Drugi govor hazreti Zehre, s.a.

Zehra, s.a., nakon oca
Drugi govor hazreti Zehre, s.a.
Suvejd ibn Gafle kaže:
„Kada se hazreti Fatima teško razboljela da je od te bolesti napustila Ovaj svijet, skupina žena muhadžira i ensarija došla joj je u posjetu i rekla:
„O kćerko Božijeg Poslanika, kako si danas?“
Hazreti Fatima, s.a., se zahvalila Gospodaru, poslala selam na svoga plemenitog oca i rekla:
أَصْبَحْتُ وَاللهِ عَائِفَةً لِدُنْيَاكُنَّ، قَالِيَةً لِرِجَالِكُنَّ، لَفَظْتُهُمْ بَعْدَ أَنْ عَجَمْتُهُمْ، وَشَنَأْتُهُمْ بَعْدَ أَنْ سَبَرْتُهُمْ، فَقُبْحًا لِفُلُولِ الْحَدِّ، وَاللَّعِبِ بَعْدَ الْجِدِّ، وَقَرْعِ الصَّفَاةِ، وَصَدْعِ الْقَنَاةِ، وَخَتْلِ الْآرَاءِ، وَزَلَلِ الْأَهْوَاءِ، وَ﴿لَبِئْسَ ما قَدَّمَتْ لَهُمْ أَنْفُسُهُمْ أَنْ سَخِطَ اللهُ عَلَيْهِمْ وَفِي الْعَذابِ هُمْ خالِدُونَ﴾ لَا جَرَمَ لَقَدْ قَلَّدْتُهْم رِبْقَتَهَا، وَحَمَّلْتُهُمْ أَوْقَتَهَا، وَشَنَنْتُ عَلَيْهِمْ غَارَاتِهَا، فَجَدْعًا وَعَقْرًا وَسُحْقًا لِلْقَوْمِ الظَّالِمِينَ، وَيْحَهُمْ، أَنَّى زَعْزَعُوهَا عَنْ رَوَاسِي الرِّسَالَةِ، وَقَوَاعِدِ النُّبُوَّةِ وَالدَّلَالَةِ، وَمَهْبِطِ الرُّوحِ الْأَمِينِ، وَالطَّبِينِ بِأُمُورِ الدُّنْيَا وَالدِّينِ
Oko njihovih grla sam stavila njegovu omču, prebacila na njih njegov teret i pospila sam po njima njegovu prašinu pa neka sakati, prokleti i udaljeni od Božije milosti budu počinitelji nepravde!
Teško njima, gdje su maknuli hilafet s nepomične planine poslanstva, s temelja vjerovjesništva i uputa, mjesta dolaska povjerljive duše koja zna istinu i o svijetu i o vjeri.
﴿أَلَا ذلِكَ هُوَ الْخُسْرانُ الْمُبِينُ﴾ وَمَا الَّذِي نَقَمُوا مِنْ أَبِي الْحَسَنِ؟ نَقَمُوا وَاللهِ مِنْهُ نَكِيرَ سَيْفِهِ، وَقِلَّةَ مُبَالاتِهِ لِحَتْفِهِ، وَشِدَّةَ وَطْأَتِهِ، وَنَكَالَ وَقْعَتِهِ، وَتَنَمُّرَهُ فِي ذَاتِ اللهِ، وَاللهِ، لَوْ تَكَافُّوا عَنْ زِمَامٍ نَبَذَهُ رَسُولُ اللهِ، صَلَّى اللهُ عَلَيهِ وَآلِهِ وَسَلَّمَ، لَاعْتَلَقَهُ، وَلَسَارَ بِهِمْ سَيْرًا سُجُحًا، لَا يَكْلُمُ خِشَاشُهُ، (وَلَا يَكِلُّ سَائِرُهُ)، وَلَا يُتَعْتَعُ رَاكِبُهُ، وَلَأَوْرَدَهُمْ مَنْهَلًا نَمِيرًا فَضْفَاضًا، تَطْفَحُ ضِفَّتَاهُ، (وَلَا يَتَرَنَّقُ جَانِبَاهُ)، وَلَأَصْدَرَهُمْ بِطَانًا، (وَنَصَحَ لَهُمْ سِرًّا وَإِعْلَانًا)، قَدْ تَحَيَّرَ بِهِمُ الرَّيُّ غَيْرَ مُتَحَلٍّ مِنْهُ بِطَائِلٍ، (وَلَا يَحْظَى مِنَ الدُّنْيَا بِنَائِلٍ)، إِلَّا بِغَمْرِ الْمَاءِ وَرَدْعِهِ شَرَرَ السَّاغِبِ، (وَلَبَانَ لَهُمُ الزَّاهِدُ مِنَ الرَّاغِبِ وَالصَّادِقُ مِنَ الْكَاذِبِ)، وَلَفُتِحَتْ عَلَيْهِمْ بَرَكَاتٌ مِنَ السَّمَاءِ وَالْأَرْضِ، وَسَيَأْخُذُهُمُ اللهُ بِما كانُوا يَكْسِبُونَ.
