Dova za vjernike
Dova za vjernike
Ovo je jedan od najvećih zahtjeva dove nakon zahvale i slavljenja Allaha te salavata na Poslanika, na njegovu čeljad, vjerovjesnike i njihove opunomoćenike. Ova dova jedan je od najznačajnijih vidova dove. Ona povezuje pojedinca muslimana s cijelim islamskim ummetom kroz povijest a i danas. Baš kao što ih i salavat na Muhammeda i na njegovu čeljad povezuje užetom odanosti spuštenim od Allaha.
Ovo je veza koju dova plete između pojedinca i cijele zajednice, s jedne strane, te između pojedinca i drugih ljudi s kojima ona dolazi u dodir, vežući se s njima na najbolji način na koji se ljudi mogu povezati, s druge strane. To je stoga što se ova veza stvara pred Allahom, i kao nastavak veze s Allahom, za koju ne zna niko osim Allaha, odnosno ona je odaziv Božijem pozivu.
Ovakva vrsta dove ostvaruje se na dva načina: na uopćen način bez imenovanja i određivanja osobe, ali i na način određivanja osobe i njenog imenovanja.
Uz Božiju pomoć, govorit ćemo o oba ova načina.
- Uopćena dova za vjernike
To je dova koju Allah voli i na koju se odaziva, kao što se odaziva i dovama koje se pridodaju toj dovi i slijede iz nje, jer Allah je plemenitiji od tog da cjepka u ispunjenju, pa da dio usliša, a dio odbije.
Ovakav oblik dove općenito za sve vjernike – žive i one koji su živjeli ranije i koji su nas pretekli u vjerovanju – vjerniku daje osjećaj historijske i praktične povezanosti (vertikalno i horizontalno) s vjerničkom porodicom kroz povijest a i danas, kao i osjećaj jedinstva te porodice te tijesne i čvrste veze koja nas vezuje za nju. Tako dova u našem životu ima dva vida: jednim nas veže za Allaha Uzvišenog, a drugim za muslimansku zajednicu, odnosno za sve one koji su kroz povijest na Zemlji vjerovali u Allaha.
U islamskim tekstovima bilježe se jasne potvrde ove vrste dove. Prenosi se da Allah nagrađuje dobrima vjernika koji upućuje dovu brojem svakog vjernika kojeg dova obuhvata, kao i to da će svaki vjernik kojeg obuhvati ova dova biti njegov zagovornik na Sudnjem danu kod Allaha, onda kad Uzvišeni dozvoli Svojim dobrim robovima da se zauzimaju za grješnike.
Od Ebu Abdullaha Sadika, a.s., prenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Nema vjernika koji će moliti za vjernike i vjernice, a da mu Allah neće vratiti isto onoliko koliko je molio za njih dovom od svakog vjernika i vjernice, počevši od početka vremena do onih koji će biti do Dana sudnjeg. Bit će ljudi za koje će biti naređeno da ih vode u vatru na Sudnjem danu, pa će biti povedeni, a vjernici i vjernice će reći: ‘O Gospodaru, ovaj je upućivao dovu za nas, pa nam daj da se za njega zauzmemo!’, pa će Uzvišeni Allah njihov zagovor primiti i oni će se spasiti!”[1]
Od Ebu Abdullaha, a.s., prenosi se i ovo: “Ko svakog dana dvadeset i pet puta kaže: ‘O Allahu, oprosti vjernicima i vjernicama, i muslimanima i muslimankama!’, Allah će mu upisati brojem svakog vjernika što je nekad bio, i brojem svakog vjernika koji će biti do Sudnjeg dana po jedno dobro djelo, obrisat će mu po jedan grijeh i podići će ga za jedan stepen!”[2]
Od Musaa ibn Džafera, a.s., prenosi se da je običavao reći: “Ko bude upućivao dovu za svoju braću vjernike i vjernice, muslimane i muslimanke, Allah će mu za svakog vjernika kojeg je obuhvatila dova odrediti jednoga meleka koji će upućivati dovu za njega!”[3]
Ebul-Hasan Rida, a.s., kaže: “Nema vjernika koji će upućivati dovu za vjernike i vjernice, i za muslimane i muslimanke, žive i mrtve, a da mu Allah neće upisati po svakom vjerniku i vjernici po jedno dobro djelo, još od kad je Allah poslao Adema pa sve do Dana sudnjeg!”[4]
Imam Sadik, a.s., posredstvom svojih predaka, prenosi sljedeće riječi Božijeg Poslanika, s.a.v.a.: “Nema vjernika niti vjernice koji su bili od početka vremena ili će doći do Sudnjeg dana, a da neće biti zagovornici za onog koji kaže u svojoj dovi: ‘O Allahu, oprosti vjernicima i vjernicama!’ Bit će ljudi kojima će biti naređeno da idu u vatru, pa će biti povedeni, a tad će vjernici i vjernice reći: ‘Gospodaru naš, ovo je onaj koji je za nas molio, pa daj da se mi za njega zauzmemo!’, pa će Allah njihov zagovor uvažiti i oni će se spasiti!”[5]
