Bitka na Bedru i iskrivljenje Poslanikove sire

Bitka na Bedru i iskrivljenje Poslanikove sire

U svim knjigama sire autori su, govoreći o savjetovanju Božijeg Poslanika, s.a.v.a., s ashabima pred bitku na Bedru, istakli imena Ebu Bekra i Omera kao prvih koji su se izjasnili da se suoče s kurejšijskim mušricima, kako bi im dali ulogu u historiji i sačuvali sjećanje na njih. Međutim, skoro niko od tih autora nije naveo njihove izjave, već je pokušao obmanuti čitaoca navodeći samo da su oni govorili nešto što je bilo pozitivno i konstruktivno. Međutim, isti autori izrijekom navode pozitivne, konstruktivne i pametne izjave ostalih ashaba koje su obradovale Poslanika, s.a.v.a.

Kako bismo razjasnili istinu koja je stoljećima bila žrtva emevijske politike, ovdje ćemo navesti odlomak iz jedne vrlo poznate knjige o ovome događaju, a potom ćemo iz autentičnih izvora navesti izjave Ebu Bekra i Omera na tom savjetovanju. Na kraju ćemo dati nekoliko opaski.

U knjizi Zapečaćeni dženetski napitak, str. 183, pod naslovom „Zasjedanje šure“ piše: „… U to doba neki ljudi, njih manja grupica, uplašiše se sukoba i pokazaše svoj strah i kukavičluk. Za njih Allah, dž.š., kaže: Tako je bilo i onda kada te Gospodar tvoj s povodom iz doma tvoga izveo, što jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji.[1] Što se tiče vojskovođa, evo njihovog mišljenja. Ebu Bekr es-Siddik, r.a., prihvati sve Resulullahove, a.s., prijedloge i pohvali ih, potom se diže Omer bin el-Hattab, r.a., pa i on ponovi isto. Poslije njega se diže El-Mikdad[2] bin Amr i reče: ‘O Allahov Poslaniče, idi putem koji ti je Allah pokazao. Mi smo s tobom. Tako mi Allaha, ma šta se dogodilo, nećemo reći tebi onako kako su Musau rekli Benu-Izraelćani: Idite i ti i tvoj Bog pa se borite, a mi ćemo ovdje sjediti. Ne, mi tebi kažemo: Idi ti sa svojim Gospodarom, pa se borite, a i mi ćemo se boriti uz vas. Tako mi Stvoritelja, koji te učini Poslanikom, da kreneš s nama na sami kraj Jemena, borili bismo se s tobom, dok ga ne bi osvojio.’ Resulullah, a.s., zahvali mu i uputi za njega dovu Allahu, dž.š.“[3]

Evo kako su historijski izvori zabilježili taj događaj: „…Poslanik, s.a.v.a., je tražio mišljenje svojih ashaba, da li da ratuju ili da idu u potragu za trgovačkim povorkama, pa je ustao Ebu Bekr i rekao: ‘Božiji Poslaniče, u pitanju je Kurejš i njegova umišljenost! Nikad nije povjerovao otkako je porekao. Nikad nije ponižen otkako je postao dostojanstven! A ti nisi došao onako kako bi trebalo kada se krene u rat!‘ Poslanik, s.a.v.a., mu na to reče: ‘Sjedi!’ i on sjede. Poslanik zatim ponovo reče: ‘Dajte još mišljenja!’ Ustade Omer i ponovi Ebu Bekrove riječi. Poslanik, s.a.v.a., i njemu naredi da sjede pa i on sjede. Tad ustade Mikdad i reče: ‘Božiji Poslaniče, u pitanju je Kurejš i njegova umišljenost! Mi smo povjerovali u tebe, potvrdili smo istinitost tvog poziva i posvjedočili smo da je istina ono što si donio. Tako mi Allaha, ako nam narediš da se popnemo na trnovito drvo… ići ćemo s tobom i nećemo ti reći ono što su Benu-Izraelćani rekli Musau: Idite i ti i tvoj Bog pa se borite, a mi ćemo ovdje sjediti. Ne, mi tebi kažemo: Idi ti sa svojim Gospodarom, pa se borite, a i mi ćemo se boriti uz vas. Tako mi Allaha, borit ćemo se s tvoje desne i s tvoje lijeve strane i ispred tebe.’ Ozari se lice Božijeg Poslanika, s.a.v.a., te on prouči dovu za njega, radostan!…“[4]