Tako mi Allaha, kada bi se oni okanili povodca kojeg je Poslanik, s.a.v.a., ostavio, on bi ga čvrsto uhvatio, vodio bi ih blago da se ne ranjava mjesto povodca, ne umori se jahalica i ne uznemiri jahač, i doveo bi ih na bistra, čista i obilna pojilišta, čije su obale prepune, a dvije strane se ne zamućuju, pa ih vraćao site i napojene. Savjetovao bi ih i tajno i javno, ne bi se ukrasio nikakvom koristi od bogatstva, niti bi uzeo udio od ovog dunjaluka, osim koliko da se utoli žedan i nahrani gladan. Suzdržljiv bi se odvojio od pohlepnika, a iskren od lažljivaca… A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.[3] …i stigla ih je kazna za ono što su radili. A i one među ovima koji nepravdu čine – stići će kazna za ono što čine, oni neće umaći.[4]
أَلَا هَلُمَّ فَاسْمَعْ، وَمَا عِشْتَ أَرَاكَ الدَّهْرُ الْعَجَبَ، وَإِنْ تَعْجَبْ وَقَدْ أَعْجَبَكَ الْحَادِثُ، (لَيْتَ شِعْرِي) إِلَى أَيِّ سِنَادٍ اسْتَنَدُوا، (وَإِلَى أَيِّ عِمَادٍ اعْتَمَدُوا) وَبِأَيَّةِ عُرْوَةٍ تَمَسَّكُوا، (وَعَلَى أَيَّةِ ذُرِّيَّةٍ أَقْدَمُوا وَاحْتَنَكُوا)، (لَبِئْسَ الْمَوْلى وَلَبِئْسَ الْعَشِيرُ وَبِئْسَ لِلظَّالِمِينَ بَدَلًا)، اسْتَبْدَلُوا الذُّنَابَى وَاللهِ بِالْقَوَادِمِ، وَالْعَجُزَ بِالْكَاهِلِ، فَرَغْمًا لِمَعَاطِسِ قَوْمٍ ﴿يَحْسَبُونَ أَنَّهُمْ يُحْسِنُونَ صُنْعًا- أَلا إِنَّهُمْ هُمُ الْمُفْسِدُونَ وَلكِنْ لا يَشْعُرُونَ﴾، وَيْحَهُمْ، ﴿أَفَمَنْ يَهْدِي إِلَى الْحَقِّ أَحَقُّ أَنْ يُتَّبَعَ أَمَّنْ لا يَهِدِّي إِلَّا أَنْ يُهْدى فَما لَكُمْ كَيْفَ تَحْكُمُونَ﴾ أَمَا لَعَمْرِي، لَقَدْ لَقِحَتْ، فَنَظِرَةٌ رَيْثَمَا تُنْتَجُ، ثُمَّ احْتَلِبُوا طِلَاعَ الْقَعْبِ دَمًا عَبِيطًا وَذُعَافًا مُمْقِرًا، هُنَالِكَ يَخْسَرُ الْمُبْطِلُونَ، وَيَعْرِفُ التَّالُونَ غِبَّ مَا أَسَّسَ الْأَوَّلُونَ، ثُمَّ طِيبُوا (بَعْدَ ذلِكَ) عَنْ أَنْفُسِكُمْ أَنْفُسًا، وَاطْمَئِنُّوا لِلْفِتْنَةِ جَأْشًا، وَأَبْشِرُوا بِسَيْفٍ صَارِمٍ، (وَسَطْوَةِ مُعْتَدٍ غَاشِمٍ)، وَهَرْجٍ شَامِلٍ، وَاسْتِبْدَادٍ مِنَ الظَّالِمِينَ، يَدَعُ فَيْئَكُمْ زَهِيدًا، وَزَرْعَكُمْ حَصِيدًا، فَيَا حَسْرَتَى لَكُمْ، وَأَنَّى بِكُمْ وَقَدْ عُمِّيَتْ عَلَيْكُمْ، ﴿أَنُلْزِمُكُمُوها وَأَنْتُمْ لَها كارِهُون﴾
Zamijenili su, tako mi Allaha, glavu za rep i greben za zadnjicu pa neka je na zemlji nos onih koji tvrde da čine dobro.[8] Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju.[9] Teško njima! Pa da li je onda dostojniji da se poštuje onaj koji na pravi put upućuje ili onaj koji ni sam nije na pravom putu, osim ako ga drugi na pravi put ne uputi? Šta vam je, kako rasuđujete?![10]
Tako mi života, doista, smutnja je oplođena, pa pričekajte malo dok se ne porodi, pa pomuzite pehar pun svježe krvi i smrtonosnog otrova. Tada će oni nevaljali biti gubitnici.[11]
Znat će naraštaji koji dolaze posljedice onoga što su im prethodnici ostavili kao temelj. Ostavite svoj dunjaluk, umirite srca pred dolaskom smutnje i obradujte se sabljom oštrom, vlašću tiranina, nasilnika, sveobuhvatnim neredom i samovoljom tlačitelja koji će prihode vaše učiniti neznatnim i skup vaš uništiti! O, teško vama, i kuda biste, a, zaista, mrači se pred očima vašim! Zar da vas prisilimo na pravom putu, a vi to ne želite!“[12]
Ona reče:
إِلَيْكُم عَنِّي، فَلَا عُذْرِ بَعْدَ تَعْذِيرِكُم وَلَا أَمْرَ بَعْدَ تَقْصِيرِكُمْ
„Udaljite se od mene, vaši izgovori nisu prihvaćeni. Kakav vam izgovor preostaje nakon svih ovih grešaka?“[1]
[1] Me'anil-ahbar, str. 354; El-Ihtidžadž, sv. 1, str. 108; Emalit-Tusi, str. 374; Biharul-envar, sv. 43, str. 158; Belagatun-nisa, str. 32; Dela'ilul-imame, str. 39; Šerhu nehdžil-belaga, sv. 16, str. 233; Kešfu-gumme, sv. 1, str. 492; Ihkakul-hakk, sv. 10, str. 306, sv. 19, str. 168; Medžmus-sejjid Humejdan, str. 505.