Muharremu-l-haram
- muharrem:
– Dolazak Imama Husejna, a.s., na Kerbelu
Većina izvora navodi četvrtak, 2. muharrem 61. hidžr./05.10.680. god. kao dan ulaska Imama Husejna, a.s., na Kerbelu.
Kada je Hurr rekao Imamu, a.s.: “Spusti se ovdje jer je Eufrat blizu”, Imam, a.s., je upitao kako se zove to mjesto i odgovorili su mu da je to Kerbela. Na to je on rekao: “Ovo je mjesto tuge (karba) i nedaća (bela). Kada je moj otac krenuo prema Siffinu, prošao je ovuda i ja sam bio s njim. Stao je i upitao za naziv. Kad ga je čuo, rekao je: ‘Ovdje će spustiti svoje konje, a ovdje će im se proliti krv.’ Upitali su ga o čemu govori i odgovorio je: ‘Karavana iz Muhammedove, s.a.v.a., porodice će se spustiti ovdje.’”
Zatim je Imam Husejn dodao: “Ovdje je mjesto za naše konje, šatore, mjesto na kojem će naši muškarci biti pogubljeni i na kojem će nam se krv proliti.”
Potom je dao naredbu da na tom mjestu istovare stvari.
– Preseljenje hazreti Adema, a.s.
- muharrem:
– Šehadet hazreti Jahje, a.s.
- muharrem:
– Zabrana vode ne Kerbeli
7. muharrema Ubejdullah ibn Zijad je pismenim putem zatražio od Omera ibn Sa’da da Husejnu ibn Aliju, a.s., onemogući pristup vodi. Omer ibn Sa’d je onda Amru ibn Hadžadžu Zubejdiju naredio da s 500 konjanika izvrši ovaj zahtjev.
- muharrem:
– Dan Tasu’a
Šimr ibn Zi-l-Džeušen u četvrtak popodne, 9. muharrema 61. hidžr./12. 10. 680. god., noseći naredbu Ubejdullaha ibn Zijada, namjesnika Kufe, otišao je kod Omera ibn Sa’da na Kerbelu da mu kaže da okonča bitku ili će on sam to učiniti. Omer ibn Sa’d na to je svojim vojnicima uzviknuo: “O vojsko Božija, uzjašite i radosnu vijest o Džennetu primite!” i krenuli su prema taboru Imama Husejna, a.s.
Kada je Imam to saznao, rekao je svom bratu Abbasu: “Ako možeš, nagodi se s njima da borbu odgode do sutra i da nam večeras daju priliku da se posvetimo molitvi svome Gospodaru i namazu. Gospodar zna da ja puno volim namaz i učenje Kur’ana.”
Omer ibn Sa’d se složio s tim, ali je ipak toga dana opkolio šatore Imama Husejna, a.s., i Ehli bejta i Imamovih pomagača.
- muharrem:
– Ašura
Deseti dan hidžretske godine zove se Ašura. Potresan i veliki događaj koji se dogodio u ovom danu u historiji islama učinio ga je poznatim pod ovim imenom.
Poslije preseljenja časnog Poslanika, s.a.v.a., na Ahiret, zbog nepovoljnih političkih i društvenih zbivanja u mladom islamskom društvu, počele su se pojavljivati misaone, moralne i odgojne devijacije, vremenom sve izraženije i udaljenije od izvornog islama i islamskog načina življenja.
Smrću tadašnjeg halife, 60. hidžr. god., njegov sin je džahilijetskim običajem nasljeđivanja vlasti zasjeo na mjesto islamskog halife, a islamski halifat s ulogom vjerskog, duhovnog, misaonog, društvenog i političkog liderstva pao je u ruke lakomislenog, nepismenog, vjerski i svjetski neobrazovanog i vina željnog mladića. Novi halifa većinu svog vremena provodio je u igri s majmunom, kockanju i provodu – niti je imao islamski odgoj niti je poznavao islam.
Imam Husejn je, odbijajući dati prisegu novom halifi, 60. hidžr. god. otvoreno i jasno pokrenuo misaoni i društveni prosvjetiteljski pokret te je, okrećući se centrima okupljanja muslimana, počeo skretati njihovu pažnju na izvanredno opasno stanje društva.
Imam je prvo otišao u časnu Mekku, pred hadž, kako bi stupio u kontakt s muslimanima iz svih dijelova islamske države i skrenuo im pažnju na pogubno stanje islamskog društva.
Nakon poziva i insistiranja stanovnika iračkog grada Kufe, Imam Husejn je, zajedno sa svojom porodicom i malobrojnim sljedbenicima, iz Mekke krenuo prema Iraku.
Na putu prema Kufi, Imama Husejna i njegove saputnike zaustavile su državne snage od oko hiljadu ljudi i spriječile ih da se približe Kufi. Imam i njegovi pratioci, koji su na ovo putovanje krenuli sa svojim porodicama, bez ikakve namjere da izazivaju bilo kakve smutnje, nemire ili vojne sukobe, nego samo da predvode jedan prosvjetiteljski misaoni i društveni pokret, brutalno, okrutno i ishitreno našli su se u teškoj situaciji. Nisu im dopustili ni da se vrate ni da krenu u nekom drugom pravcu. Bili su prisiljeni da se zadrže na mjestu zvanom Kerbela.
Halifa je Imamu Husejnu ponudio samo dvije opcije: ili predaju i bezuslovno prihvaćanje halifata nametnutog halife sa svim njegovim posljedicama, ili rat, odnosno smrt.