Od Ebul-Hasana Ride, a.s., prenosi se da je rekao: “Nema vjernika koji će zamoliti za vjernike i vjernice, i muslimane i muslimanke, žive među njima i mrtve, a da mu Allah za to neće uzvratiti za svakog vjernika i vjernicu po jednim dobrim djelom, sve od kad je Allah poslao Adema pa do Dana sudnjeg!”[6]
Sadik, a.s., posredstvom svojih očeva, prenosi sljedeće riječi Božijeg poslanika, s.a.v.a.: “Nema čovjeka koji će moliti za vjernike i vjernice, a da mu Allah neće uzvratiti isto onako kako je on molio za svakog od tih vjernika i vjernica, od početka vremena ili za one koji će biti do Sudnjeg dana! Uistinu, bit će naređeno da se neki ljudi povedu prema vatri na Sudnjem danu, i oni će biti povedeni, a odjednom će vjernici i vjernice reći: ‘Gospodaru naš, ovaj je za nas upućivao dovu, pa daj da se za njega zauzmemo!’, pa će Allah njihov zagovor primiti i oni će biti spašeni vatre!”[7]
Od Ebu Abdullaha Sadika, a.s., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Kad neko od vas čini dovu, neka je uopći, jer to je za dovu uticajnije!”[8]
Ebu Abdullah, a.s., kaže: “Kad čovjek rekne: ‘O Allahu, oprosti vjernicima i vjernicama, muslimanima i muslimankama, živim među njima i svim mrtvima, Allah mu uzvrati dovu brojem svih ljudi koji su bili i onih koji su ostali!”[9]
Primjeri uopćenog načina upućivanja dove
U nastavku, navest ćemo nekoliko primjera uopćavanja u dovi, i to iz tekstova dova prenesenih od članova Poslanikove porodice.
“O Allahu, podari bogatstvo svakom siromahu! O Allahu, zasiti svakog gladnog! O Allahu, odjeni svakog golog! O Allahu, vrati dug svakog zaduženog! O Allahu, olakšaj svakom potištenom! O Allahu, vrati svakog raseljenog njegovom domu! O Allahu, oslobodi svakog zarobljenika! O Allahu, popravi sve što je pokvareno od poslova muslimana! O Allahu, izliječi svakog bolesnika! O Allahu, podmiri naše siromaštvo Svojim bogatstvom! O Allahu, izmijeni naše loše stanje Svojim dobrim stanjem! I blagoslovi, Bože, Muhammeda i njegovu čistu porodicu!”
- Dova za određene vjernike
U islamskim tekstovima, kao što se prenosi dova za vjernike uopćeno, prenosi se i dova za određenu skupinu vjernika i navođenje osoba, odnosno njihovo imenovanje u dovi. Ova vrsta dove ima drugačiji ukus i učinak na duh onog koji je upućuje nego što je to bio slučaj s dovom koja je bila upućena za sve vjernike općenito. Ovaj oblik dove uklanja ono što se možda vremenom od negativnih osjećaja nataložilo u odnosima vjernika, pojedinaca i skupina. Tako vjernik kad od Allaha moli milost i oprost za svoju braću koju imenuje i predstavlja u dovi, i kad traži od Allaha ispunjenje njihovih potreba, rješenje teškoća i ispunjenje obaveza, počinje da ih voli, a sve što je u sebi osjećao protiv njih od zavisti, zlobe i odbojnosti ponekad, nestaje.
Dova u ovakvom obliku ima tri vida. Prvi vid ovakve dove povezuje onog koji je upućuje s Allahom. Drugi vid povezuje ga sa širokim prostorom muslimanskog ummeta, od onih koji danas žive na Zemlji pa kroz cijelu historiju. Treći vid povezuje ga s braćom, poznanicima i bližnjima, što je, također, široki prostor čovjekovog života.
U islamskim tekstovima veliki značaj pridaje se ovoj vrsti određivanja i imenovanja u dovi.
[1] Usulu-l-Kafi, str. 535; El-Emali od Tusija, sv. 2, str. 95; Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1151, hadis br. 8889.
[2] Sevabu-l-a‘mal, str. 88; Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1152, hadis br. 8891.
[3] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1152, hadis br. 8893.
[4] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1152, hadis br. 8894.
[5] Emali-s-Saduk, str. 273; Biharu-l-envar, sv. 93, str. 385.
[6] Sevabu-l-a‘mal, str. 146; Biharu-l-envar, sv. 93, str. 386.
[7] Sevabu-l-a‘mal, str. 147; Biharu-l-envar, sv. 93, str. 386.
[8] Sevabu-l-a‘mal, str. 147; Biharu-l-envar, sv. 93, str. 386.
[9] Felahu-s-sail, str. 43; Biharu-l-envar, sv. 93, str. 387.
