoje različita mišljenja o tome koliko je godina imala Hatidža, s.a., kada se udala za Poslanika, s.a.v.a. – navodi se od 25 do 46 godina. Mnogi historijski izvori nju smatraju prvom osobom koja je primila islam, neki od njih tvrde da postoji konsenzus po tom pitanju. Ti izvori, određujući ko su oni za koje Kur’an kaže da su prvi (sabikun), navode hazreti Hatidžu, s.a., i Imama Alija, a.s., kao osobe koje su prve primile islam. Ovi izvori također ukazuju na činjenicu da su hazreti Hatidža i Imam Ali, a.s., bile prve osobe koje su zajedno s Poslanikom stale na namaz i predstavlja ih kao prve klanjače u svijetu islama. Finansijska pomoć koju mu je pružala hazreti Hatidža dovela je do relativne Poslanikove, s.a.v.a., imućnosti, u smislu da je bio zbrinut. Uzvišeni Gospodar je objašnjavajući Svoje blagodati Poslaniku, s.a.v.a., rekao: I siromah si bio pa te je imućnim učinio. Božiji Poslanik je stalno govorio: “Nikakav imetak mi nije donio koristi kao što mi je donio koristi Hatidžin, s.a., imetak.” Poslanik, s.a.v.a., je predstavio Hatidžu, Fatimu, Merjem i Asju kao predvodnice žena svijeta. Poslanik, s.a.v.a., je se godinama poslije njenog preseljenja sjećao i govorio o tome kako je bila jedinstvena i neponovljiva. Većina historijskih izvora su 10. godinu po poslanstvu naveli kao godinu njenog preseljenja, tj. 3 godine prije Poslanikove hidžre iz Mekke u Medinu. 

– Pisma naroda Kufe Imamu Husejnu, a.s., 60. hidžr./17. 6. 680. god. 

  1. ramazan:

– Bratimljenje

Bratimljenje znači “povezivanje na bratskoj osnovi”. U arapskom jeziku ta riječ označava povezivanje dva muslimana na način da međusobno postaju braća. Najpoznatiji slučaj bratimljenja je onda kada je Poslanik, s.a.v.a., uspostavio takvu vezu između muhadžira i ensarija. Prije iseljenja u Medinu, Poslanik, s.a.v.a., je zbratimio muslimanime Mekke, koji su poslije dobili naziv muhadžiri, kako bi jedni drugima pomagali da lakše podnesu uznemiravanja mušrika, kao i probleme koji su ih čekali u budućnosti na putu iseljavanja (hidžre).

Pet, a po nekim predajama 8 mjeseci nakon hidžre muslimana u Medinu, Poslanik, s.a.v.a., je rekao svojim ashabima: “Pobratite se na Božijem putu, dvojica po dvojica.” Božiji Poslanik, s.a.v.a., je za svog brata odabrao Imama Alija. 

  1. ramazan:

– Šehadet Muhtara Sakafija, 67. hidžr./6. 4. 687. god. 

  1. ramazan:

– Rođendan Imama Hasana Mudžtebe, a.s.

Imam Hasan Mudžteba, sin Alija i Fatime, mir s njima, drugi Imam, rođen je u Medini, 15. ramazana 3. hidžr. god. Ime mu je dao njegov djed, Muhammed, s.a.v.a., koji je njega, kao i njegovog brata, smatrao svojim sinom. Njih dvojica su rođeni i rasli uz Poslanika pa su njihova bića posve oblikovana znanjem da nema boga osim Boga i da je Muhammed rob Njegov i poslanik Njegov. Nešto više od 7 godina je rastao u okrilju Poslanikove ljubavi. Za to vrijeme je Poslanik, s.a.v.a., često ukazivao na poseban položaj koji njegova dva unuka imaju kod Boga. Govorio je: “Hasan i Husejn su predvodnici mladića Dženneta.” Nakon što im je djed preselio u Vječnost, a nedugo potom i majka, živjeli su s ocem, povučeni od vlasti ljudske i predani vlasti Božijoj. Imamom je postao poslije šehadeta svoga oca, Imama Alija, a.s., a dužnost halife je obavljao otprilike šest mjeseci. Za to vrijeme je Mu’avija, ogorčeni neprijatelj Imama Alija i njegove porodice, najprije pod izgovorom osvećivanja smrti trećeg halife, a onda konačno s otvorenim zahtjevom za hilafetom, umarširao s vojskom u Irak, sjedište hilafeta Imama Hasana. Uslijedila je bitka tokom koje je Mu’avija potkupljivao zapovjednike Imamove vojske, sve dok se vojska nije pobunila protiv Imama. Imam je bio prisiljen da potpiše mir i prepusti hilafet Mu’aviji, uz uvjet da se hilafet nakon Mua’vijine smrti opet vrati njemu, a da Imamova porodica i pristalice budu zaštićeni. Na taj način se Mu’avija domogao hilafeta i odmah htio imenovati i svoga sina za halifu, čemu se usprotivila velika skupina muslimana. Imam Hasan je preselio 28. safera 50. hidžr./30. 3. 670. god., izdajnički otrovan, nakon mnogo neuspjelih pokušaja trovanja i ubojstva u prethodnim godinama. Ukopan je u groblju Bekijja. Njegovu želju da ga prije ukopa odnesu do Vijesnika, kako bi obnovio savez s njim, spriječili su licemjeri. 