Ovdje ćemo ukazati na nekoliko stvari:

1. Autor Zapečaćenog dženetskog napitka ne navodi Ebu Bekrove i Omerove izjave, izjavljujući da su njih dvojica prihvatili sve Poslanikove prijedloge i pohvalili ih! Pitamo: koji su to prijedlozi? Zar Poslanik, s.a.v.a., nije tražio mišljenje ashaba? Zar je on išta prijedložio? Bolje bi bilo da je ovaj autor, poput svojih kolega iz emevijske škole, samo napisao: „Ustao je Ebu Bekr i govorio, i to lijepo! Onda je ustao Omer i govorio, i to lijepo!“, jer su njih dvojica lijepo pohvalili Kurejše, tj. Ebu Sufjana, i pokušali njima uplašiti ashabe.
2. Ovaj autor podjelom ashaba u dvije skupine, obične vojnike i „vojskovođe“, zatim primjenjivanjem časnog ajeta na obične vojnike koji su bili kukavice, pokušava uzdići Ebu Bekra i Omera s tog nivoa kada kaže: „Što se tiče vojskovođa, evo njihovog mišljenja. Ebu Bekr…“ Ali uzalud, izjave Ebu Bekra i Omera otkrile su da ne samo da su kukavice već i da su pred Kurejšom i njegovom umišljenosti zaboravili i Boga i Njegovo obećanje. Mikdad je dobro shvatio kada je počeo svoj govor prvom Ebu Bekrovom rečenicom, pa podsjetio na vjerovanje u Poslanika, s.a.v.a., na istinitost njegovog poziva i onog što je donio. Mikdad je napomenuo Ebu Bekru i Omeru da Kurejš jeste umišljen i ohol, ali muslimani vjeruju u Svemogućeg Allaha! Ne, tako nam Allaha, časni ajet: Tako je bilo i onda kada te Gospodar tvoj s povodom iz doma tvoga izveo, što jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji prvenstveno se odnosi na Ebu Bekra i Omera. Oni su bili očiti primjeri kukavica.
3. Pitamo ovog autora: ako su Ebu Bekr i Omer prihvatili i pohvalili sve Poslanikove „prijedloge“, zašto im Poslanik, s.a.v.a., nije zahvalio i proučio dovu za njih? Zar je Mikdad rekao nešto novo, pa mu se Poslanik, s.a.v.a., zahvalio i proučio dovu za njega? Kao što vidimo, Mikdad u vezi s bitkom nije rekao ništa novo, već je samo ponovio svoj zavjet dat Poslaniku, s.a.v.a., i potvrdio svoje vjerovanje, koje je bilo isto u ratu kao i u miru. Ono što je dovelo do toga da Poslanik, s.a.v.a., zaustavi i prekine Ebu Bekra i Omera jeste to što su njih dvojica po svom običaju otišli ispred Poslanika, s.a.v.a., i iznijeli ono što je bilo suprotno njegovoj želji. Časni Kur'an kaže: O vjernici, ne žurite s odlukama pred Allahom i Njegovim Poslanikom, i Allaha se bojte! (El-Hudžurat, 1) Oni su se toliko plašili Kurejša da su pokušali izazvati strah i kod nekih običnih muslimana.
4. Ovaj autor Ebu Bekra i Omera smatra vojskovođama! Voljeli bismo znati gdje su to njih dvojica bili vojskovođe i gdje su pokazali takvu sposobnost? Gdje su njih dvojica bili vojskovođe, kad je bitka na Bedru bila prva bitka muslimana? Prije islama? Ili se misli na Hajber, odakle su pobjegli, i jedan i drugi? Ima li i u jednoj od bitaka na početku islama da su Ebu Bekr i Omer nešto ostvarili? Bar jedan slučaj!

Ovo je jedan mali primjer iz knjige „sire“ koji pokazuje kako su emevije kroz vijekove izmišljali ličnosti, oblačili im odore svetosti i muslimanima ih nametali kao uzore.