Scroll to top
Podijeli

Redžeb



Redžeb ili redžebu-l-muradždžeb je sedmi mjesec u mjesečevom kalendaru. Redžeb se, pored zu-l-ka’dea, zu-l-hidždžea i muharrema, ubraja u svete mjesece. U rivajetima se posebno naglašavaju umra i post u ovom mjesecu i preporučuje posvećenost ibadetu. Od časnog Poslanika, s.a.v.a., je preneseno: “Redžeb je Božiji mjesec, ša’ban je moj mjesec, a ramazan je mjesec mog ummeta.” Također je rekao: “Ko god bude postio jedan dan u mjesecu redžebu, kao da je postio cijeli mjesec dana.” Prvu noć uoči petka u redžebu nazivaju Lejletu-l-regaib (noć želja) i u rivajetima se navode posebna djela za tu noć. Tradicija i’tikāfa se odnosi na 13, 14. i 15. dan ovoga mjeseca koji su poznati kao bijeli dani.

Događaji u mjesecu redžebu 

  1. redžeb:

– Rođendan Imama Muhammeda Bakira, a.s.

Imam Muhammed ibn Ali, Bakir, mir s njim, peti Imam, rođen je 57/677. Nadimak Bakir dao mu je Poslanik, s.a.v.a. Sin je četvrtog Imama. Bio je prisutan na Kerbeli kada je imao 4 godine. Nakon oca, on je odredbom Božijom i predstavljanjem od strane predaka postao Imam. Umro je 114/732. godine, prema nekim predajama otrovao ga je Ibrahim ibn Velid ibn Abdulmelik, bratić Hišama, emevijskog halife.

Za vrijeme njegovog imameta, kao rezultat emevijske nepravde, sve češće su izbijale pobune u raznim dijelovima države. Postojali su raskoli i unutar same vladajuće emevijske porodice pa su donekle članovi Poslanikove porodice bili ostavljeni na miru. S druge strane, tragedija na Kerbeli i pritisak koji je trpio Ehli bejt, od kojih je četvrti Imam bio najznačajnije otjelovljenje, privukli su mnoge muslimane Imamima. Ti su se faktori isprepleli i omogućili ljudima, posebno sljedbenicima Ehli bejta, da u velikom broju idu u Medinu te da obilaze svoga Imama. Imamu Bakiru bila je pružena mogućnost širenja islamskog nauka te znanja Ehli bejta koja nije postojala za Imame prije njega.

Potvrda te činjenice jesu bezbrojne predaje koje je ispripovijedao Imam Bakir te veliki broj glasovitih ljudi znanosti i učenjaka koje je on podigao u različitim islamskim znanostima. Ta su imena zabilježena u mnogim knjigama i biografijama slavnih ljudi u islamu. 

  1. redžeb:

– Rođendan Imama Alija ibn Muhammeda Hadija,a.s.

Imam Ali ibn Muhammed Nakki, poznat i kao Hadi, mir s njim, deseti Imam, bio je sin devetog Imama. Rođen je 212/827. u Medini te je prema predajama škole Ehli bejta umro otrovan od strane Mu’taza, abasijskog halife, 254/868. godine. Za svoga života Imam Hadi bio je savremenik sedam abasijskih halifa: Me’muna, Mu’tesima, Vasika, Mutevekila, Muntasira, Muste’ina i Mu’taza. Za vrijeme Mu’tesimove vladavine 220/835. njegov plemeniti otac umire otrovan u Bagdadu. U to je vrijeme Imam Hadi bio u Medini. Tamo Allahovom odredbom i ukazivanjem prethodnih Imama počinje njegov imamet. Ostao je u Medini podučavajući religijske znanosti sve do Mutevekilovog vremena. Godine 243/857, kao rezultat nekih krivotvorenih uputa, Mutevekil je jednom od svojih državnih službenika naredio da pozove Imama iz Medine u Samaru, koja je tada bila glavni grad. On sam napisao je Imamu pismo puno susretljivosti i uljudnosti, tražeći da dođe u glavni grad gdje bi se mogli sresti. Po dolasku u Samaru formalno gledano nisu pokazane neke mjere protiv Imama. No, u isto vrijeme Mutevekil se nije libio nijednog sredstva u namjeri da mu stvori neprilike i da ga uvrijedi. Mnogo je puta pozivao Imama k sebi s ciljem da ga ubije ili osramoti te je i njegovu kuću dao pretraživati. U neprijateljstvu prema Poslanikovom Ehli bejtu, Mutevekilu nije bilo ravna među abasijskim halifama. Posebno je mrzio Imama Alija, mir s njim, kojeg je otvoreno proklinjao. Čak je naredio dvorskoj ludi da ismijava Imama Alija na raskošnim gozbama, što bi nasmijavalo dotičnog halifu! Godine 237/850. naredio je da se sravni sa zemljom mezar Imama Husejna na Kerbeli i brojne kuće oko njega! Zatim je naveo rijeku na Imamov mezar. Naredio je da se zemlja mezara preore i obradi tako da mu se zatre svaki trag. Imam Hadi strpljivo je podnosio mučenja i uznemiravanja abasijskog halife Mutevekila sve dok halifa nije umro i dok ga nisu naslijedili Muntasir, Muste’in te konačno Mu’taz, čija zavjera dovodi do toga da Imam bude otrovan i da umre. 