– Muslim ibn Akil kreće ka Kufi, 60. hidžr./22. 6. 680. god. 

  1. ramazan:

– Poslanikov, s.a.v.a., miradž, 5. godine po poslanstvu 

– Bitka na Bedru

Bitka na Bedru ili Veliki Bedr je prva bitka koja se desila pod Poslanikovim, s.a.v.a., zapovjedništvom između muslimana i mušrika Kurejša nakon Poslanikovog iseljenja iz Mekke, 17. ramazana 2. hidžr. god. na području Bedra. U tom ratu su muslimani, unatoč malobrojnosti, pobijedili. Nekoliko velikana kurejšijskih mušrika  ubijeno je ili zarobljeno. Ova pobjeda je učvrstila položaj muslimana u Medini. Po historijskim izvorima, razlozi pobjede muslimana bili su požrtvovanost i hrabrost, posebno Imama Alija, a.s., i Hamze, prvaka šehida. Ova bitka je jedna od rijetkih koja je spomenuta u Kur’anu i za koju se kaže da je bila primjer Božije pomoći.

Područje Bedra je ispunjeno zelenilom i u njemu postoje izvori vode. Nalazi se oko 150 kilometara južno od Medine, na mjestu gdje se spajaju put Medine i put karavane iz Mekke u Šam. Zbog vode, na njemu su se odmarale karavane. Prije islama svake godine od 1. do 8. zu-l-ka’dea na tom mjestu je bila pijaca. Bedr je i sada mali grad u kojem su nastanjena plemena iz Hidžaza. Broji više od 15 hiljada stanovnika. Zbog izgradnje nove ceste i promjene puta od Medine do Mekke, putnici više ne prolaze tim područjem. Mezaristan u kojem su ukopani šehidi Bedra nalazi se na tom području i to mjesto zijarete muslimani. U časnom Kur’anu u surama Ali Imran, 12–13. i 123–127. ajet, sura En-Nisa’, 77–78, sura El-Anfal, 1–19, 36–51. i 67–71. govori se o događajima na Bedru i spominje se pod nazivom Jevmu-l-furkan.

  1. ramazan:

– Noć kadra

Noć kadra ili Lejletu-l-kadr je noć spuštanja Kur’ana i određivanja čovjekovih poslova u narednoj godini. Časni Kur’an u surama El-Kadr i Ed-Duhan govori o ovoj noći. U Kur’anu i rivajetima se kaže da je vrijednost Noći kadra veća od hiljadu mjeseci. Ova noć je najvrijednija noć u toku godine. To je noć milosti Božije i u njoj se praštaju grijesi. Meleci se spuštaju s neba na zemlju i, u skladu s nekim šiitskim predajama, oni iznose pred Imama, a.s., odredbe i ono što će se desiti robovima u narednoj godini. Nije jasno tačno vrijeme Noći kadr, ali po mnogim predajama, ona se nalazi u mjesecu ramazanu i velika je vjerovatnoća da je to 19, 21. ili 23. noć. Šiije više naglašavaju 23, a sunije 27. noć mjeseca ramazana. Šiije u tim noćima, ugledajući se na bezgrešne Imame, a.s., ostaju budni i bdiju, uče Kur’an, dove i obavljaju ostala djela vezana za tu noć. U časnoj suri El-Kadr se kaže: Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr – a šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci.

U časnoj suri Ed-Duhan se kaže: Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo, – i Mi, doista, opominjemo – u kojoj se svaki mudri posao riješi po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike. 

