Šta je grijeh?
Šta je grijeh?
Grijeh znači suprotstavljanje božanskim zakonima i slijeđenje strasti bez ikakvih ograničenja i uvjeta. Prvo načelo je da čak i ukoliko ostavimo islamska naučavanja postrani, ne možemo sve svoje želje i prohtjeve potpuno neograničeno i slobodno upražnjavati. Mnogo je prepreka na putu koje su u suprotnosti sa našom slobodom te nam ne dozvoljavaju potpuno ispoljavanje tih želja. Ovom prilikom navest ćemo nekoliko primjera koji su jasni svim slojevima društva.
- Zamislimo da na vrhu četverospratne kuće stoji golub. Ti se nalaziš nekoliko metara od njega, na istoj zgradi. Golub donosi odluku da preleti s jedne strane ulice na drugu i da sjedne na krov suprotne zgrade. U jednom trenutku širi krila i polijeće. Ti, također, poželiš da poletiš poput njega, ali, za razliku od njega, nemaš sredstva za letenje, a ni moć odupiranja sili Zemljine teže. Zakon Kreacije te sprečava u tvom naumu. Ukoliko ne budeš obraćao pažnju na prirodni zakon koji te sprečava, već mu se budeš odupirao, čim skočiš s namjerom da pređeš na drugu zgradu, nećeš se udaljiti ni metar od svoje zgrade, a sila Zemljine teže će te zgrabiti svom silinom, povući će te ka zemlji i istog trena kazniti za prestup. Slomit će ti se lobanja, prosut će ti se mozak, krv će pasti na tlo i time će biti okončan tvoj život. Ovom prilikom, kao da će zakon Kreacije reći: Ovo je kazna za one koji čine grijehe i koji krše zakone Univerzuma. Po ovom pitanju (u odnosu prema kršenju zakona Univerzuma i kažnjavanju od strane tih istih zakona) svi su ljudi isti: oni sa vjerom ili bez vjere, postači i nepostači, komunisti i oni koji nisu komunisti… Pametni ljudi, da ne bi kršili zakone Kreacije i tako došli na njihov udar, sa rečene zgrade se spuštaju stepenicu po stepenicu do zemlje, onda prilaze drugoj zgradi i opet se stepenicu po stepenicu penju na nju te stižu zdravi i čitavi. Na ovaj način oni praktično pokazuju da slušaju i pokoravaju se neumoljivim zakonima Univerzuma.
Dijete po svojoj iskonskoj prirodi (fitretu) ima želju da se kreće i djeluje potpuno slobodno. Ono želi sve uzeti, svaku stvar želi dodirnuti i raditi onako kako želi, ali ubrzo shvata da ne postoji apsolutna sloboda. Ono jako voli majčine grudi, koje za njega predstavljaju sredstvo prehranjivanja, ali kada mu majka odmakne grudi u toku dojenja, dijete shvata da mu njene grudi nisu uvijek na raspolaganju. Treba plakati i vrištati da privuče majčinu pažnju sebi i da ponovo dobije njene grudi. Još jedno od dječijih zadovoljstava dolazi do izražaja kada stekne sposobnost da otvara prste i uzima stvari. Ono želi zgrabiti sve što vidi oko sebe: jabuku, hljeb… Ponekad – budući da nema osjećaj za udaljenost – želi iz bešike dohvatiti sijalicu, pa čak i mjesec na nebu, a ponekad spušta ruku u vatru ne bi li dohvatilo lijepe vatrene cvjetove, pri čemu sprži prste i zavrišti. Na ovaj način dijete vrlo brzo razumijeva da ne postoji apsolutna sloboda i da ne može činiti sve što želi.
Kada dijete malo odraste i prohoda, dolazi do bazena s ribama i uočava kako ribe lagahno plivaju. U skladu sa zahtjevima dječije slobodne prirode ono tada poželi da poput ribe pliva u vodi. Pada u vodu i počinje da se guši. Majka stiže i vadi ga polumrtvog iz vode. Kada dođe svijesti, nakon što mu se stanje malo poboljša, gleda u vodu i shvata da nema potpunu slobodu i da ne može plivati u vodi poput ribe.