Opkoljeni Imam je narednih nekoliko dana ulagao mukotrpne napore u dva smjera. S jedne strane je, koristeći svaku priliku, muslimanima u sastavu režimske vojske koja ga je opkolila nastojao skrenuti pažnju na bolno stanje i razornu devijaciju muslimanske zajednice, dobrohotnošću i očinskom brigom pozivajući ih da se vrate muslimanskom načinu življenja i Poslanikovom sunnetu. S druge strane je kontinuiranim pregovorima i dobronamjernošću nastojao iznaći treće rješenje koje bi zadovoljilo obje strane i spriječilo prolijevanje krvi.
Desetog dana muharema 61. hidžr./13. 10. 680. god. čisti su članovi Poslanikovog Ehli bejta u pustinji Kerbeli pored Eufrata, žedni, ali dobronamjerni svim muslimanima, okrutno bačeni u krv i prašinu. Starci, mlade osobe, djeca, pa čak i jedno šestomjesečno dojenče – ubijeni su. Imama Husejna, Poslanikovog omiljenog unuka, gađali su stotinama strijela, mačeva i kopalja. Potom su zapalili šatore Ehli bejta, pretukli žene i djecu, opljačkali njihovu imovinu i zarobili ih.
– Večer usamljenika
Neprijateljski vojnici su poslijepodne na Dan ašure izveli žene iz šatora i zapalili šatore. Žene su vrištale i pri pogledu na svoje ubijene šehide udarale se rukama po licu.
“Večer usamljenika” je u perzijskoj književnosti i u žalopojkama vrijeme zalaska sunca desetog dana muharema (Ašure) i žalost te noći.
Na Kerbeli se ta noć naziva još i Lejletu-l-vahše (Noć strave). Žalopojke koje se uče na skupovima oplakivanja Ehli bejta podsjetnik su na njihovo izgnanstvo i beskućništvo porodice Imama Husejna, a.s., zarobljenika i male djece koja su u vrijeme zalaska sunca 10. muharrema ostala poslije bitke na Kerbeli i nezaštićena u mraku provela noć u kerbelskoj pustinji.
- muharrem:
– Kretanje kerbelskih zarobljenika prema Kufi, 61. hidžr./14. 10. 680. god.
- muharrem:
– Šehadet Imama Zejnu-l-Abidina, a.s., 94. ili 95. hidžr./22. 10. 712. ili 713. god.
- muharrem:
– Kretanje kerbelskih zarobljenika prema Šamu, 61. hidžr./22. 10. 680. god.
- muharrem:
– Rušenje harema Askerijejn
Tekfirijski teroristi su 2006. i 2007. god. podmetnuli bombu i u Samari uništili harem Askerijejn, harem Imama Hadija, a.s., i Imama Hasana Askerija, a.s.
U srijedu 23. muharrema 1427. hidžr. god., odnosno 22. 2. 2006. god., oko 7 sati ujutro tekfirski teroristi povezani s El-Kaidom, predvođeni Ebu Mus’abom Zerkavijem i obučeni u uniformu iračkih specijalaca, ušli su u časni harem. Prisilno su oduzeli oružje zaštitarima i zajedno sa službenicima harema zatvorili ih u jednu sobu u dvorištu. Postavljanjem 200 kilograma TNT eksploziva razrušili su ga.
Posljedica toga je srušena kupola s ciglama, zlatnim pokrovom, kao i keramički ukrasi na zidovima harema. Eksplozija je bila toliko jaka da su neki dijelovi konstrukcije i materijali koji su korišteni za ukrašavanje odletjeli i do pola kilometra van harema, ali zbog čvrste i jake građe, temelji i glavni zidovi su ostali zdravi.
džumadu-l-ula 1428. hidžr. god., odnosno 13. 6. 2007. godine, u časnom haremu desila se druga eksplozija. U tri sata ujutro teroristi su ušli u harem. Nakon sukobljavanja sa zaštitarima, postavili su bombu u harem. U devet sati ujutro aktivirali su dvije eksplozije. U prvoj je potpuno srušena munara s lijeve strane harema, a u drugoj s desne.
- muharrem:
– Šehadet Imama Zejnu-l-Abidina, a.s., 94. ili 95. hidžr./4. 11. 712. ili 713. god., po drugoj predaji
- muharrem:
– Jezidova vojska opkoljava Mekku i kamenuje Ka’bu, 64. hidžr./27. 9. 683. god.
- muharrem:
– Protjerivanje Imama Dževada, a.s., u Bagdad
Abasijske halife su dva puta dovodile Imama, a.s., u Bagdad. Prvo njegovo putovanje u vrijeme Me’muna nije potrajalo dugo. Drugi put, 28. muharrema 220. hidžr. ./5. 2. 835. god., po Mu’tasimovoj naredbi Imam je došao u Bagdad. U mjesecu zu-l-ka’de ili zu-l-hidždže iste godine je postao šehid u Bagdadu. Kao dan njegovog šehadeta u većini se izvora navodi kraj mjeseca zu-l-ka’dea. Međutim, u nekim izvorima se navodi i 5. ili 6. zu-l-hidždže. Tijelo su mu ukopali pored njegovog djeda Imama Kazima, a.s., u mezarju Kurejšija u Kazimejnu. U vrijeme šehadeta on je imao 25 godina.
Neki su kao razlog šehadeta Imama naveli potvoru Ibn Ebu Davuda, bagdadskog sudije, kod abasijskog halife Mu’tasima. Razlog je bio prihvatanje Imamovog mišljenja u vezi s kidanjem ruke kradljivca, što je osramotilo Ibn Ebu Davuda i još neke učenjake na dvoru.