– Imam Ali, a.s., zadobija udarac sabljom

Nakon što se smirila smutnja haridžija na Nehrevānu, nastala zbog širenja napada nelegalne Muavijine vojske u različitim i zabačenim krajevima islamske države, kao i ubistava i pljačke nevinih ljudi tog područja, Zapovjednik vjernih, a.s., je nastojao da obezbijedi vojsku koju bi poslao u Šam da završi njegov nezavršeni posao u vezi s Mu’avijom. Haridžije, koje više nisu imale snage da se javno pokažu, okrenule su se tajnim, ponajviše terorističkim aktivnostima. U skladu s historijskim izvorima, tri osobe koje su pripadale skupini haridžija sklopile su dogovor oko ubijanja tri ličnosti, tj. hazreti Alija, a.s., Mu’avije i Amra ibn ‘Asa. Od te tri osobe, Abdurahman ibn Muldžim Muradi se obavezao da će ubiti Imama Alija, a.s. Njegova zaljubljenost u Kutam, djevojku koja je izgubila oca i braću u bici na Nehrevānu boreći se na strani haridžija, te njegova želja da dođe do nje, učvrstile su njegovu odluku da ubije Imama, a.s. U praskozorje 19. ramazana 40. hidžr. god., dok je Imam Ali, a.s., stajao u mihrabu Kufske džamije, Ibn Muldžim mu je zadao udarac u mubarek glavu otrovanom sabljom. Očuo se Imamov glas kako izgovara sljedeću rečenicu: “U ime Allaha, uz pomoć Allaha, na putu vjere Allahovog Poslanika, uistinu sam se spasio.” 

  1. ramazan:

– Dan kadra 

  1. ramazan:

– Oslobađanje Mekke

Šeste hidžr. god., nakon što su se desile tri velike bitke, Bedr, Uhud i Hendek, muslimani i mušrici su konačno potpisali mirovni sporazum na području Hudejbije. Po tom dogovoru, između dvije strane je trebao da vlada desetogodišnji mir, ali 2 godine poslije kurejšije su prekršile taj dogovor. Poslanik, s.a.v.a., je kao reakciju na kršenje dogovora na Hudejbiji od strane kurejšija 10. ramazana stao na čelo vojske od deset hiljada muslimana, sastavljene od muhadžira i ensarija, kao i pripadnika plemena iz okoline Medine, i krenuo prema Mekki. Po većini historijskih izvora Mekka je oslobođena 20. ramazana. Kurejšijski poglavari, između ostalog i Ebu Sufjan, prihvatili su islam prije ulaska muslimana u Mekku. Poslanik, s.a.v.a., je uzvikujući riječi: “Danas je dan milosti” izdao naredbu o sveopćem oprostu. Oslobađanjem Mekke se obistinilo Božije obećanje o jačanju muslimana. Mekka je pala pod vlast muslimana i kurejšijski mušrici su zauvijek poraženi. Oslobađanjem Mekke formirana je najveća vojna snaga na Arapskom poluotoku kojoj se nije moglo suprotstaviti ni jedno niti više udruženih plemena. Nakon nekog vremena gotovo cijeli je Arapski poluotok prihvatio islam. To je ostavilo veliki vjerski, politički i društveni uticaj na Mekku. 

– Spuštanje Kur’ana

Prvi ajet sure El-Kadr i treći ajet sure Ed-Duhan govore o spuštanju Kur’ana u Noći kadr. Većina mufesira vjeruje da je u ovoj noći Kur’an odjedanput spušten na Levhi mahfuz (ploču pomno čuvanu) u bejtu-l-ma’muru ili na Poslanikovo, s.a.v.a., srce. I to nazivaju spuštanjem Kur’ana odjedanput ili u cijelosti. 

  1. ramazan:

– Preseljenje Musa ibn Imrana, a.s., i Juša’ ibn Nuna, a.s., dva Božija poslanika, i uzdizanje hazreti Isaa, a.s., na nebo 

– Šehadet Zapovjednika vjernih, a.s.

Zapovjednik vjernih, a.s., bio je teško ranjen od udarca koji je 19. ramazana 40. hidžr. god. dobio u glavu. Liječnici tog vremena uradili su sve što su mogli da bi ga izliječili, ali budući da je sablja bila došla do mozga i da ju je Ibn Muldžim bio natopio otrovom, nije bilo načina da se izliječi. Zapovjednik vjernih, a.s., je iščekivao taj dan jer je Poslanik, s.a.v.a., nagovijestio njegov šehadet od ruke najnesretnijeg čovjeka. Između 19. i 21. ramazana je svim svojim ukućanima, dragoj djeci, porodici i sljedbenicima rekao sve što je trebao reći i sačinio oporuku. Na koncu je u praskozorje 21. ramazana 40. hidžr. god. postao šehid. Na osnovu rivajeta Imam Ali, a.s., je oporučio svojim sinovima kako će obaviti gasul, kako će ga opremiti, kako će obaviti namaz i ukopati ga. Također je od Imama Hasana i Husejna, a.s., tražio da, ako preseli od Ibn Muldžimovog udarca, njemu uzvrate samo jednim udarcem. Imam, a.s., je skrećući pažnju na Kur’an, namaz, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, džihad na Božijem putu, čuvanje Božije kuće da ne ostane prazna, svojim sinovima preporučivao strah od Gospodara, disciplinu u poslovima i međusobno pomirenje. Od njih je tražio da obrate pažnju na prava jetima i komšija. Nakon šehadeta, kao što je i sam oporučio, ukop su tajno noću u današnjem Nedžefu (tadašnjem Gajrinu) obavili Imam Hasan, Imam Husejn, Muhammed ibn Hanefije, uz pratnju Abdullaha ibn Džafera. Njegov mezar je bio skriven. Smatra se da su mezar sakrili kako bi spriječili njegovo iskopavanje i skrnavljenje koje su Beni Umejje i haridžije bile spremne učiniti. Imam Sadik, a.s., je 135. hidžr./753. god. za vrijeme vladavine Mensura, Abbasijskog halife, otkrio mjesto ukopa Imama Alija u Nedžefu. 