U svakom slučaju, čovjek se od samog djetinjstva, korak po korak, suočava sa prirodnim preprekama. Svakog dana, sve više se upoznaje sa svojim ograničenjima i otkriva da se njegove želje suočavaju sa preprekama te da ne može činiti što želi i slobodno ostvariti svoja htijenja.
- Druga prepreka koja se pojavljuje na putu čovjekovih želja i htijenja jesu zakoni higijene i medicinske apstinencije, koji sami po sebi predstavljaju jednu granu na drvetu prirode. Bolesnik ugleda voćku, slatkiš ili neku drugu hranu, želio bi to pojesti, ali ga dijabetes u tome sprečava. Ukoliko nastavi slijediti svoje želje te pokuša pojesti slatkiše i voćke, suočit će se sa raznolikim nevoljama i tegobama. Također, onaj koji ima tegobe vezane za jetru mora se kloniti mnoštva ukusnih i prijatnih jela – zato što mu je to zabranio ljekar.
Ponekad nevolje djeluju tako jedinstveno da bolesnik biva prinuđen da sve svoje želje ostavi postrani i da se zadovolji samo sa nekoliko zelenih listova i kuhanim voćem. Tu, međutim, nema izbora: ili se mora okrenuti od svojih želja i čuvati svoj život, ili slijediti svoje štetne želje, a zanemariti savjet ljekara te upasti u još teže zdravstvene tegobe, pasti u postelju – pa možda i umrijeti – i tako vlastitim očima vidjeti kaznu za svoje nepoštovanje propisa.
- Državni zakoni, također, predstavljaju jednu od velikih prepreka čovjekovim prohtjevima. Ukoliko država želi opstati i imati uređeno društvo, ona treba uspostaviti zakone i granice za svaku osobu, čime će zakon udariti okvire za svačije želje i prohtjeve i spriječiti ljude da prelaze zacrtane granice. Sâmo ovo ustvari znači svojevrsno sputavanje čovjekovih želja i htijenja.
Određeni pojedinci nekada su nezadovoljni ograničenjima koja im nameću državni zakoni. Zbog toga se bune, želeći da budu potpuno slobodni. Htjeli bi da govore šta god im je volja i da putuju gdje god im je volja. Ali, izvršno tijelo zakona primorava ih na poslušnost i pridržavanje. Jedan zapadnjak je kazao: „Zakon je poput uzda u ustima divljeg konja protiv kojih se ponekad buni, s tom razlikom što uzdama na konju upravlja čovjek, dok je uzde zakona čovjek sam sebi nametnuo i ponekad se buni protiv njih.“ Ponekad gladni prolaznik poželi da se okoristi poslasticama i voćem iz prodavnice pored koje prolazi, ili neki pohotni mladić želi da zadovolji svoju seksualnu strast sa ženom koja prolazi ulicom, ali ih snaga zakona pazi i žestoko kažnjava u slučaju ostvarivanja nezakonitih prohtjeva.
Ova tri navedena nivoa vrijede u cijelom svijetu – čak i kada izuzmemo vjeru i rasu ljudi. Suprotstavljanje bilo kojem od njih predstavlja kršenje zakona i grijeh. Islam je, također, sve njih uzeo u obzir i svojim je sljedbenicima dao potrebna upozorenja i pouke.
Slijeđenje tjelesnih prohtjeva, koji su u suprotnosti sa prirodnim, higijenskim i društvenim zakonima, zabranjeno je od strane islamskog Zakonodavca. Značajan dio grijeha u islamu odnosi se na ispoljavanje pokvarenih želja i prohtjeva.
Samoubistvo je grijeh i zabranjeno je po šerijatu na kakav god način ono bilo izvršeno: bilo da čovjek skoči sa zgrade, da se baci u vodu ili da se otruje. Grijeh je nanijeti sebi opasan udarac i ugroziti vlastito zdravlje, tj. baciti se vlastitim rukama u propast. Postiti mjesec Ramazan, ukoliko šteti zdravlju, ne samo da nije obavezno, već je zabranjeno. Činjenje društvenih prekršaja, izazivanje nesigurnosti i narušavanje reda, nasrtanje na imetak, živote i čast ljudi i svaki drugi prohtjev koji je suprotstavljen interesima zajednice, smatra se zabranjenim i grješnim.
