Sloboda i pitanje sreće i nesreće u biti

Autor: Ajetullah Džafer Subhani
Izvor: Andišehaje džavid, sv. 2, str. 62
Share

Pitanje: Ukoliko je čovjek stvarno stvoren slobodnim i u njegovim odlukama i željama nema sile i pritiska, pa šta se onda misli pod njegovom srećom i nesrećom na što se ukazuje u nekim ajetima i predajama, što je prirodni povod da čovjek krene posebnim putem?

Odgovor:

U odgovoru na ovo pitanje na početku je potrebno razmotriti ajeta koji govore o ovom pitanju – sreća i nesreća – kako bi na taj način odgovor postao jasan.

  1. Kur'an ljude na Sudnjem danu dijeli na dvije grupe

Jedan od ajeta koji o tome govori je 105. ajet sure Hud: Onoga dana kad dođe, bez dopuštenja Njegova niko ni riječ neće izustiti, a među njima biće nesretnih i sretnih.

يَوْمَ يَأْتِ لا تَكَلَّمُ نَفْسٌ إِلاّبِإِذْنِهِ فَمِنْهُمْ شَقِىٌّ وَسَعِيدٌ

Zatim Kur'an govori o sudbini obje grupe, ukazujući na njihove nagrade i kazne. Ovi ajeti ukazuju na satisfakciju koju ljudi zaslužuju na temelju potpune slobode, dakle svojim dobrim ili lošim postupcima, sebi na Sudnjem danu obezbjeđuju sreću ili nesreću a u tome, dakle u toj sreći ili nesreći nema ni najmanje prisiljenosti.

  1. U 105. i 106. ajetu sure El-Mu'minun griješnici za uzrok svoje nesreće na Sudnjem danu navode to što su bili nadjačani nesrećama u ovosvjetskom životu pa se kaže: “Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih poricali?” “Gospodaru naš” – reći će – “nesreća nas naša nadvladala i bijasmo narod zalutali.”

أَلَمْ تَكُنْ آياتِى تُتْلى عَلَيْكُمْ فَكُنْتُمْ بِها تُكَذِّبُونَ * قالُوا رَبَّنا غَلَبَتْ عَلَيْنا شِقْوَتُنا وَكُنّا قَوْماً ضالّينَ

Treba pogledati šta je to ovosvjetska nesreća koja ih je nadjačala.

Nema sumnje da stanovnici džehennema svoju zlu sudbinu dovode u vezu sa ovosvjetskom nesrećom pa kažu – nesreća naša – ali da li je smatraju proizvodom svojih djela ili je smatraju svojom iskonskom osobinom koja je u njima došla zajedno sa stvaranjem. Sljedeći ajet daje do znanja da oni to smatraju stečenim stanjem koje je izgrađeno njihovim djelima na ovosm svijetu dakle: “Gospodaru naš, izbavi nas iz nje (Vatre); ako bismo ponovo zlo radili, bili bismo zaista zulumćari.” (El-Mu'minun, 107)

رَبّنا أَخْرِجْنا مِنْها فَإِنْ عُدْنا فَإِنّا ظالِمُونَ

Iz toga što oni mole Gospodara da ih vrati na ovaj svijet, te ako i ovaj put budu činili ista djela, tojest zlo, sami su krivi i nasilnici su, daje nam do znanja da su im ruke slobodne da mogu steći ili sreću ili nesreću, i da životni program promjene po svojoj volji, ako bi njihova zla sudbina bila rezultat nepromjenjive nesreće, onda bi njihov zahtjev da se vrate na Ovaj svijet i implicitno obećanje da će se promjeniti, bio besmislen.

Jer pretpostavka je da njihovo stvaranje u obje faze bude identično i da u ovom djelu ne bude među njima razlike. Otuda Imam Sadik, a.s., u objašnjenju ajeta kaže: “Postali su nesretnici zbog svojih djela.” (Tevhide Saduk, str. 356)

Razjasnili smo smisao oba ajeta i postalo je jasno da Kur'an isključuje mogućnost da je neko stvoren nesretan u značenju da nesreća proizlazi iz čovjekove stvorenosti te da mu je od rođenja zapečaćena sudbina. Sada ćemo razmotriti neke predaje o ovom pitanju. Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Nesretnik je onaj ko je nesretan u majčinoj utrobi.” (Tevhide Saduk, str. 356; Ruhu-l-bejan, sv. 1, str. 104.) (الَشَّقِىُّ مَنْ شَقِىَ فى بَطْنِ أُمّهِ)

Ili pak: “Ljudi su rudnici, poput rudnika zlata i srebra.” (Tevhide Saduk, str. 357)

النّاسُ مَعادِنٌ كَمَعادِنِ الذَّهَبِ وَالْفِضَّةِ.

Prvi hadis pod pretpostavkom ispravnog lanca može se odnositi na osobine naslijeđene od roditelja, jer nasljeđene osobine se ne tiču samo tjelesnih osobina, već naslijeđuju se i moralne vrline i psihički poroci. Dijete koje se rađa od roditelja s tjelesnim i moralnim nedostacima još u majčinoj utrobi se polažu temelji njegove nesreće – naravno samo teren a ne potpuni uzrok za takvo nešto – i obratno, dijete koje je plod roditelja koji su i tjeleno i psihički zdravi od početka su izvršene pripreme za njegovu sreću i u jednom značenju on je sretan, a to što su moralne vrline i psihičke osobine nasljednje nije u značenju da se podrazumjeva prisiljenost.

Drugi hadis ukazuje na različitost stvaranja glede savršenstva i cilj je da su ljudi stvoreni sa različitim sposobnostima i vrijednostima poput različitih vrijednosti zlata i srebra i za svakog je poželjno ono za što je stvoren.

Na kraju prenosim hadis od sedmog Imama, a.s.: Muhammed ibn Ebi Umejr je upitao Imama Kazima, a.s., šta je Poslanik mislio sa riječima: “Nesretnik je onaj ko je nesretan u majčinoj utrobi, a sretnik je onaj ko je sretan u majčinoj utrobi?” Imam mu reče: “Mislio je na to da Bog od prvog trenutka zna ko će činiti djela koja donose sreću a ko će činiti djela koja donose nesreću.” Zatim je upitao šta je značenje Poslanikovih riječi: “Radite, pa svakom je moguće ono za što je stvoren?” (اعملوا فكل ميسر لما خلق له) Imam mu je to objasnio: “Bog je sve ljude stvorio da Mu čine ibadet a ne da Mu se suprotstavljaju, dakle svi ljudi imaju mogućnost da Mu se pokoravaju i teško onome ko odabere slijepilo umjesto vida.” (Manšure džavid, sv. 4, str. 385)

(Ajetullah Džafer Subhani, Andišehaje džavid, sv. 2, str. 62)

  • 15 Februara, 2019