– Početak imameta i hilafeta Imama Hasana, a.s., 40. hidžr./31. 1. 661. god. 

– Preseljenje šejha Hurra Amilija

Muhammed ibn Hasan ibn Ali ibn Muhammed ibn Husejn, 1033–1104. hidžr. god., poznat kao šejh Hurr Amili, poznavalac hadisa i šiitkog fikha, živio je u 11. stoljeću po Hidžri i napisao djelo Vasailu-š-ši’e. Bio je učenjak i poznavalac hadisa i vjerovao u ispravnost svih hadisa prenesenih u četiri knjige. Da bi dokazao tu tvrdnju, u posljednjem dijelu svoje knjige Vasailu-š-ši’e naveo je više od dvadeset argumenata za to. Šejh Hurr Amili je vjerovao da se u vezi sa šerijatskim propisima ne može postupati po pretpostavci kada ne postoji mogućnost da se dođe do znanja. 

  1. ramazan:

– Noć kadra

U predajama se ova noć naziva Noć džehni i vjerovatnoća da je to Noć kadra mnogo je veća od 19. i 21. noći.

  1. ramazan:

– Dan Kadra 

  1. ramazan:

– Preseljenje allame Medžlisija

Muhammed Bakir ibn Muhammed Teki Medžlisi, 1037–1110. hidžr. god., poznat kao allame Medžlisi ili drugi Medžlisi, jedan je od poznatih šiitskih poznavalaca hadisa. Allame Medžlisi je među različitim islamskim naukama imao najviše interesovanja za pisanje hadisa i bio je blizak tradicionalistima. Njegova najpoznatija knjiga je obilna hadiska zbirka po imenu Biharu-l-envar, koja je imala izuzetno važnu ulogu u oživljavanju položaja hadisa u sklopu vjerskih spoznaja. Odgoj učenika i pisanje velikog broja knjiga, od kojih su mnoge na perzijskom jeziku i namijenjene običnim ljudima, ostavilo je traga na šiitsku kulturu i naučne metode učenjaka koji su došli poslije njega.

  1. ramazan:

– Bitka na Hunejnu

Bitka na Hunejnu se desila poslije oslobađanja Mekke, 8. hidžr. god., na području Hunejna, između muslimana koje je predvodio časni Poslanik, s.a.v.a., i plemena Havazen i Sekif nastanjenih na području Taifa. Na početku bitke muslimanska vojska je bila poljuljana zbog iznenadnog noćnog napada mušrika i prisustva novonastalih mekanskih muslimana, i to do te mjere da je Poslanikov život došao u pitanje. Ipak, na kraju su muslimani pobijedili i došli do velikog ratnog plijena. U časnom Kur’anu stoji: Allah vas je na mnogim bojištima pomogao, a i onog dana na Hunejnu kada vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali. (Et-Tevbe, 25)

– Svjetski dan Kudsa

Posljednji petak u mjesecu ramazanu je svjetski dan Kudsa. U tom danu muslimani cijeloga svijeta u znak podrške časnom Kudsu i obespravljenom narodu Palestine održavanjem protesta, okruglih stolova, seminara, izložbi, pisanjem članaka, pjesama, pravljenjem filmova i pripremanjem slika… osuđuju zločine okupatorskog režima i insistiraju na nastavku borbe sve do oslobođenja časnog Kudsa i područja islamske Palestine. Nakon pobjede islamske revolucije u Iranu u februaru 1979. godine, tj. 13. ramazana te iste godine (7. augusta 1979), Imam Homeini je izdavanjem priopćenja zatražio od muslimana svijeta da posljednji petak mjeseca ramazana svake godine posvete časnom Kudsu i narodu Palestine i da obznane svoju podršku na nivou cijeloga svijeta složno braneći časni Kuds i palestinski narod te da taj dan veličaju na najbolji način kao dan islama. Taj postupak Imama Homeinija je toplo prihvaćen od strane muslimana svijeta.

Povezani članci