Mudžiza – nadnaravno djelo

Mudžiza – nadnaravno djelo

Treće temeljno pitanje u poglavlju o poslanstvu jeste pitanje na koji se način ljudima može dokazati istinitost tvrdnji stvarnog poslanika, odnosno neistinitost lažnih tvrdnji čovjeka koji se lažno predstavlja poslanikom. Bez sumnje, ako je jedan čovjek prestupnik i zaprljan grijesima čiju ružnoću i razum poima, on kao takav neće biti potvrđen niti mu se može vjerovati. Lažnost njegovih tvrdnji može biti dokazana uzevši u obzir uvjet bezgrješnosti kod poslanika, posebno ako takav poziva nečemu što je suprotstavljeno razumu i čovjekovoj prirodi, ili ako u njegovim riječima postoji protivrječje. S druge strane, moguće je da dobra prošlost pojedinca bude povod da ljudi koji nemaju zlih namjera budu sigurni da govori istinu, posebno ako i razum potvrdi ispravnost sadržaja njegovog poziva. Također, moguće je nečije poslanstvo dokazati nagovještajem i predstavljanjem od strane prethodnog poslanika, tako da za ljude koji traže istinu ne ostane mjesta sumnji. Međutim, ako ljudi ne budu posjedovali sigurna mjerila te ako im od drugih poslanika nije stigla nikakva vijest ili potvrda, sasvim je prirodno da imaju potrebu za nekim drugim sredstvom kako bi mogli potvrditi poslanstvo. Uzvišeni Bog na osnovu svoje neizmjerne mudrosti otvara ovaj put i daje poslanicima nadnaravna djela (mudžize) koja su pokazatelji istinitosti njihovog poziva. Zato ih je nazvao znakovima (ajetima).[1]

Dakle, može se zaključiti da se istinitost poziva pravog poslanika može dokazati na tri načina:

1. Putem sigurnih mjerila, kakva su istinitost i ispravnost, zatim neodstupanja od Pravog puta i pravednosti u životu. Međutim, ovo važi za poslanike koji su dugo vremena živjeli među ljudima, pri čemu se podrazumijeva da je njihova narav poznata ljudima. Ali ako se poslanstvo dogodi u ranoj mladosti i prije negoli ljudi prepoznaju poslanikovu čvrstu narav i ličnost, istinitost poziva ne možemo dokazati ovakvim mjerilima.
2. Predstavljanje od strane prethodnog poslanika ili poslanika savremenika. Ovaj način vrijedi za one ljude koji su već prihvatili drugog poslanika i do kojih su stigle njegove najave i potvrde, a svakako ne vrijedi za prvog poslanika.
3. Putem pokazivanja nadnaravnog djela koje može imati širok i opći uticaj i djelotvornost.

Definiranje mudžize

Mudžiza je nadnaravno djelo koje Božijom voljom vrši čovjek koji tvrdi da je poslanik i pokazatelj je istinitosti njegove tvrdnje. Kao što primjećujete, definicija u sebi sadrži tri odrednice:

a) postoje nadnaravne pojave koje se ne dešavaju posredstvom običnih i uobičajenih činilaca;

b) neka od tih nadnaravnih djela poslanici vrše s posebnom dozvolom Uzvišenog Allaha;

c) takvo nadnaravno djelo može biti znakom istinitosti tvrdnje o poslanstvu, a u tom slučaju označava se terminom mudžiza.

Osobenosti poslaničkih mudžiza

Poslanička mudžiza je znak istinitosti tvrdnje o poslanstvu.

Zato se nadnaravno djelo posebnom teološkom terminologijom naziva mudžiza, jer ono, pored toga što se dešava uz posebnu dozvolu Božiju, također se događa kao dokaz da je dotični poslanik zbilja poslanik. Ako malo proširimo opseg ovog pojma, on može obuhvatati i nadnaravnosti koje se događaju kao dokaz istinitosti imameta. Tako termin keramet postaje svojstven isključivo ostalim vrstama Božanskih nadnaravnih djela koja čine Božije evlije, nasuprot nadnaravnostima koje se vežu za nefsanske i šejtanske moći, poput sihra, čarolije i djela koja čine jogini. Takva se djela mogu i poučavati i učiti, kao što mogu biti i nadjačana većom snagom. Obično se može prepoznati da to nisu djela Božanske naravi time što njihovi vršioci imaju iskvareno uvjerenje i moral. Pojedinost na koju moramo obratiti pažnju jeste činjenica da ono što poslanička mudžiza izravno dokazuje jeste istinitost tvrdnje da je riječ o poslanicima, ali ispravnost sadržaja poslanice i neophodnost pokoravanja naređenjima koja oni dostavljaju dokazuje se posredno. Drugim riječima, poslanstvo se potvrđuje racionalnim dokazom, a legitimnost sadržine njihovog poslanstva potvrđuje se dogmatskim argumentima.

Izvor – Amuzeše akaid, Muhammed Teki Misbah Jazdi

[1] Riječ ājāt, tj. ajeti ima i druga značenja, između ostalog i znakovi Božijeg znanja, moći i mudrosti u pojavama koje postoje u svijetu, bilo da su oni obični ili neobični.