  1. redžeb:

– Šehadet Imama Hadija, a.s., 254. hidžr./2. 7. 868. god. (po jednom predanju) 

  1. redžeb:

– Šehadet Imama Kazima, a.s., 183. hidžr./18. 8. 799. god. (po jednoj predaji) 

  1. redžeb:

– Rođendan Imama Muhammeda Dževada, a.s.

Imam Muhammed ibn Ali Et-Teki, poznat i kao Dževad, mir s njim, deveti Imam, bio je sin osmog Imama. Rođen je 195/811. u Medini i prema predajama škole Ehli bejta umro 220/835, otrovan od svoje žene, kćeri Me’munove, na poticaj abasijskog halife Mu’tesima. Ukopan je pored svog djeda, sedmog Imama, u Kazimijji. Postao je Imam nakon smrti svoga plemenitog oca. U vrijeme smrti svog plemenitog oca Imam Dževad bio je u Medini. Me’mun ga je pozvao u Bagdad, koji je tada bio glavni grad hilafeta, i formalno mu ukazao veliku ljubaznost. Čak mu je dao i svoju kćerku za ženu te ga je držao u Bagdadu. A zapravo je na taj način htio imati potpuni uvid o kretanju Imama.

Imam je neko vrijeme boravio u Bagdadu, a zatim je, uz Me’munov pristanak, krenuo u Medinu, gdje je ostao do Me’munove smrti. Kad je Mu’tesim postao halifa, pozvao je Imama nazad u Bagdad gdje ga je mogao nadgledati i na kraju, kao što je rečeno, otrovao ga uz pomoć Imamove supruge. 

  1. redžeb:

– Rođendan Imama Alija ibn Ebu Taliba Emiru-l-mu’minina, a.s.

Imam Ali, mir s njim, prvi Imam, rođen je u Mekki 22. godine prije Hidžre. Majka mu je Fatima, otac Ebu Talib, a djed Abdulmuttalib. Kada je on rođen, Muhammed, s.a.v.a., je već imao svoju porodicu, ali snažne veze s Ebu Talibovom kućom nisu prestajale. To dijete će rasti uz Muhammeda i postat će mu najodaniji sljedbenik. Uz hazreti Hatidžu, on je prvi koji je primio islam. Muhammed, s.a.v.a., mu je povjerio da sakupi njihove srodnike na gozbi, kako bi ih pozvao pokornosti Bogu. Tom prilikom mu je rekao: “Ti si brat moj, povjerenik moj, pomagač moj, nasljednik moj i zastupnik moj nakon mene.”

One noći kada su poricatelji Istine opkolili Poslanikovu, s.a.v.a., kuću, s namjerom da ga ubiju, Poslanik, s.a.v.a., neprimijećen odlazi, a u njegovoj postelji ostaje Ali, a.s.

U Medini Poslanik obznanjuje i provodi bratimljenje iseljenika iz Mekke i pomagača iz Medine. Svakom iseljeniku određuje brata pomagača, a sebe bratimi s Alijem, a.s. Jedan je od pisara objave. Za njega je Poslanik rekao: “Ja sam grad znanja, a Ali je kapija na tom gradu.”
2. hidžr. god., u skladu s Poslanikovom voljom, hazreti Ali uzima za ženu hazreti Fatimu. Ona će roditi dva sina – Hasana i Husejna i dvije kćeri – Ummu Kulsum i Zejnebu.
Bio je u svim ratovima u kojima je Poslanik učestvovao, izuzev u Bici kod Tebuka, kad mu je naređeno da ostane u Medini kako bi zamijenio Poslanika. Na veličinu njegovog položaja ukazuje se u brojnim kur’anskim ajetima. Prilikom povratka s Oprosnog hadždža Poslanik, s.a.v.a., ga je zvanično imenovao za svoga nasljednika rekavši:

“Kome sam ja predvodnik, tome je i Ali predvodnik.”

Do posljednjeg dana je bio uz Poslanika, s.a.v.a., a kada je on preselio, predvodio je njegov ukop. Nakon Poslanikovog preseljenja bio je odsječen od svih javnih djelatnosti. Zajednica muslimana mu priseže kao halifi 35. hidžr. god.

Za vrijeme svoga hilafeta Ali je slijedio Poslanikov put i otpočeo mnoge reforme, što je izazvalo revolt nekih ashaba. Zbog toga je vodio brojne ratove.

