Prepoznaj ko je sljedeći Imam
Prepoznaj ko je sljedeći Imam
Ajetullah Vahid Horasani govori o važnosti upoznavanja Imama Hasana Mudžtebe, a.s., kroz sljedeći događaj:
“Iz jedne ruševine izlazi čovjek s krvavim rukama s nožem u ruci.
Kada su ga ljudi ugledali navališe u ruševinu kad tamo čovjek leži sav u krvi.
Zato uhvatiše tog čovjeka pitajući ga: “Šta si radio tamo?”
On im reče: “Ubio sam tog čovjeka.”
Odveli su ga pred Imama Alija, a.s., i on je pred njim također priznao:
“O Ali, ubio sam tog čovjeka!”
On naredi da ga odvedu da bi se izvršila odmazda.
Međutim, samo što su ga odveli, jedan čovjek dotrča na sav glas vičući:
“Stanite! Ja sam ubica! Imate pogrešnog čovjeka!”
Ljudi su bili zbunjeni. I jedan i drugi tvrde da su ubice.
Zato ih obojicu odvedoše pred Imam Alija, a.s.
U ovom događaju postoji određena mudrost.
Dva priznanja, koja se međusobno kose.
Oba protiv samog sebe. Povod je isti slučaj. Kako riješiti ovu enigmu?
Čovjek koji je kapija Poslanikovog grada znanja reče:
“Vodite ih mome sinu Hasanu, da on da svoje mišljenje.”
Dakle, ovo je trenutak kada oni kojima je i prva i posljednja adresa obraćanja Imam Ali, a.s., trebaju shvatiti ko je zapravo Hasan, a.s.
Odveli su ih pred hazreti Mudžtebu, rekli mu o čemu je riječ, da obojica priznaju isto ubistvo. Hazreti Hasan reče:
“Oslobodite obojicu, a krvarinu za ubijenog isplatite iz državne kase, bejtu-l-mala.”
Šta je on sada učinio? Ko to razumije? Ljudi su bili još više zbunjeni.
Obojica priznala, ali obojica slobodna!?
Krv ne može biti prolivena a da bude nezbrinuta, ali, zašto iz bejtu-l-mala?
Ovo je zbunjivalo obične umove, koji su navikli slušati presude onih koji nisu meritorni presuđivati.
Kada se ovo dogodilo, Imam Ali, a.s., je pozvao sina i zatražio objašnjenje zbog čega je postupio kako je postupio.
Na osnovu čega je riješio slučaj u kojem obojica priznaju, što znači da jedan tvrdi a drugi negira. Bila je ovo očita priprema ljudi da shvate ko je nasljednik Imama Alija, a.s. Samo upućivanje ovog slučaja na adresu hazreti Mudžtebe aludira na to da je namjera dati ljudima do znanja, kakav čovjek treba biti da bi mogao doći na mjesto na kojem se nalazi Imam Ali, a.s.
Na osnovu čega si donio takav sud – upita on svog sina.
On odgovara ocu, koji ima znanje cijele Knjige:
“Oče, ovaj čovjek je nekog ubio, ali je nekog i oživio. Zbog ubistva zaslužuje kisas, zbog oživljenja zaslužuje oprost. Ubistvo i oživljenje su međusobno oprečni. Kada se nađe u takvoj situaciji potrebno je iznaći rješenje, a to je da obojica trebaju biti slobodna. I to kroz prizmu zakona da krv muslimana ne smije biti uzalud prolivena.
Krvarina naravno treba biti data, a u ovom slučaju, kada je riječ o općem interesu bit će data iz javnog općeg dobra.”