Ranjen je u Kufskoj džamiji 40. hidžr. god. Od posljedica ranjavanja ubrzo je preselio. Njegov mezar se nalazi u svetom gradu Nedžefu u Iraku.

– Prvi dan ajjamu-l-bida (bijeli dani) 

  1. redžeb:

– Preseljenje hazreti Zejnebe, s.a.

Poslije šehadeta Imama Husejna, a.s., počelo je novo razdoblje u političkom i društvenom životu hazreti Zejnebe, s.a. Dok se brinula o preživjelim članovima porodica kerbelskih šehida, podnosila zarobljeništvo u Kufi i Šamu i držala briljantne govore na skupu kod Ubejdullaha ibn Zijada u Kufi i Jezida ibn Muavije u Šamu, ona je dovela do vrhunca ustanak svoga brata Imama Husejna, a.s. Razotkrila je Jezidovu tiransku vlast i tako mu suzila prostor djelovanja da je Jezid, uza svu svoju šejtansku oholost i gordost, pognuo glavu i pokazao žaljenje zbog ubistva Imama Husejna, a.s., i njegovih pomagača.

Hazreti Zejneb, s.a., je nakon povratka u Medinu, usljed boli gubitka njoj dragih osoba i beskrajne tuge zbog događaja na Kerbeli, iz dana u dan bila sve slabija u tijelu. Gubila je snagu. Na koncu je, 18 mjeseci i 5 dana nakon događaja na Kerbeli, preselila u 56. godini života, 15. redžeba 62. hidžr. god.

Historičari se ne slažu oko mjesta njenog tužnog preseljenja, a samim tim ni ukopa njenog čistog tijela. Neki smatraju da je preselila u Medini, neki u Šamu, a neki u Egiptu.

  1. redžeb:

– Rođenje u časnoj Ka’bi

Poznato je da je u vrijeme rođenja Imama Alija, a.s., njegova majka Fatima bint Esed pored Ka’be od Gospodara tražila da joj olakša rođenje njenog novorođenčeta. Nakon toga se zid Ka’be rascijepio, ona je ušla unutra i tu ostala tri dana. Četvrti dan, tj. 13. redžeba 30. godine slona izašla je iz Ka’be noseći u naručju svoga sina Alija, a.s.

Allame Amini je ovaj događaj prenio iz 16 sunitskih i 50 šiitskih izvora. Naveo je imena 41 pjesnika od 2. st. po hidžri do ovog stoljeća koji su opjevali ovaj događaj.

Allame Medžlisi iz 18 izvora, većinom šiitskih, navodi da se Imam Ali, a.s., rodio u Ka’bi. U nekim izvorima je na dva ili tri mjesta direktno ukazano na tu činjenicu.

Mar’aši Nedžefi rođenje Imama Alija, a.s., u Ka’bi prenosi iz 17 sunitskih knjiga. 

  1. redžeb:

– Bitka na Tebuku, 9. hidžr./4. 11. 630. god. (po jednom predaju) 

  1. redžeb:

– Trovanje Imama Kazima, a.s., 183. hidžr./3. 9. 799. god. 

  1. redžeb:

– Šehadet Imama Kazima, a.s., 183. hidžr./5. 9. 799. god. 

  1. redžeb:

– Početak poslanstva

Početak Poslanikovog, s.a.v.a., poslanstva desio se u njegovoj 40. godini. U vezi s tačnošću ovog značajnog datuma postoji više mišljenja. Sljedbenici Ehli bejta, a.s., slijedeći predaje Ehli bejta, a.s., vjeruju da je početak poslanstva 27. redžeb 40. godine slona.

Dok je Poslanik, s.a.v.a., u pećini Hira bio zaokupljen razmišljanjem i ibadetom, počelo je njegovo poslanstvo spuštanjem prvih ajeta sure El-Alak i nastavilo se spuštanjem prvih ajeta sure El-Muddessir.

Časni Poslanik, s.a.v.a., je o svome poslanstvu prvo obavijestio svoju suprugu Hatidžu, s.a., a potom i svoga amidžića Alija, a.s. Tri godine kasnije, kada je objavljen 214. ajet sure Eš-Šuara, poziv je ušao u novu etapu. Iste te godine objavljivanjem 94. ajeta sure El-Hidžr, poziv je postao javan. Poslanik, s.a.v.a., je prvi put na tržnom centru Ukaz, mjestu gdje su se ljudi sakupljali radi trgovine i gdje je jedna skupina na uzvišenju kazivala nove stihove i različite priče, pozvao sve ljude da ušute i tu obznanio svoj poziv.

Toga dana je Ebu Leheb uznemirio Poslanika, s.a.v.a., ismijavajući ga, a jedna skupina ga je slijedeći Ebu Leheba povrijedila. Međutim, Ebu Talib ih je štiteći Poslanika, s.a.v.a., ukorio.

  1. redžeb:

– Pokret Imama Husejna, a.s., prema Mekki, 60. hidžr./7. 5. 680. god.

Povezani članci